Sve više ljudi želi otići iz zemlje

Živimo u teškim i neizvjesnim vremenima, i to više nije novost. Kriza već bilježi prvu petoljetku, a kraj joj se ne nazire. Na gospodarskom planu sve što je moglo poći po zlu - pošlo je. Gubitku radnih mjesta, čini se, nema kraja, a kad državne obveznice zemlje u kojoj živimo moćne institucije proglase „smećem“, osjećaj gubitka i nesigurnosti još više raste. Država ostaje bez sredstava i udara bez milosti na sve koji se još kreću. Pesimizam se uvlači u mnoga srca. Svaki se tjedan postavlja novi rekord u broju nezaposlenih, a političari su neuspješni u nalaženju rješenja.

Istraživanja govore da sve veći postotak ljudi želi napustiti zemlju i otići živjeti negdje drugdje. No gdje je to drukčije? Postoji li mjesto na Zemlji koje nisu zahvatile iste boljke? Možda je ipak vrijeme da počistimo u vlastitom dvorištu, dok još imamo gdje.

Samopouzdanjem kroz recesiju

Prošle su već četiri godine otkad sam u desetak hrvatskih gradova održala seriju radionica pod nazivom Samopouzdanjem kroz recesiju. Kriza je bila na samom začetku, a taj moj pokušaj da uputim ljude kako da izgrade psihološki imunitet na stalne „prijetnje smakom svijeta“ već je davno zaboravljen. Brinu nas svakodnevne negativne vijesti, ali i skandali u kojima doznajemo o snalažljivim beskrupuloznim ljudima kojima je kriza  prilika da povećaju svoj imetak. Oni koji žive po moralnim načelima često se pitaju jesu li ludi što su pošteni. Kako ostati pozitivan? Kako ne posustati i ne prepustiti se očajavanju?

Nemoguće je nekoga utješiti jednostavnim porukama, no i dalje je moja zadaća dati vam poticaj da preuzmete odgovornost za svoj život. Možda vam nekim idejama, ali i primjerom pomognem u tome.

Strah da nećemo uspjeti

Imamo potrebu za kontrolom nad životom i želimo se pripremiti za ono što smatramo neizbježnim ili ugrožavajućim. Pokušavamo se obraniti iracionalnim razmišljanjem u nadi da se nećemo morati suočiti s neizbježnim. Iracionalno razmišljanje blokira nas ili nas tjera na iracionalna ponašanja. Negativnostima pridonosi i okolina (mediji, prijatelji, ponašanje i govor onih koji nas okružuju) pa strahovi da nećemo uspjeti preživjeti postaju svakodnevica. Ti su strahovi duboko ukorijenjeni u ljudskim bićima.

Kad smo dulje izloženi životnim teškoćama i one se samo pojačavaju bez obzira na to što mi napravili, smanjuje se naša tolerancija i sposobnost da strpljivošću izdržimo teška vremena. Dokle god imamo osjećaj da nešto možemo poduzeti, spremni smo na preuzimanje odgovornosti i zadnjim atomom snage činimo preokret. No ako mislimo da smo zakasnili i da se više nema što učiniti, gradimo plodno tlo za gubitak povjerenja u život, za pesimizam i negativne misli.

Neuništivi optimist

Neuništivi sam optimist, no i mene nerijetko zahvati kolektivna svijest frustriranih i bespomoćnih susjeda, prijatelja, javnosti o kojoj slušam i čitam u medijima. No ne želim odustati od svoje odgovornosti, ali i prava na život dostojan čovjeka.
Često podsjećam sve oko sebe na to da je važno kada nisi zadovoljan nešto napraviti, no i sama sam svjesna da je čovjek društveno biće i da na njega utječe zakon većine kojem se, ma koliko snažan bio, ponekad teško oduprijeti. Bespomoćnost nije samo stvar „lošeg karaktera“. Ponekad se u tom vrtlogu odustajanja nađemo zato što je prirodno da očajem reagiramo na „nezasluženu kaznu“. Tako smo skrojeni!

