Koja je razlika između nas i Amerikanaca?
Američka duhovna učiteljica, autorica brojnih knjiga u kojima nas uči živjeti u skladu s intuicijom, Sonia Choquette nedavno je treći put gostovala u Hrvatskoj. Njezine su radionice bile izrazito posjećene, ponajprije zahvaljujući knjigama Put srca i Zamoli svoje duhovne vodiče. Sonia već više od dva desetljeća poučava kako živjeti u skladu s intuicijom, slijediti impulse svoga srca i koristiti se duhovnim vodstvom koje nam je svima dostupno. Impresivna osoba snažnog karaktera, izrazito razvijena šestog čula, koja na vrlo neposredan i svima prihvatljiv način prenosi svoje znanje i uvide.
U razgovoru za Sensu naletjele smo i na temu opraštanja. Povod je bilo moje pomalo naivno novinarsko "navlačenje" pitanjem: "Koja je razlika u problemima i pitanjima naših ljudi u odnosu na one koje susrećete u Americi?". Ideja je, dakako, bila mi kaže kako smo mi divni, a naša zemlja prekrasna.
Težnja za duhovnošću i uloga žrtve
Sonia je rekla kako su ljudi iz bivših komunističkih zemalja posebni te da ih odlikuju dvije karakteristike – s jedne strane velika otvorenost za duhovnost i silna želja da nauče nešto novo, vrlo su duboki i inzistiraju na znanju. S druge strane dobar dio je još zahvaćen viktimizmom. Nužno je opraštanje.
Oprostom ne potvrđujemo da nam se trebalo dogoditi to što se dogodilo, niti poričemo da se dogodilo. Oprostom naprosto prekidamo niti s prošlosti tako da nas ona više ne drži zatočene u svojim energijama, oprostom se dižemo iznad toga i utvrđujemo da smo preživjeli, što je najvažnije, i da smo izvukli pouku te nam sada to iskustvo više nije potrebno. Ne moramo ga uvijek iznova proživljavati kroz priče i osude, trebali bismo se okrenuti prema naprijed.
Kad Sonia o svemu tome govori, treba znati da je ona dijete žene koja je preživjela holokaust i da o svemu ne priča sa svojih zlaćanih oblaka zapadnog uljuljkanog svijeta. Kad govori o tome, ozbiljna je, katkad čak i zabrinuta jer se boji ponavljanja pogrešaka, vidi da je danas više ljudi osviješteno nego prije, no to je još uvijek vrlo malo u odnosu na golemu većinu koja neprekidno ponavlja iste pogreške.
Nemoć puštanja prošlosti i nemoć oprosta
Ako su nam misli i emocije zaokupljene negativnom energijom neke povrede iz bliže ili dalje prošlosti (a mi smo zaokupljeni povredama koje nisu naše, već su se dogodile prije našega rođenja, a energetski su ih upili u obitelji), više od 90% naše svijesti odvučeno je iz sadašnjeg trenutka jer je sva ta energija potrebna da vida rane u prošlosti.
I ne samo to. Nemoć puštanja prošlosti i nemoć oprosta tjera nas da podignemo visoke zidine oko sebe i da se zaštitimo od mogućih budućih ranjavanja. Ostajemo sami, zatočeni u prošlosti, iza zidina nepovjerenja, s praktično nikakvim izgledima da zaživimo sadašnji trenutak.
.png)
.png)
