Frida je moj najbolji učitelj joge

Znala sam da je to to i da želim još

S promjenama koje su se događale u tijelu počele su se mijenjati i moje prehrambene navike, ljudi oko mene, dnevni raspored, a moj doživljaj svijeta postao je jasniji i svjesniji. Imala sam sreće što mi je hobi postao posao te što su moji privatni i profesionalni interesi bili jednaki. U ovih osam godina koliko postoji moj studio za jogu, s ponosom sam uvijek mogla reći da imam posao koji me ispunjava i, kakva god da na njega dođem, s njega se uvijek vraćam bolje volje.

Trudnoća i strogo mirovanje

A onda je došla na red trudnoća. Nakon prvobitne zbunjenosti uz male mučnine i umor, sve se nastavilo odvijati po poznatoj rutini. Ruku na srce, trebalo je dosta vremena da mi dođe do glave što se zapravo događa i koliko će se moj život zapravo promijeniti. U šestom mjesecu trudnoće, nakon jednog pregleda, doktorica me poslala na strogo mirovanje. Bila sam zbunjena i uporno sam je pokušavala uvjeriti da to „strogo“ zapravo znači da samo trebam malo usporiti, no bila je neumoljiva – „strogo“ je značilo da moram neprestano ležati, sjediti samo kad je to nužno, hodati samo do kupaonice.

Bila sam u šoku! Meni, hiperaktivcu, bilo je nezamislivo ostati kod kuće, u četiri zida, i jedan dan, kamoli tri mjeseca na strogom mirovanju! Imala sam osjećaj da sam neka od onih princeza zatočenih u zamku koje pronađu tek nakon 100 godina. Vrijeme je sporo teklo, tijelo naviknuto na kretanje patilo je, a um mi je postajao sve življi i življi. Sve dok mi jedna prijateljica nije rekla da iskoristim to vrijeme najbolje za sebe i da se odmaram jer mi je to posljednja prilika prije nego što dođe beba. I stvarno, kad sam to vrijeme počela doživljavati kao samo svoje, počela sam ga koristiti za duge meditacije (u ležećem položaju, naravno) i povezivanje s bebom.

Shvatila sam da je mom tijelu trebao taj dugi odmor da se pripremi za sve što me čeka, a i omogućio mi je da se povežem s bebom koja je već udarcima tražila pažnju. Kad je prošlo kritično razdoblje rizika od prijevremenog porođaja, polako sam se počela vraćati asanama i osmislila svoj slijed vježbi koji će mi pomoći da se pripremim za dan D. Svaki dan u meditaciji sam prolazila svoj idealan scenarij poroda, vježbala pranajamu i pokušavala što više zadržati mirnoću.

Majčinstvo - najteži aspekt joge

Na tom putu pomogla mi je i draga prijateljica, novopečena joga-mama i ginekologinja koja je bila uz mene sve dok Frida nije došla na svijet. I stvarno, uz takvu podršku prijateljice i supruga, porođaj mi je brzo prošao i bilo je nevjerojatno iskustvo držati to malo, musavo ljubičasto biće u naručju. Od silnog adrenalinskog šoka, nakon porođaja nisam mogla spavati i samo sam osjećala da se cijeli moj svemir mijenja.

Postala sam mama djevojčici koja je bila potpuno ovisna o meni. Prvih dana u rodilištu pogodio me jak osjećaj prolaznosti života i svaki dan željela sam da vrijeme stane, da moja kći još uvijek ima jedan dan. Svi moji učitelji joge složni su u tome da je obitelj najteži aspekt joge koji prolazimo u životu. I stvarno, odjednom ja više nisam bila važna, moje želje i potrebe stavljene su u drugi plan. Majčinstvo je doživotna seva (nesebično služenje).

Meditacija mijenjanja pelena

Nakon porođaja moje tijelo prolazilo je velike promjene i dio mene bio je nezadovoljan time što više ne mogu i ne stignem vježbati i meditirati svaki dan. A onda sam shvatila da se joga živi od 0 do 24 i da sve što sam naučila vježbajući asane, pranajamu i meditirajući sad imam prilike koristiti u svakom trenutku. Najveća lekcija koju sam dosad dobila od svoje kćeri jest bivanje ovdje i sada. To predivno malo biće osjećalo je kad god bih u mislima bila negdje drugdje, a ne s njim, i svaki bi me put plačem dozvalo da se vratim u sadašnji trenutak, čemu teže sve meditacijske tehnike.

Tako su hranjenje, mijenjanje pelena, kupanje postali mali meditacijski rituali. Prihvaćanje stanja i emocija kakvi jesu također je jedno od onoga što sam naučila u jogi i sad mogu prakticirati. Zato više ne žurim (jer u trenutku kad napokon iziđete iz stana, beba uvijek napuni pelenu, bljucne ili sl.), ne težim savršenom redu u stanu, ne obazirem se više na bljuckanje po majici koju sam presvukla prije nekoliko trenutaka... U budističkoj tradiciji meditacije metta vježba se dobrota i ljubav. Meni je majčinstvo upravo to. Čak i kad sam na rubu snaga, ne gubim iz vida da mi je život tog malog, krhkog bića dan u ruke i mogu ga jedino bezrezervno voljeti.

Joga nas uči promjenjivosti i nestalnosti života i stvarno, promatrajući to malo biće kako raste i brzo se mijenja, želim iskoristiti svaki trenutak i učiniti ga posebnim i radosnim. Koliko god se neki trenuci činili nemoguće zahtjevnima, pokušavam ih „prodisati“ i podsjetiti se da je to samo prolazna faza.

Znatiželjna Frida

Frida se savršeno uklopila u moj put joge pa je uz mene na satovima i radionicama. Sretna je, znatiželjna i voli ljude. Kao nagrada za sve neprospavane noći, otvorilo nam se putovanje u Indiju na koje smo se odvažile otputovati. I dok ja ujutro vježbam, Frida se druži s Indijkom Ratnom i ljudima iz cijeloga svijeta, uživa u pažnji i u zvukovima stranih jezika, mirisima drugih kultura.

Možda je još rano za zaključak da me joga učinila boljom mamom, ali sa sigurnošću mogu ustvrditi da mi je pomogla da budem svjesnija, prisutnija i mirnija u zahtjevnim situacijama. Moj svjetonazor pomaže mi da Fridu od prvih kašica učim zdravijem izboru hrane, omogućavam joj da upozna nove horizonte, da sluša priče iz različitih kultura, da se uči ahimsi (nenasilju) preko bajki i pričica iz budizma. Zauzvrat, Frida je moj najveći učitelj.