Seksualna energija nije vezana samo uz seks
Premda se prema kršćanskom svjetonazoru prepuštanje užicima osuđuje kao grešno i nemoralno te se smatra dokazom slabosti duha, prema drevnim duhovnim učenjima s Istoka (hinduizam, taoizam i sl.), upravo je prepuštanje čulnim užicima nezaobilazna stepenica u ostvarivanju duhovnoga rasta.
Naime, prema hinduističkoj filozofiji, kama (što na sanskrtskom jeziku označava seksualnu želju) prvi je i najniži od četiriju ciljeva koji moramo ostvariti na svom duhovnom putu ako se želimo dalje razvijati. Tek kada zadovoljimo čulne užitke, kažu istočnjački mudraci, moći ćemo se ostvarivati i u društvenom kontekstu (artha), živjeti u skladu sa svrhom svoje inkarnacije (dharma) te konačno i izaći iz samog inkarnacijskog ciklusa (moksha).
Čulni užici najčešće se vezuju uz seksualni čin. I doista, seksualna energija ključna je za našu sposobnost iskušavanja užitka, no ona nije isključivo vezana uz seksualno zadovoljstvo, nego je puno šira te u sebi integrira cijeli spektar ugode. Uz zdravu seksualnu energiju sposobni smo uživati i u dobroj hrani, ugodnoj glazbi, lijepom i skladno uređenom domu, u harmoničnim odnosima s partnerom, prijateljima i sličnom.
Slatkoća života
Centar seksualne energije smješten je u drugom energetskom centru u tijelu, u području reproduktivnih organa. To je ujedno i centar svih naših odnosa jer se pomoću njegove energije spajamo s drugim ljudima, uspostavljamo odnos sa sobom i svojim tijelom te svime što nas okružuje. Drugi energetski centar poznat je i pod nazivom swadisthana, što u doslovnom prijevodu sa sanskrta znači uzeti i popiti slatkoću života. U tom nazivu sažeta je sama bit druge čakre i seksualne energije koja je u njoj koncentrirana. Naime, užitak možemo iskusiti tek u odnosu s nekim ili nečim, to jest uzimamo ga iz odnosa.
No, da bismo u takvom odnosu istinski uživali, on mora biti kvalitetan. Moramo i sami biti sposobni prepustiti se finim emocijama koje se u njemu bude te ih slobodno i nesputano izražavati. Naše su emocije fluidne i kada im se prepustimo, kao da i sami gubimo formu. U duhovnosti emocije simbolizira voda, a upravo je to element koji se vezuje uz drugi energetski centar. I zato, u trenutku doživljaja užitka u pravom smislu uzimamo i pijemo slatkoću života.
Kad se razvija impuls za užitkom?
Impuls za užitkom jedan je od bazičnih impulsa s kojim se svi rađamo. Svaki čovjek u interakciji s ovim svijetom želi iskusiti ugodu i zadovoljstvo, a to je glavni razlog zašto ulazimo u odnose. No velikom broju ljudi to ne polazi za rukom pa u odnosima iskušavaju neku vrstu boli jer su svoj impuls za ugodom potisnuli i nikad ga nisu razvili do kraja.
Procjenjuje se da se impuls za ugodu aktivira otprilike u šestom mjesecu života. Naime, do tada dijete uglavnom leži i njegova je percepcija sužena, no kada se počne podizati i uočavati ljude i oblike iz svojeg okruženja, dijete počinje graditi odnos s onime što percipira. Stvaranjem i razvijanjem odnosa razvija se i drugi energetski centar i tako se aktivira potreba za ugodom.
