Dok se neki „šaljivci“ okomljuju na druge da bi se sami osjetili bolje, postoje ljudi koji zbijaju šale sami sa sobom ili prihvaćaju da se drugi šale na njihov račun. Pobornici tog stila humora svjesni su nekog vlastitog nedostatka te se služe humorom kako bi ublažili oštricu tuđih kritika ili podsmijeha.

Cilj takva humora jest pokušaj zbližavanja s drugima i priključivanja grupi, makar u neravnopravnom položaju. Budući da u svakoj grupi ima ljubitelja ismijavanja na tuđi račun, ovakav im pojedinac dođe kao naručen. Ne izaziva im osjećaj krivnje jer im se sam ponudio i ne buni se, ali rijetko biva potpuno prihvaćen i ne slovi kao osobito simpatičan.

Prof. Nicholas Kuiper sa Sveučilišta u Zapadnom Ontariju ističe da često ismijavanje na vlastiti račun ili dobrovoljno izlaganje tuđem ponižavanju ruši ionako nisko samopoštovanje i potkopava duševno blagostanje. Studije su kod pojedinaca s ovim stilom humora zabilježili iznadprosječnu stopu depresije i anksioznosti te teškoće pri ostvarivanju intimnosti.