U školi nisi bila dobra ni u književnosti ni u gramatici

Onaj kritički glas koji vas sprečava u izvršavanju nauma i ostvarenju ciljeva šapće vam direktno iz vaše glave, točnije njezina dijela koji se naziva reptilski mozak. Taj prethistorijski dio mozga, koji izgleda gotovo jednako kao mozak guštera i ostalih gmazova, uglavnom je zadužen da svijet skenira u potrazi za opasnostima i razmišlja o surovom preživljavanju, kao u doba kad je čovjek živio u spilji.

Želite li tiskati zbirku poezije ili se popeti na Mont Blanc, reptil u vama će se poput zmaja probuditi sa sljedećom bujicom skeptičnih „spuštalica“: U školi nisi bila dobra ni u književnosti, ni u gramatici?, Kako ćeš naći izdavača kad danas i poznati autori objavljuju u malim tiražama? ili Ti nemaš ni kondicije ni novca za takav planinarski pothvat?

Reptil u nama

Slična negativna kritička potkopavanja javljaju se kod svake poduzetničke ideje, bez obzira na to jeste li njome naumili zarađivati za život ili ne, prilikom kretanja na dijetu, duhovni put ili bilo kakav program odvikavanja od loše navike te prije učenja ili iskušavanja nečeg novog. Čak se uvlači i u naša altruistička nastojanja kao i u odluke koje donosimo srcem (primjerice, vjenčati se ili zatrudnjeti).

Reptilski mozak ne riskira u namjeri da učini nešto lijepo, smatra Seth Godin, američki  pisac, poduzetnik i marketinški stručnjak. Godin objašnjava da je najgora noćna mora za reptilski mozak da će ga netko ismijati, izrugati i kritizirati. Stoga, radi vaše sigurnosti, u samom začetku gasi sve ad hoc reakcije i ideje, sanjarske i umjetničke pothvate, želje za istraživanjem sebe ili svijeta.

S njim se slaže i američki pisac Steven Pressfield, koji u svojoj knjizi The War of Art reptilski glas u nama naziva otporom koji nam u svakodnevnom životu savjetuje da pognemo glavu i slušamo instrukcije roditelja, nadređenih, zakona... To je zato što živi u vječnom strahu i ne libi se „ugasiti“ nas na prvi znak ruganja ili na nagovještaj da ga želimo bojkotirati. Ukratko, reptil u nama ne želi da poletimo jer ga je strah mogućeg neuspjeha.

Bez predrasuda

Pa kako tretirati guštera u sebi? Priznajte njegovo postojanje, poslušajte njegovo mišljenje kao savjet po kojem se nikad ne biste pomaknuli sa sigurnog mjesta, a onda zaobiđite i ignorirajte taj unutarnji glas neprijatelja. Upitajte se: Kolika je vjerojatnost da će se strahovi iz moje glave obistiniti?, Ako se moja ideja i ne ostvari, hoće li zbilja biti tako loše kao što prejudiciram?

Vjerojatno ćete shvatiti da je reptil u vama pretjerao prikazujući najgori mogući scenarij. Ako se eventualni poraz i dogodi, budite spremni na njega. Ne možete uvijek pobijediti i uspjeti, a svaki će vas poraz naučiti nečem novom. Ako ne dospijete do vrha Mont Blanca, možda se barem popnete na treći najveći vrh u Europi i steknete odličnu kondiciju. Koristite svoj neuspjeh kao motivaciju, priliku za učenje ili putokaz koji će vam svijetliti do onamo kamo želite stići.

Postanite netko tko usprkos strahu i sumnjama podigne svoja krila i otisne se u nepoznato jer, kako je napisao američki motivator Denis Waltley, nitko nije postigao nešto zaista veliko, a da se nije izložio riziku. Stoga, ne dopustite da reptilski mozak utječe na vašu sreću i da vaša krila zakržljaju u kavezu iz paleolitika. Utišavanje reptila u sebi važan je korak u osobnoj transformaciji i gledanju okoline bez predrasuda i na pozitivniji način.