Roditeljska potvrda da je ugoda u redu
Da bi djetetov sustav bio u stanju integrirati energiju ugode, to jest da bi dijete moglo sasvim doživjeti impuls za ugodom, potrebno je da mu netko izvana, a to su najčešće roditelji, potvrdi da je osjećanje ugode u redu. Ako roditelji pozitivno reagiraju na djetetove potrebe te ih na adekvatan način zadovoljavaju (primjerice, udovoljavaju potrebi djeteta za zagrljajem, igračkom i slično), ono će taj njihov čin protumačiti kao potvrdu ispravnosti svoje želje za ugodom i ugoda će postati sastavni dio njegova sustava.
Čak i ako roditelji ne udovolje svakoj djetetovoj želji, ali mu na adekvatan način daju do znanja da je iskazivanje potrebe u redu, ono će i dalje biti sposobno integrirati energiju ugode u svoj sustav i razviti impuls za užitkom. Takav impuls može postati glavna pokretačka sila u životu i može donositi ispunjenje.
No ako su nas roditelji prilikom iskazivanja potreba ignorirali te su se s ljutnjom, prijekorom ili na drugi neadekvatan način odnosili prema našim željama, na energetskoj razini zaključit ćemo da je iskušavanje ugode loše i nepoželjno pa će takvo uvjerenje postati dio naše biologije.
Svaki put kada se taj impuls probudi, naići će na blokadu u drugom energetskom centru i tada ćemo umjesto lijepih i ugodnih emocija doživjeti ljutnju, bijes ili tugu. Zbog toga ćemo i kao odrasli cijelu svoju životnu strukturu izgraditi tako da će u njoj biti vrlo malo mjesta za ugodu. Podsvjesno ćemo si zadavati jako puno obveza, ne ostavljajući si prostora za opuštanje ili uživanje; birat ćemo poslove koji su teški ili koje ne volimo i zbog toga ćemo ih samo odrađivati, ili ćemo zapeti u lošem emocionalnom odnosu u kojem ćemo umjesto ljepote i užitka doživljavati bol.
Iako ćemo na racionalnoj razini željeti iskusiti ugodu pa ćemo i svjesno poduzimati akcije da se to dogodi, uslijed zakona privlačenja, koji djeluje prema programima usađenima u drugom energetskom centru, naši će potezi najčešće privlačiti još više boli. Ako nam se i pruži mogućnost iskusiti ljepotu i užitak, ili se nađemo u situaciji koja bi nam to mogla pružiti, zbog nesposobnosti našeg živčanog sustava da propusti ugodu, automatizmom ćemo je od sebe odbacivati.
Mnogi ljudi godinama sanjaju ostvarenje kvalitetnog emocionalnog odnosa, no kada se u njihovom životu konačno pojavi osoba s kojom bi mogli iskusiti ljepotu, sami je svojim postupcima nesvjesno guraju od sebe.
Demonizacija tijela
Kakav ćemo odnos imati prema ugodi i užitku, dakle, velikim dijelom ovisi i o odnosu koji smo kao dijete stvorili prema vlastitom tijelu koje upoznajemo u prvim godinama života. Istražujući svoje tijelo, spoznajemo da dodirivanje pojedinih njegovih dijelova donosi veću ugodu od dodirivanja nekih drugih dijelova. Dodirom učimo prihvaćati ugodu i užitak.
Iako u tom ponašanju nema elemenata seksualnosti (jer djeca za to nemaju kapaciteta), takav čin roditelji nerijetko osuđuju. Uvjeravaju dijete da je takvo ponašanje loše i pogrešno te mu na razne načine sugeriraju da diranje nekih dijelova tijela nije poželjno. Time se u drugom energetskom centru, centru užitaka, stvara još veća blokada.
Seksualne frustracije
Iako je sve ovo posebno naglašeno u obiteljima koje su izrazito religiozne, nitko od nas, bez obzira na to kakav nam je odnos prema religiji, nije u potpunosti pošteđen njenog svjetonazora. Naime, cijela naša, zapadnjačka kultura izgrađena je na svjetonazoru koji uživanje u vlastitu tijelu i seksualnosti osuđuje kao nemoralno. Dio tijela ispod pupka gotovo se demonizira i zato često na osnovnoj razini imamo velikih poteškoća prihvatiti taj dio tijela.
