Slobodna škola - red u razredu i glavi

Srednja škola Sands

Takav je scenarij teško zamisliti među hrvatskim gimnazijalcima, a možda još i teže ako se zna da je riječ o školi u kojoj učenici imaju potpunu slobodu i sva prava – u kojoj dolazak na nastavu nije obavezan te srednjoškolci sami odlučuju koliko će, kada, što i s kim učiti. A u svim odlukama vezanima uz rad škole, pa i u odabiru profesora koji će se zaposliti u školi, sudjeluju ravnopravno, svojim glasom.

Djeca prirodno vole učiti i na to ih ne treba tjerati

Demokratske ili slobodne škole postoje u cijelom svijetu. Prva i najpoznatija je škola Summerhill, osnovana još 1921. godine u Velikoj Britaniji. Osnovao ju je Alexander Sutherland Neill, škotski pedagog, uz osnovnu ideju da djeca prirodno vole učiti te da uskraćivanje slobode dovodi do potiskivanja osjećaja i psiholoških posljedica u odrasloj dobi. „Slobodna djeca ne padaju lako pod utjecaj drugih jer nemaju straha”, govorio je Neill. „A to je najbolje što se djetetu može dogoditi.”

Osnovne i srednje demokratske škole u svijetu razlikuju se ovisno o mentalitetu i slobodi u okviru nacionalnoga obrazovnog sustava, ali zajedničko im je to da nastava nije prisilna te da glas djeteta vrijedi jednako kao glas odrasle osobe.

Pod budnim okom mentora

Škole su obično manje, broje oko sto učenika, te su skrom­nije i ugodnije uređene. Nastava je kabinetska, svaki predmet ima svoju učionicu u kojoj su klupe uglavnom smještene u krug, a postoji i neformalniji dio učionice, u kojem su police s knjigama, kauč ili tepih s jastučićima, gdje dijete može sjesti, leći, čitati i odmoriti se. Osim u nižim razredima osnovne škole, ne postoje razredi jer učenici sami biraju predmete i uče u različitim skupinama.

Nemaju ni razrednika, nego mentora, kojeg biraju na početku godine. Taj se profesor o njima brine mnogo intenzivnije od naših razrednika, prati ih u svim predmetima i situacijama te s njima komunicira svaki dan. Učenici svako jutro s mentorom imaju jutarnji krug na kojem razgovaraju o svemu, a zatim idu na nastavu... ili ne. U demokratskim školama nema zvona, ne kupuju se školske knjige, nego škola nabavlja komplete iz kojih se materijali kopiraju.

Nitko ne luta besciljno školom

S disciplinom nema problema jer su učenici na nastavi onda kad žele biti. Ako nisu na nastavi, odlaze u knjižnicu, zbornicu, koja im je uvijek otvorena kako bi mogli kopirati ono što im treba i služiti se računalima, ili se igraju na školskom dvorištu. Iako ne moraju biti na nastavi, ne lutaju besciljno školom. Premda slobodne škole rade prema nacionalnom programu, u njima nema klasičnih testova, a u mnogima ni numeričkog ocjenjivanja.

„Jedan od najvećih mitova današnjeg doba jest da će sve biti dobro ako položite sve ispite. Ispiti i diplome ne mogu vas učiniti sretnima, snažnima, pa čak ni bogatima. Djeca koja pohađaju slobodne škole realnija su i realnije postavljaju ciljeve”, kaže Zoe Readhead, sadašnja ravnateljica Summerhilla.

„Čovjek kratko pamti ono što uči po nalogu drugih. Samo ono što drži korisnim za sebe, što mu budi znatiželju, ulazi u dugotrajno pamćenje. Mozak je organ za filtriranje, a ne za pohranu“, objašnjava dr. Gerhard Huhn, njemački stručnjak za istraživanje mozga. Slobodne škole njeguju istinski motivirano obrazovanje i slobodu da učenici sami usmjere svoje interese.

Suprotno uvriježenome mišljenju, djeca vrlo rano prepoznaju svoje interese i jake strane, a slobodne škole imaju hrabrosti prepustiti im taj izbor. Učenici biraju predmete koje će pohađati, a učitelji nisu tu da im trpaju gradivo u glavu, nego da ubrzaju samopoticajno učenje.

„Zamislite što sve dijete nauči u prvih nekoliko godina života samo – hodati, jesti, govoriti, trčati, penjati se, pa i pisati, čitati, sve bez ‘škole’, samo uz podršku odraslih. O socijalnim vještinama da i ne govorim. I onda odjednom, kada djeca napune šest‑sedam godina, mislimo da više ne znaju naučiti ono što im odrasli ne ‘upakiraju’“, kaže učitelj Mikel Matisso iz američke slobodne škole Sudbury Valley.

