U potrazi za srećom

Jedna od osnovnih težnji zajednička svim ljudima na planetu odnosi se upravo na pronalaženje sreće. Tu težnju imali smo još u trbuhu. Dok smo bili djeca, potrebu za srećom izražavali smo na različite načine i na svakom koraku. A kako smo vrlo dobro znali što nam treba, nismo imali problema prepoznati svaki put kad bi nam sreća zakucala na vrata. I što je najvažnije, nismo oklijevali biti sretni u bilo kojem trenutku, ne pitajući se koliko će trajati. Kao odrasli ljudi, zaboravili smo dio sebe, to bezbrižno dijete koje i dalje žudi za stanjem čiste bezuvjetne sreće. Umjesto toga, izgradili smo nebrojene predrasude o sreći: što je sreća, gdje se nalazi i kako se do nje dolazi? Tako da, čak i kada doživimo trenutke prave sreće, mi je, nažalost, ne prepoznamo, već nastavljamo racionalizirati. Pravimo od sreće nemoguć cilj na koji nikad ne stižemo. Zašto? Zato što sreća nije to što mi mislimo da je – ona nije vidljiva meta koju jednog sretnog dana pogađamo.

Imati relaksiran um koji mirno obitava u sadašnjem trenutku

Glavni razlog zašto nam izmiče ovaj faktor je to što puno razmišljamo. U mahnitom pokušaju da umom nešto pojmimo, razumijemo i razriješimo, um postaje previše ozbiljan, zamišljen i, samim time, odsutan. A to nam samo oduzima dragocjenu energiju i stvara umor i nemir u našem mozgu i tjelesnim sustavima. Među ostalim, kao rezultat toga, postajemo nesretni. Što se tiče ovog prvog elementa, najvažnije je shvatiti kako um djeluje. Treba razumjeti funkciju zakona obrnutog djelovanja na djelovanje uma. Ukratko, treba znati da intelektualno umovanje ne pridonosi stvarnom razumijevanju i učinkovitom rješavanju problema, a ponajmanje pronalaženju sreće. Naprotiv, što više pokušavamo razmišljati, stvaramo veću konfuziju, nemir, rasijanost i, svakako, glavobolju. S druge strane, što smo relaksiraniji i bezbrižniji u svojoj glavi, što manje razmišljamo, to nam dolazi više jasnoće, kreativnog razmišljanja, mira i sreće. Tu je očigledno zakon obrnutog djelovanja na djelu.

Prestati na trenutak pokušavati učiniti da stvari budu drukčije nego što jesu

I prestati se opirati načinu na koji one zaista jesu. To znači odustati od forsiranja da nešto bude prema zamisli našeg ega. Dovoljno je samo moći to da bi prvi faktor gotovo sam od sebe bio zadovoljen. U tom slučaju, gotovo da nam nije potrebna nikakva dodatna tehnika da bismo imali smiren i relaksiran um. Budući da je veoma teško zaustaviti tendenciju pokušavanja da stvari učinimo drukčijima, samim time veoma je teško i prestati se opirati načinu na koji stvari zapravo jesu. Ovdje, nažalost, jedno povlači drugo. Rješenje je u umjetnosti relaksacije tijela, osjećaja i uma. Za to nam je potrebna joga.

Od srca prihvatiti sve što se događa unutar nas i u našoj neposrednoj okolini

Sviđalo nam se to ili ne. Kad odustanemo od forsiranja da stvari budu drukčije nego što jesu i prestanemo se opirati načinu na koji one zaista jesu, moći ćemo bez problema prihvatiti ono što se događa unutar i izvan nas. Ova vrsta prihvaćanja dodatno stimulira relaksaciju uma i uživanje u danom trenutku.

PageBreak

Obratiti pozornost na puštanje izdaha i opuštanje tijela

Bez ovog elementa nema istinske relaksacije, a bez relaksacije vječito ćemo forsirati stvari i opirati im se, a to nosi patnju. Kad možemo puštati izlazeći dah da se događa sam od sebe i istodobno opustiti tijelo, vježbamo i prihvaćanje onoga što nam se trenutačno događa. Kad ne kočimo izdah, to je i znak da se ne vežemo za trenutačne događaje, sviđali nam se oni ili ne. Velika pomoć za postizanje ovog faktora je vježbanje svjesnog povezanog disanja i joge.

Biti nasmijan iznutra

Smijeh iznutra uključuje ne samo lice, oči i trbuh već cijelo tijelo. Smijeh opušta mišiće i prirodno stimulira mozak da luči hormone sreće. Iskustvo preplavljujućih senzacija endorfina, serotonina i melatonina doživljavamo kao neodoljivu magiju čiste tjelesne sreće, bez čega ljudska sreća nema ni boje ni mirisa. Zato, smijmo se i kad nam se plače. Od pomoći je pri ruci imati nasmijanog kineskog Budhu, da nas podsjeti na vedru stranu života.

Biti sretan

Ako postoji nešto što se tako lako izostavlja kad je u pitanju sreća, onda je to ovaj zadnji element. To se događa zato što nismo potpuno prisutni u sada i ovdje. Kad nismo u sadašnjem trenutku, nije ni naša svjesnost, a sreća bez svjesnosti i onoga tko je iskušava i nije sreća. Stoga, da bismo mogli reći da smo sretni, mi trebamo biti ti koji smo svjesni da smo sretni sada i ovdje. Tek to zaista rezultira blagotvornim učinkom na naše psihofizičko zdravlje. Ali, tu nije kraj.

Što poslije sreće

Ovih šest prijeko potrebnih elemenata koje smo upravo opisali precizno su objašnjenje ili formula kako se stiže do iskustva sreće. Ali jednom kad smo ovladali formulom, što poslije toga? Naravno, nakon toga slijedi oslobađanje od svih mogućih predrasuda u vezi sa srećom. I tek nakon što prestanemo idealizirati iskustvo koje zovemo sreća, možemo s njim izgraditi pravi odnos. U suprotnom, imat ćemo problem vezanosti za sve i svašta, svoje vlastite predrasude o tome što nam obećava sreću. Trčat ćemo za svojim idejama umjesto da se kupamo u realnom iskustvu koje nam je na raspolaganju u svakom trenutku – iskustvu koje nema potrebu biti imenovano, a ponajmanje mistificirano.

Trajna sreća

Konačno, sreća je osjećaj da možemo svladati bilo koju barijeru na putu ostvarenja vlastitih ciljeva. To je krajnje pouzdanje koje se može dostići. Kao rezultat toga, možemo se opustiti, posebno um koji razmišlja, bez straha od gubitka kontrole. Dovoljno je znati što zaista hoćemo i imati iskrenu namjeru da to ostvarimo, biti iz srca usmjeren prema tome, da nam univerzum preko zakona privlačenja to i donese, kad dođe pravo vrijeme, naravno. Sreća je kad duboko dolje znamo da će se na kraju sve poklopiti, doći na svoje, bez obzira na trenutačne okolnosti. Sreća je kad imamo duboku vjeru da univerzum preko vječnih zakona radi u našu korist, a ne na štetu, kao što neki ljudi misle.

Model: Iris C., Midikenn