Kad mi se prvi put javila, moja klijentica se u mailu koristila riječima „očajna sam, kriva, izvan sebe, ne znam što da radim, ima li mi pomoći…“ Pisala mi je o erektilnoj disfunkciji svojeg partnera i svojim osjećajima u situaciji koja je tada trajala više od godinu dana. Sada su na terapiji već nekoliko mjeseci, sve su zadovoljniji rezultatima i uskoro ćemo početi kreirati izlaznu strategiju. No u tom prvom pismu iz svake njezine rečenice iščitavala sam bol i očaj.
Nisam mu privlačna...
Oni su mladi, oboje u ranim 30-ima. Prije nego što su ušli u vezu, poznavali su se dosta dugo jer su bili u istom društvu. On je bio povučen, ali njoj oduvijek šarmantan i privlačan. Nakon jedne zabave zbližili su se i počeli se dogovarati da se sastaju sami, bez društva. To je opet trajalo neko vrijeme, ona je mislila da se sve razvija sporo zbog njegove povučenosti. Nakon prvog poljupca, smatrali su da su u vezi, ali i dalje se sve odvijalo polako. Od poljupca do prvog milovanja (u odjeći) prošlo je nekoliko tjedana. Za to vrijeme jako su se zavoljeli, osjetili da se odlično slažu, da imaju zajedničke interese i da im je prekrasno provoditi vrijeme zajedno.
Jedino je njoj bilo malo čudno što se na tjelesnoj razini stvari odvijaju jako sporo, no tumačila je to njegovom pristojnošću i finoćom. Napominjem da su oboje živjeli sami, svatko u svojem stanu, i prilike za tjelesnu bliskost je bilo. Kad su napokon počeli biti goli jedno pred drugim, ona je njegovu nedovoljno čvrstu erekciju pripisivala nervozi i napetosti te vjerovala da će se s vremenom sve srediti. Nisu otvoreno o tome razgovarali. I tako je vrijeme prolazilo. Ona se trudila, pokušavala mu pomoći, nastojala biti privlačna, smišljala stimulacije i situacije koje bi njemu mogle biti uzbuđujuće. On je erekciju dobivao ako ga je stimulirala rukom, no u trenutku kad bi trebao penetrirati, erekcija bi se izgubila.
Nakon nekoliko mjeseci neuspješnih pokušaja, ona je sebe uvjerila da je problem u njoj, da mu nije dovoljno privlačna, da mu se ne sviđa njezino tijelo. Vitka je i ima male grudi, a vidjela je da je gledao sliku žene s velikim grudima pa je umislila da je u tome problem. Dovela je sama sebe, svojim razmišljanjima, do očaja, kako mi je napisala. U jednom trenutku shvatila je da zaista nije sretna, da je sve ono lijepo što je osjećala između njih dvoje prekriveno mislima o seksualnim neuspjesima i njezinoj neprivlačnosti i da se samo vrti u tom krugu pokušaja i pogrešaka okrivljavajući sebe i svoj izgled.
Negativni utjecaji iz djetinjstva plus strah od neuspjeha
Tek tada je potaknula otvoreni razgovor koji je njemu bio vrlo neugodan, ali ga je prihvatio i ispričao joj da je smetnje erekcije imao u ranim 20-ima i da je posljednjih šest godina izbjegavao seksualne veze zbog neugode i straha od erektilne disfunkcije. Kad masturbira, ima erekciju i nema problema s ejakulacijom. Ne krivi nju, ona mu je privlačna, ne zna o čemu je riječ i osjeća se nemoćno i nesposobno kao muškarac.
Ona je tada potražila pomoć, na internetu pronašla moju web stranicu i pisala mi. Na prvi susret došla je sama, ispričala mi kako se osjeća te pitala ima li šanse da se njezinu partneru, ali i njihovoj vezi, pomogne. Na sljedeći susret došao je i on, uz veliku dozu nelagode. Uskoro smo otkrili da se uzroci njegovih problema kriju u davnim negativnim utjecajima u djetinjstvu, čemu se još, u odrasloj dobi, pridružio strah od neuspjeha. Uz vježbe i razgovore taj je par uspio izgraditi novu seksualnu dinamiku u vezi. On je počeo imati čvrste erekcije i može imati penetrativni seks. Vjerujem da će terapija uskoro završiti na njihovu veliku radost.