Život i obrazovanje prepleteni - djeca čiste, kuhaju, rješavaju probleme

Djeci je u takvim školama omogućeno da uče na razne načine, i u kreativnim aktivnostima i u igri, a učitelji im pronalaze metode i osobe od kojih će najbolje učiti. U školama zato često gostuju stručnjaci iz raznih područja. Zbog slobode odabira, djeca spoznaju vrijednost obrazovanja, koliko god to našem načinu razmišljanja zvučalo ‘naopako’. „Puno toga me zanima. Želim štošta znati da mogu reći pametne stvari. Želim znati više o onome što čujem u razgovoru. Znanje vas puni dobrim osjećajem“, spontano govori učenica Sandsa.

U svim slobodnim školama postoji svakodnevni korisni rad, odnosno zajedničko pospremanje i čišćenje škole i dvorišta. U takvim školama čistačica uglavnom nema. Učionice se pospremaju prije ručka, u čijoj pripremi u mnogim školama također sudjeluju učenici. „U Sandsu su život i obrazovanje isprepleteni. Djeca kuhaju ručak, preuređuju učionice, javljaju se na telefon u uredu i rješavaju probleme u ponašanju“, kaže David Gribble, osnivač škole Sands, koja je, uz Summerhill, najpoznatija demokratska škola u Velikoj Britaniji.

Hrvatski Summerhill

Od 2008. u Hrvatskoj djeluje udruga Slobodna škola iz Karlovca, koja promiče demokratsko obrazovanje u nas. Njezina je predsjednica Dragana Bolješić Knežević, profesorica engleskog i češkog jezika s međunarodnim iskustvom, koja već godinama radi na osnivanju slobodne škole u Hrvatskoj. U sklopu stručnog usavršavanja boravila je i u Sandsu, a njezina kolegica i tajnica udruge, profesorica hrvatskog jezika Martina Vičić Crnković, u slobodnoj školi u Leipzigu.

Udruga je lani od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta dobila dozvolu za osnivanje osnovne i srednje demokratske škole, pa će i u Karlovcu, nadamo se, uskoro osvanuti jedan Summerhill ili Sands. Dragana Bolješić Knežević kaže da osnivači slobodne škole u Hrvatskoj imaju jedinstvenu priliku kreirati školu kakvu žele. Preuzet će, kaže, neka pozitivna iskustva demokratskih škola, ali imaju mogućnost biti inovativni i kreativni te prostor i nastavu organizirati u skladu s onim što smatraju da je važno za obrazovanje u nas.

Prema zahtjevu Ministarstva, nastava će biti organizirana, što znači da će imati raspored sati koji će obuhvaćati sve redovne i izborne predmete, a u višim razredima osnovne škole postojat će i brojčano ocjenjivanje. Ono po čemu će škola biti drukčija jest mogućnost koju će učenici imati u organizaciji samostalnog učenja ili učenja u skupini prema zajedničkim interesima i sklonostima.

Odgovornost i suosjećanje

„Sve što se može naučiti uz pomoć terenske nastave ili predstavljanja stručnih osoba bit će tako organizirano“, objašnjava Dragana. „Primjerice, škola će razvijati suradnju sa stručnjacima iz raznih područja, a teme poput skladanja glazbe, kreativnog pisanja ili slikanja obradit će skladatelji, spisatelji i slikari koji će gostovati na nastavi. Zaposlenici Gradske uprave učenike će upoznati sa sistemom rada lokalne samouprave, a predstavnici civilnog društva s njima će razgovarati o aktivizmu i građanskom društvu. Profesori će moći biti pravi mentori kojima će se učenici obraćati za pomoć.

Škola u Karlovcu bit će više od još jedne alternativne škole. Želja nam je da postane mjesto druženja u zajednici i prijenosa znanja i iskustava lokalnog stanovništva na učenike, da bi se sačuvale tradicionalne vještine, posebice umijeće rada na zemlji (organsko vrtlarstvo). Škola će svakako imati vrt, ali i igralište koje će učenici i lokalna zajednica zajedno urediti. U školi planiramo provoditi i neformalno obrazovanje odraslih i pokrenuti projekte razmjene s demokratskim školama i projekte cjeloživotnog učenja”, kaže profesorica Dragana Bolješić Knežević.

U demokratskim se školama djeca zbog slobode u učenju nauče odgovornosti, a zbog sudjelovanja u radu škole, suosjećanju i razmišljanju o pravima i osjećajima drugih. Nadamo se da će u hrvatskom Summerhillu biti mnogo sretne djece.  

Više informacija na www.slobodnaskola.hr