Sin mi je homoseksualac, što da radim?

Kao prvo, moram vas pohvaliti što ste se javili i pitali za pomoć. Vjerujem da vam nije bilo lako odlučiti se, no to govori o tome da ste prvi korak prema rješenju već učinili. Mnogo toga nije nam jasno kad je riječ o čovjeku, pa tako i kompleksno pitanje naše seksualnosti. Nije posve jasno je li homoseksualnost genetsko obilježje, no postoje dokazi da je ona djelomice genetski i biološki uzrokovana. No ostavimo udžbenike i definicije postrani. Važno je sjetiti se da je on prije svega vaš sin.

Naizgled suprotstavljajući se našim stajalištima, djeca zapravo ispituju granice pokušavajući steći vlastita stajališta. U ovoj fazi opozicije roditelji mogu steći dojam da je njihovo dijete „protiv njih“, no to je prije svega posljedica neinformiranosti. Unatoč tomu što smo svi čuli za pubertet i znamo za biološke promjene koje se u njemu događaju, malo je roditelja svjesno svih psihičkih promjena kroz koje dijete u tom razdoblju mora proći.

Čak i nakon što dijete vidno sazre u mladu neovisnu osobu neki se roditelji ponašaju kao da je ono i dalje u fazi oponašanja te djetetovo odrastanje i životne odabire koji su različiti od njihovih doživljavaju kao prijetnju i veliko razočaranje. Takvi roditelji teško se mire s djetetovim odabirom zanimanja – sjetimo se samo još ne tako davnih stajališta da ženska djeca ne trebaju pohađati visoke škole ili da neka zanimanja nisu „ženska“ ili „muška“. Kakva bi šteta bila da su roditelji spriječili jednog Jamiea Olivera da postane kuhar ili pak Angelu Merkel da se okuša u politici. Kaže se da jabuka ne pada daleko od stabla, no ja bih dodao – kad padne, ipak se otkotrlja što dalje može tražeći svoje mjesto pod suncem.

Uklonite zid

Važno je da pokušate razumjeti kroz što vaš sin prolazi. Pokazuje se da homoseksualci ne biraju svoju sklonost i da bi mnogi, suočeni s pritiscima okoline, rado odabrali ne biti „drukčiji“. Vaš sin najprije se morao suočiti s vlastitim neprihvaćanjem sebe, a zatim i s vjerojatno vrlo realnim prijetnjama okoline, s obzirom na to da je homofobija sveprisutna. Pa ipak, bez obzira na strahove, iz ljubavi prema vama i bliskosti koju je kao dijete osjećao, želio je to podijeliti s vama podsvjesno tražeći da ga zaštitite kao nekad. Naravno, vama njegova spolna orijentacija može biti strana i neprihvatljiva, no bez obzira na to, on je ne može promijeniti. Jedino što ćete otporom postići jest otuđenje od vlastita djeteta. Vaš će se sin, kad osjeti da mu ne dajete potporu, vjerojatno pokušati zaštititi zidom hladnoće koji spominjete i prividom da mu nije stalo do vas.

Zato uzvratite svojem djetetu ljubav pa će i zid nastao zbog nerazumijevanja nestati. Dajte si vremena i ne silite se na promjene. Upoznajte partnera svojeg sina (sjetite se koliko je vama značilo da roditelji upoznaju osobu koju volite i na neki način vam daju blagoslov).

Pružite li mu opet majčinsku ljubav, svi zidovi će pasti, a nesuglasice koje su vas razdvajale pomoći će vam da postanete još bliskiji i dobijete zauzvrat ljubav djeteta, ljubav koju ništa ne može zamijeniti. To je ono isto dijete koje vas od svojeg rođenja voli i treba te čiju ćete ljubav i zahvalnost osjećati do kraja života.

Pitanja za Mirka Vragovića šaljite na sensa@adriamedia.hr s naznakom ‘za Mirka’