Od urednika Klika do Umijeća življenja

Prije nekih pet godina nije mi ni na pamet padalo da će moj život danas ovako izgledati. Bio sam glavni urednik Klika, magazina koji su proslavile naslovnice s oskudno i malo više odjevenim poznatim i nepoznatim djevojkama te zafrkancija kakva se mogla naći po boljim kvartovskim tulumima i kafićima. Bio je to, shvaćate, posao iz snova za svakog mladog muškarca u najboljim godinama i ja sam se tome poslu davao 100%. Danas je moj život još zabavniji jer sam se manje-više ostavio svijeta medija, počeo meditirati, vježbati jogu i učiti te podučavati još puno stvari koje vas ne uče u institucijama. Osjećam kao da sam tek sada počeo živjeti.

Nakon što sam obavio dobar dio ovih stvari ja nisam bio sretan. Možemo reći da sam obavio sve ono što sam zacrtao u životu, ako sam uopće imao neki plan, do svoje 35. godine, ali sreća se nije pojavila. Upravo, rekao bih, suprotno – bio sam nesretan. Ni svi načini koje čovjek može smisliti da ugodi sebi nisu mogli to ublažiti. Ni moj lijepi apartman na moru u koji sam odlazio kad god sam imao vremena, ni sve knjige, filmovi, glazba i mogućnosti zabave ovog svijeta nisu mogli podići moj duh. Počeo sam se često opijati.

Osnovni tečaj umijeća življenja

Moj kolega iz Klika, DJ Čoban, vidjevši u kakvom se stanju nalazim, preporučio mi je osnovni tečaj umijeća življenja koji je i sam prije toga prošao. Čekao sam mjesec dana do tečaja i na njemu odmah osjetio veliku promjenu. Bilo je to prvi put da sam se našao među ljudima koji su radili i govorili stvari koje imaju smisla. U šest dana tog tečaja dobio sam količinu energije kakvu nikada nisam osjetio, a promjena u meni je bila tolika da sam odmah spontano prestao piti alkohol i prestao jesti meso. Kako je to do tada bilo najvažnije iskustvo moga života, tjeralo me je da ga imam još više.

Osnovni tečaj umijeća življenja danas se zove Umijeće disanja (čemu sam u međuvremenu i ja postao učitelj) i on je, konkretnije, radionica na kojoj svatko ima priliku iskusiti Sebe. Prema mom iskustvu to je jedina radionica takvog tipa, na kojoj se radi temeljito, lagano, uz igru i zabavu, koja djeluje na više razina, a konačan joj je cilj samospoznaja. Putem se rješavamo stresa, obrazaca i sveg ostalog smeća koje nas sputava da živimo život punim plućima, koje nas sprječava da vidimo koja je naša prava priroda.

Na tečaju se izvode asane (jogijski položaji), vježbe disanja, meditacije te različite igre i procesi, no pravi tečaj počinje tek po njegovu završetku. Stečeno znanje i iskustvo treba primijeniti u svakodnevici, a tu je i kućni program, odnosno slijed asana, pranajama (vježbi disanja), te sudarshan kriya, jedinstvena i moćna tehnika disanja koja čisti nagomilane emocionalne obrasce i stres. Energiju koja se dobije na tečaju na ovaj način možemo održavati i nakon njega.

Nikad nisam imao idole, čak ni omiljeni bend, a onda...

Za mene je to bilo ono što sam, i ne znajući, tražio cijeli život. Bilo je to snažnije, dublje, istinitije i spektakularnije iskustvo od svega što sam do tada probao (a probao sam puno), a to još nije bilo ni približno sve! Odmah sam se pokrenuo da dobijem i vlastitu mantru za meditaciju, a dva mjeseca nakon osnovnog tečaja već sam bio u Europskom centru umijeća življenja u Njemačkoj, na tzv. naprednom tečaju koji se danas naziva Umijeće tišine. Tada sam prvi put vidio i gurua.

Da vam kažem nešto o guruu. Ja nisam nikada imao idole, vjerojatno zbog kroničnih problema s autoritetima svake vrste. Nisam čak nikada imao ni omiljeni bend, omiljenog pisca, ni omiljenog redatelja, jer mi je štovanje svake vrste bilo strano. Osim toga, ni u jednom pogledu nisam religiozan.

No Sri Sri Ravi Shankar, indijski svetac i humanitarac koji je osnovao fundaciju Umijeće življenja (Art of Living, kako je poznat u više od stotinu zemalja diljem svijeta), privukao me je tako da danas, recimo, bilo gdje da se okrenem u našem malom stanu, u vidno polje će mi ući barem jedna njegova slika. Ta količina slika nije bila planirana, više se spontano dogodila s vremenom, po jedna bi se pojavila nakon svakog putovanja ili tečaja. Da ne govorim kako je privjesak s njegovim likom zamijenio jedan robusni privjesak Jack Daniels koji sam do tada nosio na mojim ključevima.PageBreak

Guru je cool

Doživljaj gurua mora biti intiman, a moj prvi susret s njim pokazao je da je guru prilično cool. Nekoliko stotina ljudi okupilo se u dvorani za vrijeme tečaja, a Sri Sri Ravi Shankar sjeo je na kauč pokraj nas, stavio povelike sunčane naočale, stisnuo gumb pa su se na njima počele paliti i gasiti nekakve plave lampice. Tip ima sjajan smisao za humor, što reći, meni je odmah bio simpatičan.

