Tihana je u braku pet godina, ima dvoje male djece. Suprug nije iz njezina zavičaja, a posljednjih godina zbog posla radi i povremeno živi u gradu udaljenom 80 kilometara te ne sudjeluje puno u obiteljskom životu. Ona s djecom živi u roditeljskoj kući s majkom. Zbog nove poslovne ponude on želi da se odsele u njegov rodni kraj udaljen 340 kilometara. Tihana je zbog toga ljuta i razočarana jer time pada u vodu njezin ideal mirnog života uz more u roditeljskoj kući, ne želi davati otkaz jer je novi posao teško naći te ne osjeća da se suprug dovoljno trudi. Vjeruje da bi joj bilo lakše da je udana za domaćeg čovjeka...

Nisam dugo dobio ovako iscrpno pismo te ću, ponukan time, početi obrnuto nego inače – krenut će od sažetka vašeg izazova i njegova rješenja: „Sačuvati muža i obitelj na okupu ili vlastiti ponos?“ Formula uspješnog braka nije u dobrom odrađivanju kućnih zaduženja, brige o djeci i poslu, nego prije svega u dobroj komunikaciji između supružnika. Pritom nije dovoljno samo mužu nešto reći ili na nečemu inzistirati, nego treba sjesti i zadobiti njegovu pozornost. Kako kažete, često dolazi kući iscrpljen i naravno da katkad ne pokazuje volju za razgovor o budućnosti. No ovo su vama važne teme pa stoga nađite način kako doprijeti do njega – možda preko vikenda.

Otkaz mužu

Smatrate da bi u današnje vrijeme bilo ludo dati otkaz kad se teško nalazi posao. Činjenica da vam vaša tvrtka ne daje mogućnost premještaja sigurno ne olakšava stvari, no mislim da bi bila ludost dati otkaz mužu. Posao ćete lakše naći nego novog supruga i oca svojoj djeci. Ipak, vi se pitate je li on uopće taj pravi pa je drugi problem ako ga vi više ne želite za muža.

Ljudi često imaju problem s ponosom i u odnosu pokušavaju tjerati partnerima inat. Ne mislim da bi muškarac trebao biti glava obitelji i da bi se njegova karijera trebala podržavati kao samo po sebi razumljiva činjenica, no čini se da se vašem mužu pruža više prilika za posao nego vama. Zašto onda ne biste vi slijedili njega i pokušali u drugome mjestu naći novi posao?

U zajednici bi nam ciljevi trebali biti zajednički, a ne njegovi i vaši. Nastavite li ovako, doista ćete ostvariti svoje snove, ali njihovu negativnu varijantu – živjet ćete uz more, sami podizati djecu i dalje se sami za njih brinuti, no valja istaknuti - kao rezultat vlastite odluke.

Odlučite se

Smatrate da je zajednički život važan, a moje je pitanje - koliko ste daleko zapravo spremni otići da to i ostvarite? Mnogi su jaki na riječima, ali isto tako im je jak ponos te nisu u stanju upustiti se u izazove. Vaši autodestruktivni stavovi o tome kako je vašem mužu sve lako te da vas on prisiljava da promijenite život iz temelja, zapravo vas u potpunosti paraliziraju i ograničavaju vašu kreativnost i optimizam.

S druge strane, imate dosta različite poglede na svijet i život - vama bi bilo dovoljno da živite u roditeljskoj kući, s uređenim katom iznad majke, a njemu to očito nije san. Za vas bi bio dovoljan miran život uz iznajmljivanje apartmana, njemu očito ne. Pa ipak, i sami priznajete da bi bilo bolje da živite bez mame koja je tampon zona. Odlučite se. Možda se samo bojite izgubiti sliku života koju ste sami konstruirali.

Mnogo zahtjeva, malo kompromisa

Često susrećem ljude koji su vuci samotnjaci, no samo deklarativno. Trebaju podršku, trebaju ljude, ali žele da to bude kad to njima treba, koliko im treba i na način na koji im treba. Mnogo zahtjeva, jako malo prostora za suradnju i kompromis.

Kad je toliko nezadovoljstva vezanog uz vašu vezu, vjerojatno vam ljudi sugeriraju – ostavite ga. No na vašemu mjestu ne bih slušao te savjete, a ni mještane koji tvrde da je ipak bolje uzeti lokalnoga dečka koji će biti kod kuće.

Takav je savjet možda mogao biti koristan dok još niste nikoga upoznali, no s dvoje djece i već konkretnijim stažem u braku vjerujem da je bolje vidjeti ima li prostora za spašavanje odnosa. Da biste u tome uspjeli, zapitajte se koliko ovoga što osjećate stvara vaš ego i vaš ponos, jer ljubav i ponos ne stanuju na istoj adresi.

Potegnuti za ljubav

Vjerujem da nas svemir s razlogom stavlja na put kojim idemo, a ljude koje susrećemo šalje da bi nam pomogao u spoznavanju vlastite misije. Slijepo se držeći svojih principa možemo samo izgubiti. Moj je savjet da, neovisno o suprugu, počnete slati zamolbe za posao u novom gradu, tek toliko da vidite svoje šanse za zaposlenje. Možda dobijete posao bez problema, možda i ne, no prestanite s negativnim afirmacijama poput „teško je naći posao“.

U međuvremenu razgovarajte sa svojim suprugom, pokažite da vam je stalo i da ste spremni potegnuti za vašu ljubav i u drugi grad. Postoji mogućnost da vam se ostvare strahovi i da on kaže da mu zapravo nije stalo, ali postoji i druga mogućnost – da se oduševi i potaknut vašim primjerom i sam počne participirati u vašoj obitelji onako kako biste željeli, a vaš zajednički život okrene u smjeru koji niste očekivali.