'Prokletstvo' zapadnjaka

Kad se zateknemo u situaciji koja nas tišti, pritišće uza zid i u nama podiže destruktivna pitanja o sebi i svijetu oko nas, vrlo brzo glavom strujnu misli poput: "Drugi su uvijek tako nepravedni prema meni!" ili "Drugi uvijek imaju više sreće od mene". To je ponašanje karakteristično za nas zapadnjake. U azijskim zemljama ljudi su navikli prihvaćati stanje takvim kakvo jest, budući da smatraju kako je to volja Stvoritelja. Na zapadu se ljudi, međutim, neprekidno trude optimizirati svoj život i na neki ga način savijati prema vlastitim željama.

Uzmimo kao primjer klasične težnje sreći i stjecanju novca. Pogledamo li na tu želju iz drugog kuta, uvidjet ćemo kako upravo izražavanjem želje za srećom i novcem ukazujemo na to da nam oni nedostaju. Naša sklonost vječnim jadikovkama i beskrajnom kritiziranju prepreka je prihvaćanju okolnosti onakvima kakve jesu. Tek kad se pomirimo sami u sebi, možemo krenuti na put rasta.

Neprekidne jadikovke otežavaju život

U potrazi za srećom i skladom prvo bismo trebali neutralizirati unutrašnje sukobe, suprotnosti, jadikovke i nadmeno razmišljanje da o svemu sve znamo najbolje. To ćemo učiniti samim prihvaćanjem zatečenog stanja i mentalnim prebacivanjem u stanje bez želja. Oko zatečenog stanja se moramo potruditi, moramo raditi na problemima koji se odnose na nas i to na način da ne tražimo izgovore i da u svakom trenutku polazimo od sebe.

Na primjer, umjesto da neprekidno protestiramo zbog masovnog ubijanja životinja, prestanimo jesti meso. Dokinimo krajnjeg korisnika. Sve počinje s nama. Ključ uspjeha je prestati krivicu uvijek prebacivati na nekog drugog.

Naša razmišljanja i osjećaji uvijek su pod utjecajem tvrdoglavog nastojanja da sačuvamo svoje pozicije i obranimo svoje stavove. Želimo li biti kreativni i konstruktivni, te aktivno pristupati proturječjima života, moramo se okrenuti postupku promjene u nama samima. Formula za to je jednostavna: onaj tko želi promijeniti svijet, mora prvo promijeniti sebe. Tu se ne radi o vremenski ograničenom procesu. Škola života traje cijeli život. Temelj svega je nastojanje da se samokritički sagledamo i stvorimo stvarnu nakanu da se mijenjamo.

U skladu sa životom

U kreaciji svijeta sve je napravljeno tako da ima smisla i da se savršeno uklapa. Ono što se općenito percipira kao "slučaj", zapravo je rezonancija. Tako se u životu susrećemo samo s onim ljudima, stvarima, temama i situacijama s kojima smo na neki način povezani. Našu okolinu treba percipirati kao zrcalo, budući da ona neprekidno reagira prema onome kako se sami vladamo.

Sve stvari podliježu zakonu polarnosti. Sve ima svoj suprotni pol. Sklad je moguć samo uz uravnoteženost, a svaki nesklad nužno vodi problemima. Čim prednost dajemo udisanju (uzimanju), a zapostavljamo izdisanje (davanje), na fizičkoj razini razvijamo astmu. Temeljna pretpostavka za skladan život je, dakle, da ono što nas pritišće shvatimo kao suprotni pol koji moramo integrirati – samo tako ćemo biti cjeloviti i zdravi.

Oproštaj i novi početak

Svakodnevna jadikovka uglavnom rezultira precjenjivanjem svega što je loše i nedostatno. Na taj način zaboravljamo biti zahvalni za sve ono čudesno i lijepo čega već sada imamo u izobilju. Oni koji prepoznaju što je rezonancija i prihvate svoje polarnosti, pa napuste dobro uvježbanu ulogu žrtve, na najboljem su putu da promijene sebe na bolje, a slijedom toga i svijet oko sebe.

Najčešće jadikovke i kako ih relativizirati:

1. Nitko me ne voli!

Ja samu sebe ne volim. To je razlog zašto je drugima doista teško u meni vidjeti išta dobro. A zapravo, koga da volim više od sebe? O tome je riječ kad kažemo "voli bližnjega svoga kao samoga sebe". Voljeti sebe na početku je svih stvari.

2. Zašto me nitko ne razumije?

Ako želim da me razumiju, moram se približiti onima koji me trebaju razumjeti. Moram ono što želim i govorim učiniti njima razumljivim.

3. Opet sam sve zabrljala!

Pogreške su prilike da prepoznamo ono što nam nedostaje i da to integriramo. Moram naučiti da nikamo neću stići ako ću samu sebe kuditi. Moram se voljeti i zbog svojih pogrešaka i pronaći način da integriram ono što mi nedostaje.

4. Zašto drugi imaju više sreće od mene?

Većina ljudi misli da bi bili sretni kad bi dobili sve što žele. Pritom je dovoljno samo htjeti ono što želimo.

5. Nitko mi ne želi pomoći!

Prvo moram dobro provjeriti znam li uopće moliti za pomoć i znam li je prihvatiti. Ili sam možda tjerala potencijalne pomagače? Uz sve to, trebam se pitati u kojoj sam mjeri i sama spremna pomoći.

6. Zašto nisam nadaren kao...?

Jal nastaje kad želim nešto što vidim kod drugih i osjećam da mi to nedostaje. Jal bi vrlo brzo nestao kada bih uvidio što su drugi sve morali učiniti ili platiti za to. Naime, ništa od nadarenosti ako ona nije popraćena disciplinom i marljivošću. Svatko može pronaći u čemu je dobar i onda se potruditi da u tome postane doista izvrstan.