Dobra strana zaljubljenosti
Na početku veze, kada su partneri zaljubljeni, idealiziraju se i vide jedno u drugom samo najbolje. Iako se katkad radi o potpunoj idealizaciji, najčešće je u pitanju prepoznavanje najboljeg u drugome i ta je sposobnost divna i treba je njegovati. Zaljubljenost je sposobnost da partneri jedno u drugom prepoznaju istinsko biće, ona ima to svojstvo da u drugome, ali i u sebi, prepoznamo ono božansko.
Međutim, to što je najljepše u drugom biću nije i jedino. Moramo biti spremni sagledati da osim lijepih osobina koje u prvi mah favoriziramo druga osoba ima niz loših osobina koje će kasnije isplivati i mi ćemo ih morati prihvatiti. Ipak, Tomislav Budak naglašava da je sposobnost da se druga osoba sagleda u najboljem svjetlu dobra te da tu sposobnost treba zadržati i u ostalim fazama odnosa.
"To je ono što psiholozi često ne prepoznaju jer u mapu ljudskog bića ne unose duhovnu komponentu. Oni smatraju zaljubljenost toksičnom, prolaznom, nekakvom vrstom zaluđenosti koja će proći, i kad prođe, osoba će biti spremna za zreli aspekt ljubavi. No odustajanje od tog laganog ludila i 'haj' osjećaja koji nosi zaljubljenost također ne znači da je netko spreman za zreli aspekt ljubavi. Postoji i zreliji oblik ljubavi od puke zaljubljenosti, međutim ja bih ta dva aspekta zadržao po svaku cijenu. Na zaljubljenosti i njenoj trajnosti također treba raditi. To nije nešto što pada s neba i ostaje zauvijek kao u bajkama."
Faza kompenzacije - čista nježnost i bezuvjetna ljubav
Nakon faze zaljubljenosti, ako partneri ostanu zajedno, slijedi faza transformacije. Tada beznačajni problemi dobivaju pretjeranu važnost. Počne vas, primjerice, živcirati način na koji partner stišće zubnu pastu i to postane razlog za svađu. Tu jedan ili oba partnera moraju shvatiti da osoba u koju su se zaljubili nije samo ono što su vidjeli dok su nosili ružičaste naočale.
"Fazu zaljubljenosti nazivam fazom kompenzacije. U toj fazi partneri jedno drugom pokušavaju kompenzirati sve ono što nisu dobili u obliku čiste nježnosti, odnosno bezuvjetne ljubavi kada su bili djeca. U prvoj fazi, fazi kompenzacije, partneri su nježni, mekani i više se ponašaju jedno prema drugom kao roditelj prema djetetu, nego kao zrela svjesna osoba prema drugoj zreloj i svjesnoj osobi. Ta faza obično traje od tri mjeseca do dvije godine.
Nakon te faze počinje faza transformacije. Tada naši nesvjesni sadržaji, sve ono što je u podsvijesti pohranjeno kao nepoželjni utjecaj roditeljskog odgoja, nedovoljno integrirane osobnosti, unutarnje blokade, sve to diže glavu i tada započinje svojevrsni mali ili veliki, prikriveni ili otvoreni rat. Veliki broj veza tu fazu ne preživi. Romansa i bajka su završile, otrijeznili smo se, prepoznali smo da smo ljudska bića s određenim slabostima i mnogi bi tu krenuli tražiti novog princa ili princezu koji bi utjelovili nekakve idealne osobine.
One koji odluče ostati u odnosu čeka razdoblje koje može biti bolno i dugotrajno, razdoblje unutarnjeg čišćenja, prepoznavanja blokada i međusobnog iscjeljenja. Ova faza može trajati nekoliko godina, obično do sedam od samog početka veze."
Kada dođe do ove faze, partnerstvo će ili zasjati u punom sjaju ili će ući u duboku i ozbiljnu krizu koja će na nemilosrdniji i žešći način navesti oba partnera da se mijenjaju. Mnogi na to nisu spremni pa će se tiho povući iz odnosa. Često se događa da se u ovoj fazi partnerski odnos prekida, premda partnerstvo formalno može biti nastavljeno do kraja života jer parovi često ostaju zajedno zbog djece, društva, navike, iako emocionalni odnos i bliskost u osnovi ne postoje.
Faza realizacije - čisti science fiction
"Treća faza za većinu je sience fiction. Ja je zovem faza realizacije. U njoj su oba partnera potpuno integrirane osobe. To znači da su sve emocionalne povrede, duševna necjelovitost, rascijepljenost - zaliječeni. Obje su osobe duhovno osviještene i kao cjelovite ličnosti ostvaruju sebe i individualno i u partnerskom odnosu. Tada partnerski odnos izgleda kao vrsta zajedničkog projekta, koji nije suhoparan iako tako može zvuči kada se kaže projekt.
Partneri su tada zajedno zato što su odabrali biti zajedno. Ne zato što je to njihova sudbina, ne zato što su stihijski, zbog navike ili slabosti ostali zajedno, nego zbog zajedničke svjesne odluke. I tada se partnerstvo odvija u smjeru koji oni odaberu. Hoće li to partnerstvo imati izrazito duhovne karakteristike, hoće li se održati radi skladne obitelji, hoće li to biti oblik zajedničkog kreativnog djelovanja u poslu ili će biti sve navedeno, to ostaje na svakom paru.
Potencijali partnerskog odnosa su izvanredni i šteta je što su tako rijetko ostvareni. Smatram da je to tako ne zbog nekih sudbinskih stvari nego jednostavno zbog neznanja", kaže Tomislav Budak.
.png)
.png)