Sramimo ga se, pokrivamo ga, doživljavamo nelagodu kada ga moramo imenovati te često osjećamo da činimo nešto loše ako ga i kao odrasli dodirujemo u cilju doživljavanja ugode.
Kada se svjesno pokušavamo prepustiti užitku, često umjesto toga doživljavamo frustraciju (koja puno više pogađa žene, kojima društvo oduvijek nameće daleko veća ograničenja kad su u pitanju uživanje i seksualnost). Predajemo li se seksualnom užitku na društveno neprihvatljiv način (prije ili izvan braka, s većim brojem partnera i slično), zbog već postojećeg osjećaja krivnje često sami sebe na razne načine kažnjavamo.
Iskrivljeni oblik užitka
Na ovaj način društvo, skupa s roditeljskim odgojem (koji je i sam uvjetovan društvenim vrijednostima) postaje glavnim uzrokom problema koje doživljavamo u seksualnom prepuštanju i doživljavanju seksualne ekstaze, a nerijetko i oboljenja vezanih uz genitalije.
Moralne norme društva koje potiču potiskivanje seksualne energije uzrok su i većine društvenih anomalija u vezi sa seksualnošću, od kulta seksa, koji se u medijima gradi još od seksualne revolucije, promiskuiteta, seksualnog nasilja i pornografije pa sve do pedofilije. Sve te pojave nisu neočekivane jer kada smo prisiljeni potiskivati svoje urođene instinkte, oni će se prije ili kasnije početi pokazivati u svojem iskrivljenom obliku.
Život s pola pluća
Potiskivanje seksualne energije te blokada drugog energetskog centra jedan je od glavnih uzroka i našem življenju na pola pluća. Baš kao što se zbog nametnutih moralnih vrijednosti ne možemo prepustiti seksualnom činu – koji predstavlja manifestaciju života u malome – tako se zbog potisnute energije užitka nismo u stanju prepustiti ni životu.
Umjesto povjerenja u život, životne iskre i entuzijazma koji se spontano rađaju kada doživljavamo ugodu, razvijamo sarkazam, kontrolu i malodušnost te tako propuštamo iskusiti svu ljepotu života.
Hara – centar svjesnosti
Za razliku od zapadnjačkog inzistiranja na moralnoj čistoći, životne filozofije s Istoka užitak vide kao nezaobilaznu stepenicu u duhovnom rastu pa tako vrhunski užitak znači blaženstvo, a seksualna ekstaza izravno pomaže da se i u ovoj dimenziji postojanja dotakne nebo. Prema taoističkoj filozofiji, dva centimetra ispod pupka smještena je hara, koja predstavlja sam centar naše svjesnosti. Hara predstavlja mjesto za spajanje s neograničenom količinom energije, a samim time i s višim razinama svijesti. Zahvaljujući otvorenoj hari, ostvarujemo energetsku neovisnost, postajemo sposobni upravljati svojom energijom i usmjeravati je te sami odlučivati o svim razinama svoga postojanja.
Ovo jasno govori zašto su otvorenost i zdravlje drugog energetskog centra toliko bitni ne samo za kvalitetan život u ovoj, materijalnoj dimenziji nego i za naš kompletan duhovni put. Da bi taj centar bio zdrav, energija kroz njega mora slobodno kolati. Ako je blokiramo tako što joj ne dopuštamo da se na prirodan način izrazi, ako potiskujemo svoj prirodni instinkt za užitkom te živimo na pola pluća, ne samo da će nam život biti prožet boli nego se i naša svjesnost neće moći razvijati.
Otpuštanjem svoje seksualne energije, oslobađanjem prirodnih impulsa za užitkom koji su s njom u vezi, konačno izlazimo iz začaranog kruga i postajemo kreatori svog života.