Rekao sam kako sam na tečaju umijeća življenja prvi put u životu čuo stvari koje su za mene imale smisla. Te stvari morale su odnekuda doći, a došle su od ovog čovjeka, odnosno gurua. Znanje koje on podučava staro je tisućama godina i pripada ne-dualističkoj (advaita) školi vedante (vedskog znanja). Ukratko, smislio je i smišlja nebrojene načine kako bismo shvatili temeljnu istinu o jedinstvu (nepodijeljenosti) cijele kreacije, svega što jest. Bez obzira na to hoćemo li do toga doći prateći vlastito iskustvo, njegovo predavanje, radeći duhovnu praksu ili se jednostavno predati, ova istina nas neće mimoići.

Hooće li mi guru platiti kredit?

Što meni to znači u praktičnom smislu? Drugim riječima, hoće li mi to pomoći platiti sljedeću ratu kredita? Možda hoće, a možda i neće, ali mi u svakom slučaju omogućuje da mi ostane osmijeh na licu što god da se dogodi. Jer, sve što radimo, radimo kako bismo pronašli sreću, mir i ljubav. Međutim, tražeći te stvari u vanjskom svijetu uvijek ćemo ostati bez njih jer je priroda vanjskog svijeta promjenjiva, nestalna. Ono što tražimo je u nama, to je naša prava priroda. Kada to shvatimo, kada to pronađemo, ništa nas više ne može uznemiriti. Jeste li kada vidjeli osmijehe na licima svetaca ili jogija? E, o tome se radi. I mi možemo imati takav osmijeh na licu, a ne moramo biti ni sveci ni jogiji!

Brzo sam htio sve što mi umijeće življenja može ponuditi. Tečaj Umijeće tišine je upravo to, 4-6 dana, ovisno o formatu tečaja, provedete u tišini i meditaciji, što vam omogućuje još dublje iskustvo sebstva, širenje i podizanje svijesti. Vraćate se „u život“ s još većom energijom koju nikada prije niste osjetili. Nakon toga sam, poput mnogih drugih, prošao i tečaj Sri Sri Yoga, na kojima se uči dodatni program asana. Na kraju ovog intenzivnijeg programa spontano ulazite u meditaciju i osjećate kako vam vibrira svaka stanica u tijelu.

Jedan od važnijih tečaja za mene je bio DSN (Divine Society Network, Do Something Now ili Divya Samajka Nirmaan), tečaj koji budi sve skrivene energetske potencijale. Traje svega nekoliko dana, ali na njemu naučite proširiti svoje granice i doslovno shvatite da možete učiniti stvari koje niste ni sanjali da možete. Ja sam, recimo, nakon što sam ga prošao, neko vrijeme radio tri posla odjednom. A onda shvatio da, O.K., mogu ja to, ali mi stvarno ne treba, ima nešto i u slobodnom vremenu. Heh...

Nakon hrpe tečajeva i putovanja napokon sam dobio priliku postati učiteljem tečajeva Umijeće disanja. Međutim, to nije mogao biti običan proces, morala je to biti avantura. Nekako se poklopilo da su se moj planirani put u Indiju i učiteljski tečaj složili jedan za drugim. Doslovno, iz Indije sam se trebao vratiti jedan dan, a već sljedeći putovati u Njemačku. Ukupno sam na putovanju i tečajevima diljem svijeta tada proveo dva mjeseca. Vlakom do Istanbula, nekoliko dana provedenih tamo pa avionom preko Sharjaha u Ujedinjenim Arapskim Emiratima do Bangalorea.

Put u Indiju i učiteljski tečaj

Sletjeli smo u Indiju u četiri ujutro i sljedeća dva dana imali priliku u grupi prvi put se susresti s velikim indijskim gradom. Srećom da smo bili u grupi jer se možda sami ne bismo snašli u tolikom kaosu. Odmah nakon toga otišli smo u ašram umijeća življenja pokraj Bangalorea i proveli sljedeća četiri tjedna na tečajevima i slavlju. Bio je listopad i slavila su se dva velika hindska praznika, Navaratri i Divali. Prije povratka imali smo prilike šest dana putovati po Indiji, a onda istim putem nazad. Stvari koje sam doživio i danas žive u meni. Recimo da je sjeme koje je tamo posijano proklijalo i sada daje plodove, a kako mi se čini i nastavit će ih davati još dugo.

Dojmove s dalekog putovanja nisam mogao sakupiti jer sam nakon povratka u Zagreb odmah drugi dan krenuo u Njemačku i sljedeća tri tjedna proveo na intenzivnom učiteljskom treningu. Buđenje je svaki dan bilo prije pet, a u krevet se rijetko kada išlo prije ponoći, cijelo vrijeme u programu. Od tada je prošlo više od godinu dana i kada usporedim sebe sada i prije, mogu reći da ako sam tada mislio da se moj život promijenio, nisam mislio dovoljno. Znanje i iskustva koja sam stekao želim pružiti drugima, drukčije jednostavno ne ide. Moja čaša je puna i sada se samo prelijeva, da tako kažem.

Svi ćemo jednog dana umrijeti

Kupujem kuću, otvaram centar umijeća življenja i to je sada moj životni poziv. Ako sve bude kako je planirano, to će se sve dogoditi ove godine. Bit će to mjesto koje će biti dom svima, mjesto znanja i zdravlja, mjesto na kojem će se sve događati bez napora.

Svi ćemo jednog dana umrijeti. Ta nam spoznaja može promijeniti život. Ozbiljno, jedina stvar za koju u životu možemo biti sigurni je ta da će nas naše tijelo jednog dana napustiti, a ponašamo se kao da su sve stvari koje imamo u životu vječne i jako važne. Sposobnost da pustimo ono što je bilo i da se ne brinemo o onome što će biti pokazuje koliko smo zaista napredovali u životu. Jer, sretni možemo biti samo sada.

Više o programima Umijeća življenja doznajte na home.umijecezivljenja.hr i www.artofliving.org/hr-hr