žena sram
Profimedia žena sram
Što ako nas ne promatraju?

Manje bi ljudi bilo iskompleksirano kad ne bi bili u zabludi da su predmet tuđeg zanimanja, tvrdi američki psiholog Jim Taylor
Velik broj kompleksaša izliječio bi se kad bi shvatio da ih drugi zapravo prilično rijetko promatraju i analiziraju. Mnogi vjeruju da su pod nadzorom zato što vide kako se okolina odnosi prema javnim osobama, piše dr. Taylor u reviji Psychology Today.  
Doista, javne su osobe danas pod jačim povećalom nego ikad prije; ne samo političari, pop glazbenici, glumci i sportaši nego i obični ljudi koji se guraju pred oči javnosti pojavljujući se na proslavama, prezentacijama i domjencima.

„Svatko od njih riskira biti snimljen u nezgodnoj situaciji, jer će se uvijek u blizini naći netko s pametnim telefonom opremljenim odličnom kamerom“, podsjeća dr. Taylor. Zbog stalnoga medijskog praćenja i prosuđivanja poznatih, i obični ljudi vjeruju da su neprestano predmet pozornosti, ako ne medija, onda svoje okoline. Žive pod dojmom da ih drugi prate u stopu i onda na trač-partijama prepričavaju viđeno.

Međutim, upravo su slavne osobe te koje običnom svijetu zadovoljavaju potrebu za promatranjem, prosuđivanjem i kritiziranjem. Zahvaljujući slavnima, naši rođaci, susjedi, kolege i znanci imaju manje vremena i volje promatrati, procjenjivati i ogovarati druge obične ljude. Javne osobe popunjavaju nam većinu kapaciteta za te aktivnosti.

Zrcaljenje vlastitih stavova

Kad se brinete da netko misli loše o vama, to vi mislite loše o sebi
„Za većinu, to jest za one među nama koji nismo bogati i slavni, iskompleksiranost i s njom povezana tjeskoba bolno su neutemeljeni“, poručuje dr. Taylor. „Ako ste jako iskompleksirani, evo jednostavne spoznaje koja bi vas mogla osloboditi. Vrlo malo ljudi vodi računa o vama. Ne tičete se nikoga izvan svoje obitelji i prijateljskog kruga jer ne utječete na njihove živote.“

Prema mišljenju dr. Taylora, većina je ljudi prije svega usmjerena na same sebe. Nemaju viška vremena ni energije koje bi posvetili ljudima s malim učinkom na njih. Povrh toga, jedina briga koju drugi imaju u vezi s vama jest što vi mislite o njima. „Kad ste zabrinuti da drugi misle o vama, to zapravo vi mislite o samima sebi. I kad se brinete da netko misli loše o vama, to vi mislite loše o sebi. To je stvaran razlog za brigu, a ne ono što drugi navodno misle o vama“, zaključuje dr. Taylor. Jedna od pojava koju je dr. Alfred Adler uočio kod ljudi pogođenih osjećajem manje vrijednosti jest pokušaj kompenziranja svojih stvarnih ili umišljenih nedostataka.

Primjerice, mnogi ljudi koji su iskompleksirani izgledom ili neuspjesima u odnosima upiru sve snage da se dokažu u obrazovanju i poslu. Alternativno, oni koji ne nađu načina za konstruktivnu kompenzaciju upuštaju se u destrukciju putem nasilja, podmetanja i drugih oblika nanošenja štete.    

Ako na jednom životnom polju beznadno zaostajete, otkrijte u čemu ste nadareni i iskoristite svoje jake točke. Uložite energiju da postignete nešto upečatljivo u onom što vam leži i steći ćete poštovanje onih kojima je važno ono u čemu se ističete. Ako ste uspješan fizičar, programer ili prevoditelj, vaša će dostignuća baciti u sjenu vaše nedostatke i u vašim i u tuđim očima.  

Prethodna stranica