Iznakaženo stopalo, rastegnute usne
Različite su kulture kroz vrijeme i prostor imale različite kanone ljepote. U Rusiji Petra Velikoga ili u Flandriji Rubensova doba ljepota je podrazumijevala desetak kilograma viška. U Kini je tek 1911. zabranjen običaj savijanja stopala djevojčica, a do tad je iznakaženo stopalo manje od lotosova lista bilo estetski standard i uvjet dobre udaje. Probušene donje usne rastegnute kolutovima, ušne resice izdužene teškim naušnicama u nekim afričkim kulturama – ipak, sve su to samo izuzeci, a ne pravila oblikovanja kanona ljepote.
Ljepota je nešto što prepoznajemo u trenutku. Pokušamo li pak objasniti zašto neku osobu smatramo lijepom, to nije nimalo jednostavno. Na primjer, za lijepo lice reći ćemo da ima lijepe oči, pravilan nos, lijepo oblikovane usne itd. No time smo samo nabrojili dijelove lica, dok objašnjenju ljepote nismo ništa bliži jer – što zapravo znači pravilno i skladno?
Srednje, prosječno lice u masi postaje prelijepo
Iako je ljepota rijetka, radi se o paradoksu: ljepota je posebna vrsta osrednjosti. Ta „osrednjost ljepote“ univerzalna je i neovisna o rasi ili kulturi: pokusi s pripadnicima različitih rasa pokazali su da ljudi prepoznaju takvo lice kao lijepo ne samo kad je riječ o njihovoj već i o drugim rasama.
U jednom pokusu istraživači su digitalizirali vrlo velik broj fotografija lica, ubacivali ih u kompjutor i posebnim programom koji je stapao, „zbrajao“ sva ta lica, komponirali „srednje, prosječno lice“. Kako su ubacivali sve više i više lica, „prosječno lice“ postajalo je, prema ocjenama nezavisnih ispitanika, sve ljepše i ljepše. Nakon digitalnog „zbrajanja“ vrlo velikog broja lica dobili su lice čiji su izgled opisali kao „gotovo božanskih proporcija“.
Standarde ne postavljaju lijepi
Standarde, dakle, ne postavljaju lijepi ljudi, već su temelji tih standarda u nama, biološki zadani. Osim standarda osrednjosti – nos ni prevelik ni premalen, usne ni predebele ni pretanke, oči ni prekrupne ni presitne, čelo i brada u istoj vertikalnoj ravnini – vrlo je važna simetričnost, a za žene i figura pješčanog sata. Omjer opsega ženskog struka i bokova od približno 0,7 prepoznat je kao idealan u istraživanjima muškaraca različitog etničkog podrijetla.
Kad se kanone ljudske ljepote svede na jezik genetike i evolucije, lijepim smatramo ona lica i tijela čije karakteristike znače zdravlje, mladost, dobre nasljedne osobine i plodnost – svojstva koja će osigurati dobro, zdravo i brojno potomstvo. Ljepota, dakle, ima biološku ulogu i u službi je nastavljanja vrste. Kao i sve druge životinjske vrste, i muškarci i žene natječu se u izboru partnera, i zato nastoje izgledati što ljepše. Lijep izgled poruka je na daljinu, njome se skreće pozornost na sebe i privlače potencijalni partneri. Ljepši čovjek privući će više partnera, ima veću mogućnost izbora, a time i veće izglede da se združi s biološki poželjnim partnerom.
Lijepo je ono što je u skladu s dobi
Međutim, čovjek nije samo rezultat biološke evolucije već i kulturalne. Upravo zahvaljujući kulturalnoj evoluciji, standarde koje nam je usadila biologija moguće je temeljito izmijeniti društvenim utjecajem – kao estetski standard nametnuti fetiš iznakaženog ženskog stopala u staroj Kini ili rastegnuta ušna resica u nekim domorodačkim skupinama.
Iako su danas ljepota i fizička privlačnost društveno očekivane i nagrađivane, a suvremeni pojam ljepote neraskidivo je vezan uz pojmove zdravlja, mladolikosti i uspjeha, nije oduvijek bilo tako. U staroj Grčkoj, na primjer, izraz lijepo značio je također i „pravovremeno“: lijepom se smatrala mlada djevojka koja nije izgledala zrelije od svoje dobi, ali lijepom se smatrala i zrela žena koja nije izgledala mlađe od svoje dobi. Danas nam to djeluje čudno jer je imperativ mladolikosti toliko snažan i općeprihvaćen da ga više i ne preispitujemo. No, zapravo, zašto uopće moramo izgledati mlađi od svoje biološke dobi? Ako imamo 50 godina, a izgledamo kao da nam je 35, nismo li zapravo falsificirali sami sebe? Jer, i dalje imamo zdravlje, radni staž, svjetonazor i iskustvo 50-godišnjaka. Što je to tako presudno loše u činjenici da žena od 50 godina izgleda kao žena od 50 godina?
Ljepota nikad nije bila doboljna za sreću, naprotiv
Kako smo već rekli, čovjek nije rezultat samo biološke već i kulturalne evolucije; ono što u partneru danas tražimo nije samo dobar genetički materijal i sposobnost preživljavanja u ekstremnim uvjetima. Naime, izgled je uistinu najvažniji za privlačenje potencijalnih partnera, ali sama ljepota, ili imidž, više nisu dovoljni da izabranoga i zadrže. Ono što će ga zadržati nisu kvalitetna šminka ni dizajnersko odijelo, već razumijevanje, pouzdanost, iskrenost, ljubaznost, sposobnost slušanja, duhovitost, strpljivost, poštovanje, tolerancija, odanost.