Ponekad je za promjenu u životu dovoljno jedno iskreno pitanje koje postavite sami sebi. Snažan unutarnji dijalog vodi prema istinskoj ženskoj srži i hrabrosti da budete ono što uistinu jeste.
U svakodnevnoj užurbanosti, u moru uloga i odgovornosti, tihi glas naše duše lako se pretvori u jedva čujan šapat. Zidamo obrambene zidove oko srca kako bismo se osjećali sigurnije, nosimo maske da bismo bili prihvaćeni - i pritom zaboravljamo na besprijekorno, blistavo biće koje živi u nama. Put prema njemu nije uvijek udoban. Traži hrabrost, potpunu iskrenost i spremnost da se zagledamo u pitanja kojih se naš um najviše boji.
To nisu pitanja na koja se odgovara logikom. To su sveta vrata. Ako ih se usudite otvoriti, svaka će vas odvesti korak bliže domu vašega srca. Ne promatrajte ih kao ispit, nego kao ogledalo puno ljubavi. Pronađite svoj trenutak tišine, udahnite nježno i dopustite da neko od ovih pitanja odjekne u vama.
1. Čiji glas sada čujem?
Kad se javi unutarnji kritičar i počne vam šaptati da niste dovoljno pametni, dovoljno vrijedni ili dovoljno spremni, zastanite i upitajte se: je li to uistinu moj glas? Ili je to odjek roditelja, bivšeg partnera, okoline koja ima koristi od mojih sumnji?
Toliko je 'istina' koje nosimo u sebi... a zapravo su to tuđi glasovi koje smo davno upili. Učiti razlikovati njih od nježnog, autentičnog glasa svoje duše prvi je korak prema povratku unutarnje snage.
2. Čime se ja zapravo hranim?
Ovo pitanje ide daleko izvan hrane na tanjuru. Razmislite: u kakvim razgovorima sudjelujem? Kojim mislima dajem prostora? Kojim odnosima poklanjam svoju životnu energiju?
Hranim li svoje strahove beskrajnim vijestima i lošim sadržajem ili svoj duh ispunjavam ljepotom, prirodom i tišinom? Vaša je energija sveta - način na koji je trošite čin je dubokog samopoštovanja.
3. Gdje se ovaj osjećaj nalazi u mom tijelu?
Kad vas tjeskoba stegne u prsima, kad bijes zapali želudac, a tuga teško sjedne na ramena - nemojte bježati. Nježno usmjerite pozornost na fizički osjećaj.
Gdje je? Kako izgleda? Kakvu teksturu ima? Je li vruć, hladan, gust, raspršen?
Suočavajući se s emocijama bez osude, kao s čistom energijom u tijelu, dopuštate im da se pokrenu, omekšaju i oslobode.
To je umjetnost emocionalnog čišćenja.
4. Kad ne bi bilo straha - čemu bi moja duša rekla ‘da’?
Strah je snažan čuvar. Najčešće stoji točno na pragu našeg razvoja. Zamislite na trenutak da je strah otišao na pauzu, a vi ostali sami sa sobom, u tihom prostoru svoje duše.
Što čujete? Koje radosno, uzbudljivo, iskreno ‘da’ se podiže iz vas?
Je li to kreativni projekt, važan razgovor, putovanje, promjena?
Ovo pitanje otkriva poziv koji živi ispod buke straha.
5. Djelujem li iz ljubavi ili iz manjka ljubavi?
Ovo je jedno od najvažnijih pitanja koje možete postaviti sami sebi.
Pronalaženje dodatnog posla - činim li to iz ljubavi prema onome što radim ili iz straha da nisam dovoljno?
Ostajem li u vezi zbog međusobnih osjećaja ili iz straha od samoće?
Djelovanje iz ljubavi donosi radost i lakoću.
Djelovanje iz nedostatka ljubav pretvara život u borbu.
6. Koju tišinu izbjegavam?
Ljudi su danas majstori odvraćanja pažnje - podcasti, mreže, stalne obaveze. Ali od čega bježimo? Što bi se pojavilo kad bismo si dopustili trenutak tihe, guste tišine?
U tišini koju najviše izbjegavamo često se krije upravo ono što nam treba: jasnoća, mir i nježno vodstvo intuicije.
Dopustite sebi barem pet minuta čiste tišine danas - i promatrajte što će isplivati.
7. Koju ljepotu u sebi odbijam vidjeti?
Ljepotu lako vidimo u prirodi, umjetnosti, tuđim očima... ali kad se pogledamo u ogledalo, najprije primijetimo mane.
Ovo pitanje poziv je da sebe pogledate istim očima kojima gledate sve što volite.
Što ne prepoznajete? Koju svoju prekrasnu osobinu umanjujete? Koju svjetlost nosite, ali je ne cijenite?
Prepoznavanje vlastite ljepote nije taština - to je čin prihvaćanja i povratka sebi.
Ova pitanja naši su suputnici cijeloga života. Magija nije u tome da pronađemo savršen odgovor, nego da se usudimo stalno iznova pitati.
To je način na koji se prisjećamo tko smo u svojoj punoj istini, piše Sensa.rs.