Američki psiholozi Martin Seligman i Steven F. Maier idu korak dalje i kažu da bespomoćnost može biti naučena. Oni su, naime, uočili da će ljudi, ako se nanovo izlažu nepovoljnim situacijama u kojima ranije nisu mogli ništa učiniti da ih promijene, nakon nekog vremena potpuno odustati od pokušaja  pronalaska izlaza ili rješenja. Na tome će ustrajati čak i ako se okolnosti toliko promijene da rješenje njihove situacije postane jednostavno i lako.

Posljedice beznađa

Dulji gubitak kontrole nad životnim situacijama kod ljudi izaziva osjećaj bespomoćnosti i beznađa. Posljedice mogu biti razvoj bolesti, od tjeskobe i fobija do depresije. Čak i ako ne odustajemo i trudimo se, život katkad pred nas stavlja nove prepreke (primjerice, osmislimo novi poslovni projekt, a državni službenici povećaju porezno opterećenje; odlučimo napokon dati otkaz na poslu na kojem smo nezadovoljni, a tvrtka u kojoj smo našli novi posao izgubi veliki poslovni aranžman i otkaže ugovore novim zaposlenicima).

Tada nam pomaže da se sjetimo neke situacije iz koje smo se nekim čudom bili izvukli. Iznimno je važno znati, a ako još ne znate, naučiti razviti svijest da problemi i prepreke nisu trajne nego privremene – iako ponekad traju (pre)dugo. U tome vam može pomoći ispravan pogled na situaciju u kojoj ste se našli. Pogledajte širi kontekst izazova. Primjerice, na gubitak posla nemojte reagirati tako da si kažete: „Ja sam nesposoban.” Radije recite: „Predugo sam čekao da riješim svoju situaciju, no za promjenu nikad nije kasno” ili „Nad prolivenim mlijekom ne valja plakati, imam vještine i znanja te ih mogu upotrijebiti”. Takav stav razlikuje pesimiste od optimista.

Ovo nisam dobro napravila umjesto Nikad ništa ne napravim dobro

Optimistični ste kada o nekoj situaciji govorite kao specifičnoj umjesto da je smatrate sveobuhvatnom. Pomislit ćete: „Ovo nisam dobro napravila”, umjesto „Nikad ništa ne napravim kako treba”. I na kraju, ako se prestanete ljutiti na sebe i pritom potražite uzrok situacije izvan vas, ali ipak preuzmete odgovornost – potaknut ćete svoj optimizam i u najtežim vremenima.

Jedan od sigurnih načina da ostvarimo svoju slobodu i budemo ono što stvarno jesmo (a onda i sretni i ispunjeni) jest da u nastalim situacijama uvijek tražimo ono što je u njima pozitivno te da preispitamo mogućnosti koje imamo na raspolaganju. Razmislimo zašto smo rođeni, koja je naša istinska životna misija, svrha, preuzmimo odgovornost za sebe i svoje odluke, a potom promjenom koja je nužna ostvarimo svoju svrhu.

Izvor snage

Koja nam je životna svrha, pitaju se sada oni među vama koji su svoj fokus prebacili na puko održavanje života. Spajajući kraj s krajem, malo vremena preostaje da ostvarujemo svoju životnu svrhu. Motiv i snagu ipak ćete morati pronaći u sebi, no potičem vas da svoje znanje proširite ili se barem ne ograničite samo na ono što vas uspješno prehranjuje.

Ako pri pomisli na promjenu osjećate strah, znajte da je on prirodan. No podsjećam vas da u vama postoji nešto veće od straha – izvor života iz kojeg možete crpiti snagu. Otvorite stoga oči, naučite objašnjavati situacije svojim unutarnjim glasom kao optimist i pitajte se koji je vaš idući potez kako biste održali pozitivan stav. Održavajte svoj unutarnji izvor nezamućenim. Gdje god ga postavite, napojit će vas životom!