Jedno je istraživanje pokazalo da trećina studenata psihologije bezrezervno prihvaća „teoriju o deset posto aktivnog mozga“. Još je neobičnije to što je u drugoj studiji šest posto neuroznanstvenika odgovorilo da se slaže s tom tvrdnjom.
„Iako nitko ne bi povjerovao u izjavu kako u prosjeku upotrebljavamo 10 posto srca, gušterače ili štitnjače, mit o tome kako većina ljudi upotrebljava samo 10 posto svog mozga prilično je prihvaćen među ljudima“, kaže psihologinja Andreja Bubić, profesorica na Filozofkom fakultetu u Splitu. „Ta je ideja privlačna jer nam daje dojam da svoje sposobnosti možemo jako promijeniti i poboljšati, i to najčešće samo buđenjem tih uspavanih 90 posto mozga koje inače ne upotrebljavamo.“
Kako znamo da je ta tvrdnja zabluda? Na naš mozak otpada samo dva-tri posto tjelesne mase, ali on troši čak 20 posto kisika koji udišemo. Zar bi mozgu trebalo toliko kisika, kad bi radio samo s deset posto kapaciteta? Također, snimke mozga pokazale su da su svi dijelovi mozga aktivni (iako ne nužno svi istodobno). Napokon, dokazano je da oštećenje ili gubitak već i malog dijela mozga zbog ozljede ili bolesti dovodi do teških posljedica.
Za mit o „samo deset posto aktivnog mozga“ krivo je pogrešno tumačenje tvrdnje psihologa Williama Jonesa, koji je napisao da „prosječna osoba vjerojatno ne ostvari više od desetak posto intelektualnog potencijala“. Očito je da time nije želio reći ništa o postotku mozga koji upotrebljavamo, ali samozvani su stručnjaci njegove riječi „preveli“ onako kako im je odgovaralo.