Pismo unucima

Pisac i pjesnik James K. Flanagan ostavio je svojim unucima pismo s brojnim životnim savjetima, kao što su:

Ne bojte se nikoga i ničega i živite punim plućima.

Slijedite svoje želje bez obzira na to koliko su teške i koliko se razlikuju od tuđih.
Svi smo mi sasvim obični ljudi, to vrijedi i za one koji nose preskupu odjeću ili imaju velike titule ili moć.

Čitajte knjige koliko god možete, one su predivan izvor uživanja, mudrosti i inspiracije.

Uvijek budite iskreni.
Ne čekajte da imate dovoljno novca ili dok se sve kockice ne slože. To se nikada, ali nikada, ne događa.

Ne vičite! To nikad ne uspijeva, a povređuje i vas i druge. Svaki put kad sam vikao, doživio sam neuspjeh.

Grlite ljude koje volite. Recite im sada koliko vam znače, ne čekajte da bude prekasno.

Sugestije ovog mudrog djeda su, zapravo, duhovne pouke. Roditelji također znaju da treba živjeti punim plućima, pomagati ljudima, biti iskren, ali rijetko to govore svojoj djeci. Zašto?

Generacijska komunikacija

Roditeljska komunikacija s djecom uglavnom se svodi na jednostavna pitanja organizacije vremena, boravka u vrtiću ili školi, podsjećanja na obaveze. Dok ste vi odrastali, o ovim su temama i vaši roditelji najčešće s vama razgovarali.

No jeste li primijetili u kolikoj su mjeri vaši roditelji promijenili način komunikacije i svoje odgojne stavove kada su postali bake i djedovi? Tako, ako su u doba vašeg djetinjstva bili previše zahtjevni ili ambiciozni, možda vas i grubo kažnjavali za svakojake sitnice, sada, kada pogledaju u svoje unuke, kao da se preobraze u neke sasvim druge osobe.

Ili, na primjer, roditelji koji nisu govorili svojoj djeci koliko ih vole, to u velikoj mjeri govore i pokazuju svojim unucima. Pa, recimo, oni roditelji koji su uvijek inzistirali na najboljim ocjenama svoje djece, danas, na ocjene svojih unuka jedva obraćaju pažnju, a nerijetko podsjećaju roditelje unuka da ne podižu paniku oko toga jer je važno samo da dijete bude „živo, zdravo i veselo...“. Kako je došlo do ove velike promjene?

Imaju vremena i mnogi su problemi iza njih

Životno iskustvo stečeno tijekom godina većinu baka i djedova naučilo je pravim vrijednostima života. Oni mogu vidjeti širu sliku i sagledati „šumu umjesto pojedinačnog drveta“. Njihovo poz­navanje istinskih vrijednosti omogućuje im da postave prioritete i ne troše se na ono što je prolazno, nevažno, lako promjenjivo (kao što su, npr. školske ocjene). Upravo takav stav čini njihovo postojanje beskrajno dragocjenim u dječjim životima i čak utječe na sretnije odrastanje.

Istraživanje američkog sve­učilišta Oxford, koje je uključilo više od 1500 djece, dokazalo je pozitivan utjecaj baka i djedova sve do perioda adolescencije. Djeca koja su odrastala uz njihovo aktivno sudjelovanje i prisustvo, sebe su doživljavala kao sretnije osobe. Objašnjenje je jednostavno – bake i djedovi imaju dovoljno vremena, nikamo ne žure, strpljivi su i unucima posvećuju punu pažnju.

Osjećaj da su potrebni, prihvaćeni i voljeni

Oni su odavno prevladali teškoće usklađivanja poslovnih i obiteljskih obaveza, manjak novca, nedostatak vremena, višak problema i stresa. Njihovi svakodnevni problemi potpuno su drugačiji od svakodnevnih problema njihove djece, tj. vas, roditelja. Činjenica da su ponovo potrebni, osjećaj prihvaćenosti i goleme međusobne ljubavi između njih i unuka kao da ih pomlađuju i stalno povećavaju njihov nivo tolerancije i strpljenja.

