U situacijama kada izgubimo nekoga ili nešto, kada smo suočeni s nekom životnom teškoćom, normalno je da smo tužni, zabrinuti ili da se bojimo. No to je stanje koje prođe nakon vremena koje je potrebno da se čovjek adaptira na novu situaciju. Trajanje adaptacije različito je od osobe do osobe, ovisi o mnogim čimbenicima, ali i o tome koliko i na koji način "recikliramo" stanje, tj. kako i koliko razmišljamo o situaciji koja je uzrok neraspoloženju, tuzi ili zabrinutosti. U svakom slučaju, nakon tog vremena vraćamo se u uobičajeno stanje i nastavljamo normalno živjeti.
Najgore je reći "Nije to najgore"
Ljudi često nakon velikih životnih udaraca padaju u stanje, prema njihovim riječima, depresije. Može se dogoditi da danima ne izlaze, leže u krevetu, ne razgovaraju ni s kim. U namjeri da pomognu osobi kojoj je teško, okolina često daje dobronamjerne, ali i potpuno pogrešne savjete: nije taj životni udarac najgora stvar na svijetu, ima i gorih, postoje mnogi ljudi kojima je gore. Takve i slične rečenice obično tjeskobnu osobu tjeraju u još veće neraspoloženje. U takvom stanju može posegnuti i za antidepresivima kako bi olakšala tugu.
No ovdje se ne radi o depresiji. Normalno je da osoba nakon teških životnih udaraca (smrt bliske osobe, razvod braka i slično) osjeća tugu, strah i da su takve situacije doista strašne. Veoma je važno tada dobiti potvrdu da je to što nam se dogodilo teško, da je normalno da se tako osjećamo te da bi se većina ljudi u takvoj situaciji osjećala isto.
Karakteristike depresije
Depresija nije tuga, neraspoloženje, zabrinutost. To je ozbiljna bolest koja značajno narušava svakodnevni život. Ona, kao što je rečeno, nije prolazno neraspoloženje ili tuga kao odgovor na životnu teškoću. Ako se tuga javi bez ikakva razloga, nikako ne prestaje, ponovo se vraća bez ikakva razloga, ako se osoba ne može opustiti, zaokupljena je crnim mislima, nema snage i volje družiti se s ljudima, nema energije ustati iz kreveta, vjerojatno je riječ o depresiji.
Depresija je bolest koja se mora liječiti. Osnovne karakteristike su sniženo, bezvoljno raspoloženje, žalost i beznađe, gubitak osjećaja zadovoljstva, gubitak snage i energije, osjećaj neodređenog straha (anksioznosti). Tu su i osjećaj krivnje, besperspektivnosti, bezizglednosti, bespomoćnosti.
Za psihoterapiju se mogu odlučiti i oni koji ne boluju od depresije, nego su suočeni sa životnim teškoćama, tužni su, zabrinuti i nemaju snage i energije krenuti dalje. Psihoterapija pomaže da osoba otkrije svoje resurse, da postavi cilj i pomakne se s točke na kojoj joj se čini da nema pomaka.
Jelena Vrsaljko, dipl. soc. radnik, psihoterapeut, NLP trener
Ako se prepoznajete u ovim opisima ili netko blizak treba poticaj da se pomakne s mrtve točke, pitajte stručnjake za pomoć. U Centru Proventus pružaju usluge savjetovanja, psihoterapije i edukacija koje pomažu ljudima da pronađu sebe. Sve informacije možete pronaći na www.centarproventus.hr.
.png)
.png)
