Patologija koja je postala normalna
Partnerski odnosi počinju nekom vrstom privlačnosti, odnosno zaljubljenosti koja ima snagu uvući nas u odnos koji se kasnije može razviti u zrelu ljubav. No nisu svi odnosi koji počinju zaljubljenošću partnerski, često se radi samo o prolaznim romansama. U današnje vrijeme poznato je da u muško-ženskim odnosima vlada pravilo da što je netko hladniji prema nama, to smo zainteresiraniji. O čemu se radi, zašto tako reagiramo, umjesto da nas privlači nježnost i ljubav?
"U prirodi današnjeg čovjeka je da silno žudi za nečim što naizgled ne može imati. On u stvari žudi za odnosom, želi kontakt, želi komunikaciju, međutim kada to dobije, ima tendenciju to u trenu omalovažiti. Potpuno zaboravi kakve su bile njegove želje i potrebe do jučer i ono što dobije odmah uzima zdravo za gotovo. Taj je model odraz zabrinjavajuće emocionalne nezrelosti današnjeg čovjeka i po tom smo pitanju u ranom kamenom dobu. Nekim stručnim jezikom moglo bi se svrstati u patologiju, ali je ta patologija toliko rasprostranjena da se već smatra normalnim. To je posljedica apsolutne nesvjesnosti emocionalnih potreba, emocionalne dimenzije postojanja, utjecaja i funkcije odnosa", kaže Tomislav Budak.
Što odlikuje dobar odnos?
Tek zadnjih desetak godina stručnjaci su istinski počeli prepoznavati koliko odnos utječe na naše tjelesno, emocionalno i duhovno zdravlje. Mi i dalje nismo svjesni da je loš, neskladan odnos, a naročito njegova psihoenergetska dimenzija, uzrok zdravstvenih i ostalih problema. Pritom mislimo i na obiteljske i na partnerske odnose. Članove obitelji moramo prihvatiti takve kakvi jesu i nastojati s njima izgraditi najbolji mogući odnos.
Pravo partnerstvo ima i jednu mističnu, spiritualnu kategoriju jer ne možemo unaprijed utvrditi dubinu do koje neki partnerski odnos može ići. Baš kao i odnos s Bogom, partnerski odnos posjeduje osobinu neizmjernosti, beskonačnosti, svježine koja je uvijek prisutna, zanimljivosti i tog efekta iznenađenja kada je riječ o duhovnom iskustvu. Partnerski se odnos ne mora zamrznuti u neki tradicionalni model, ne mora postati dosadan nakon nekog vremena. Također, ne mora se uspostavljati samo radi djece, stvaranja obitelji, zbog očekivanja društva ili okoline."
A uloga seksualnosti?
Partnerski odnos može biti izraz bezuvjetne ljubavi kao sredstva istraživanja života, duhovnosti i seksualnosti. Kada je riječ o seksualnosti, mnogi ljudi ne znaju dokle seksualnost može ići i što ona može biti. O tome mnogo govori tantra. "Seksualnost može biti sve intenzivnija, dublja, iskustva se mogu kretati od početno blago ili kratkotrajno ekstatičnih prema vrlo duboko ekstatičnim. Svašta se može razviti u partnerskom odnosu ako oba partnera dožive taj odnos kao sredstvo razvoja. Naglašavam oba partnera, a ne jedan od njih. Nažalost, to je preduvjet koji je veoma teško postići i mnogi se ljudi razočaraju kad to čuju."
Čak i ako oba partnera tako dožive partnerstvo, to ne znači da u odnosu neće biti nikakvih problema. Partnerski odnos predstavlja treću snagu, nešto što doslovno ima vlastiti život i kao takav utječe na oba partnera istovremeno. Gura ih u određenom smjeru, nameće im određene procese s kojima se moraju suočiti.
"Partnerstvo će neminovno iznositi na površinu ono što u tim dvjema osobama nije čista svijest i što nije bezuvjetna ljubav. Na partnerima je da to prepoznaju, da se s tim suoče, da iz sebe iščiste sve blokade, da se posvete nekakvom obliku terapije. Cilj svakog odnosa je da se rastvore i prevladaju nepoželjni i ograničavajući utjecaji koje nosimo iz prošlosti. Svladavanjem sebe dolazi se do još višeg stupnja ispunjenja, međusobne intimnosti, otvorenosti, prihvaćanja jedno drugog, svega onoga što čini bezuvjetnu ljubav."