S druge strane, kontakt baka i djedova s unucima uvelike ovisi o sredini odrastanja, kulturnim, povijesnim i drugim obilježjima. Na primjer, iako se može očekivati da u zemljama visokog standarda, gdje vlada velika otuđenost i djeca se rano osamostaljuju te odlaze iz roditeljskog doma, jedva postoji kontakt između baka i djedova s unucima, nije baš tako. Zapravo, u ovim društvima bake i djedovi ulažu mnogo vremena i novca u svoje unuke tako što ih čuvaju dok su roditelji na poslu, pružaju im financijsku pomoć i emocionalnu podršku.

Financijska podrška

Istraživanje organizacije American Association of Retired Persons (američko udruženje umirovljenika), koja prati 36 milijuna starijih američkih državljana, pokazuje da više od jedne trećine baka i djedova financijski pomaže odgoj svojih unuka, da se 16 posto njih svakodnevno brine o unucima, te da više od trećine koristi Skype, e-mail ili SMS za komunikaciju s unucima.

Priznajem, mene je osobno najviše iznenadio podatak da je čak 40 posto ispitanika reklo da s unucima povremeno razgovara i o seksualnosti. U našoj sredini takvo što čini mi se nezamislivim. Strepim da one, toliko često spominjane, poremećene vrijednosti u našem društvu, doprinose da se prema bakama i djedovima odnosimo olako, kao prema jeftinoj usluzi dadiljanja. Zaboravljamo činjenice i temeljne osjećaje koje budi njihovo prisustvo u životima unuka kao što su:

  • Podrška. Uz aktivno angažiranje baka i djedova, dijete lakše prebrodi različite kritične događaje u obitelji (razvod, preseljenje, dolazak novog člana obitelji …)
  • Sigurnost. Kada dijete povjerite baki i djedu, sigurni ste da će biti maženo, paženo, sito i ugrijano. S druge strane, veliko popuštanje kojem su oni skloni može ih odvesti u drugu krajnost. Naime, za dječji razvoj preporučljivo je i da im se stalno ne popušta, da se nauče izboriti za svoje mišljenje i nauče se verbalno sukobljavati s drugima kako bi bila što samostalnija. Značajan je i osjećaj sigurnosti koji se razvija kod djece. Ljekovito je odrastati uz saznanje da je uz tebe netko tko ti je posvećen, tko se brine o tvojim potrebama i nerijetko ima više strpljenja od roditelja.
  • Stupanj slobode. Bake i djedovi, uglavnom, dopuštaju djeci više slobode nego što im dopuštaju roditelji. Ove promjene su i potrebne. Za dijete je važno da razumije različitost među ljudima, pa i u pristupu prema njemu samom. U tim slučajevima, jasno i otvoreno, nedvosmisleno recite djetetu: „Ono što ti dopuštaju baka i djed je njihova stvar, ali ovdje kod nas, u našem stanu, vrijede druga pravila.“ Samo kada se radi o vašim osnovnim odgojnim principima, budite uporni u nastojanju da stupanj slobode koji dijete ima u vašem domu bude što sličniji onomu kod bake i djeda.

Poljubite djecu za laku noć, čak i ako su već zaspala

Bez obzira na to tko provodi najviše vremena s vašim djetetom, bake ili tete u vrtiću, glavna odgovornost za odgoj vašeg djeteta uvijek je na vama. Najbolje namjere se podrazumijevaju, ali, nažalost, često nisu dovoljne.

Upravo zato što svojem djetetu želite najbolje, kada želite od svojih roditelja „pokupiti“ ono najvrednije što mogu ponuditi i to primijeniti u odgoju svoje djece – pokušajte se staviti u njihovu „mudrost godina“ i preispitajte hijerarhiju svojih vrijednosti. Odnosno, razmislite je li zaista važnije da napravite scenu oko neke dječje školske ocjene (koja će biti popravljena već idućeg tjedna) ili da sa svojim djetetom razgovarate, zbližavate se, možda odete u kino? Bake i djedovi imaju jasan odgovor, bez imalo dileme. Oni danas znaju ono što ćete vi tek saznati, kada jednom i sami postanete baka ili djed. Zato, „poljubite djecu za laku noć, čak i ako su već zaspala“.

I, bez obzira na to što vaša potreba za roditeljskom ljubavlju nije prestala, ne zamjerite svojim roditeljima što se svojim unucima posvećuju više nego što su se ikada posvećivali vama. I vi ćete biti takvi. A kada vaša majka ili otac poljubi svoje unuče, vaše dijete, sjetite se da tako istovremeno ljubi i vas.