Kad se žena susretne s erektilnom disfunkcijm kod partnera, važno je da što prije povede otvoreni razgovor i sazna je li već imao takve smetnje ili mu se događaju prvi put? Ako je već imao smetnje, kako se nosio s njima. Je li bio kod urologa ili seksualnog terapeuta, zna li nešto o uzrocima njegove disfunkcije. Naime, važno je znati da erektilna disfunkcija može imati organske, psihogene ili kombinirane uzroke. Često se kod organskog uzroka nadoveže i strah od neuspjeha kao psihogeni uzročnik, pa tada govorimo o kombiniranim uzrocima.
Tri su pitanja koja mogu biti putokaz treba li se muškarac javiti urologu, zbog sumnje na organski uzrok, ili pak seksualnom terapeutu zbog sumnje na psihogeni ili kombinirani uzrok: ima li redovite (nekoliko puta tjedno) jutarnje erekcije, ima li čvrstu erekciju kad masturbira, javljaju li mu se ponekad u danu spontane erekcije nevezane uz seksualni podražaj. Ako su odgovori na pitanja negativni, treba ići urologu. Ako su potvrdni, onda put vodi prema seksualnoj terapiji.
Organski uzroci
Organski uzroci prisutni su u oko 20-50 posto slučajeva, a uključuju dijabetes, multiplu sklerozu, insuficijenciju bubrega, perifernu neuropatiju, ozljede leđne moždine, deficit hormona, alkoholizam, uzimanje lijekova za snižavanje krvnog tlaka, antidepresiva, antipsihotika ili droge. Pušenje je također faktor rizika.
Psihogeni uzroci mogu biti stanja stresa, strah od neuspjeha, osjećaj krivnje (seks je nešto loše, prljavo i sl.), nevjera, neugodni seksualni doživljaji iz djetinjstva, smanjenje seksualne želje, gubitak interesa za partnericu, anksiozni i depresivni poremećaji...
Kad su u vezi prisutne erektilne smetnje, važno je da partnerica koja se boji da je problem u njoj i da nije dovoljno privlačna svojem dragom, otvoreno pita je li mu privlačna i želi li seks s njom? Kod velike većine mojih klijenata s erektilnim smetnjama riječ je bila o tome da oni silno žele imati seksualni odnos sa svojom partnericom, sanjaju kako vode ljubav s njom i jako pate što ga ne mogu imati i što joj ne mogu biti „pravi muškarac“. Važno je otvoreno razgovarati i na taj način ukloniti dio napetosti u seksualnoj dinamici.
Važno je i jasno se postaviti te zatražiti pomoć stručne osobe. Rijetko si muškarci s erektilnom disfunkcijom mogu sami pomoći. Nervoza, frustracija i nezadovoljstvo koji se u takvim situacijama javljaju učvršćuju smetnju. U našem okružju muškarac kojemu se ne diže „nije pravi“, to je „katastrofa“ i „smak svijeta“. Citirala sam izraze kojima se neki moji klijenti koriste kad žele opisati stanje kad penis „otkaže poslušnost“. Upravo zbog toga ne možemo očekivati da će se situacija srediti sama od sebe.
Smanjenje napetosti
Dakako, važno je napomenuti da nisu sve smetnje erekcije dugotrajne i da ne treba odmah uključivati alarm i tražiti pomoć stručnjaka. Postoje privremene smetnje erekcije kod određenog broja muškaraca koje čine da u prvo vrijeme s novom partnericom ne mogu postići erekciju. To može trajati nekoliko tjedana ili mjesec-dva i onda se, kako se muškarac opustio u vezi i kako se napetost zbog nove partnerice smanjila, erekcija vrati i par može imati seksualne odnose. Neki muškarci koji imaju tu smetnju to prepoznaju jer su već bili u sličnoj situaciji pa znaju da će se to uskoro normalizirati. Dobro je da to kažu partnerici, da ne taje, kako se ona ne bi osjećala loše i krivila sebe.
Također je važno reći, posebno čitateljicama koje nemaju seksualnog iskustva, da za vrijeme penetracije penis nije uvijek jednako čvrst i da je normalno da se malo opusti pa opet učvrsti i da takve oscilacije u čvrstini erekcije nisu erektilne smetnje, nego normalno funkcioniranje.
No ako se nađete u situaciji kao moja klijentica s početka teksta, ne oklijevajte, razgovarajte s partnerom, upoznajte situaciju i nikako ne krivite sebe. Time nećete pomoći partneru, a ni sebi.
Nataša Barolin Belić, psihoterapeutkinja i seksualna terapeutkinja
Ako imate pitanje za našu kolumnisticu, pišite nam na sensa@adriamedia.hr i ona će vam odgovoriti na stranicama Sense