Pa ipak, dopustiti nekome da dotakne našu intimu nije tako jednostavno. Intuitivno, svi znamo da nam otvaranje može donijeti vrlo mnogo boli, posebno ako je naše djetinjstvo, u vrijeme kada se formirao naš emocionalni identitet, bilo prožeto mnogim emocionalnim ranama. Štoviše, dokle god u sebi nosimo teret povrijeđenosti, otvaranjem ćemo ponovo iskusiti bol. Ako se ogolimo pred partnerom, to je kao da sa sebe skinemo plašt koji nas je koliko-toliko štitio od daljnjeg povređivanja.
To je kao da ispred njega podastiremo svoje najdublje rane, dopuštajući mu da nas dotakne baš ondje gdje najviše boli. Na razini duše, svaki se čovjek želi iscijeliti, no nitko ne želi iskusiti bol i zato ćemo podsvjesno učiniti sve da se to ponovo ne bi dogodilo. Upravo zbog toga, kod velikog broja ljudi, unatoč svjesnoj želji da svoj odnos izgrade na iskrenosti, nakon početne zaljubljenosti on nikad ne evoluira u nešto dublje.
Većina ljudi nikad u svom odnosu ne uspije izgraditi pravu intimnost. Upravo suprotno, s godinama se odnos često svede na pokušaje obaju partnera da prikriju svoju nutrinu i zaštite se od evociranja potisnutih emocija.
Konflikti su prilika za učenje i rast
No, paradoksalno, taj pokušaj da zaštitimo svoju intimu neće nas zaštititi od boli, nego će nas samo spriječiti da se po toj osnovi iscijelimo. Osim toga, manjak intimnosti neće spriječiti ni konflikte u odnosu. Najveći konflikti i nastaju upravo zato što se dvoje ljudi nedovoljno poznaju. Kada ne poznajemo partnera, ne možemo razumjeti ni poziciju iz koje djeluje te smo uvjereni da je njegovo ponašanje usmjereno protiv nas, a ne na to da zaštiti samog sebe.
Nerazumijevanje pozicije iz koje druga osoba djeluje vodi k cijelom nizu optuživanja, upiranja prstom i prebacivanja odgovornosti, pri čemu oba partnera gube. Konflikti su, također, prilika za učenje i rast, za poboljšanje odnosa i za transformaciju naše nutrine. Ako oba partnera na ovaj način pristupaju odnosu, ako su voljni slušati i prihvatiti mišljenje druge strane, netoleranciju i napetost postupno će zamijeniti razumijevanje i empatija, a to je dobar put do izgradnje intimnosti.
Oboje smo u pravu
Dr. Harville Hendrix, otac terapije Imago, koja je namijenjena parovima, u svojoj knjizi Kako dobiti ljubav koju želite opisuje situaciju u kojoj dvoje ljudi slušajući istu dionicu klasične glazbe isprva čuju potpuno različite stvari. Dok suprug čuje nježne zvukove violine koji ga asociraju na miran, beskrajan ocean, njegova supruga zvukove violine doživljava burno, što u njenoj glavi stvara sliku olujnih oblaka i tmurnog neba. Na početku i jedan i drugi partner odbacuju ono što druga strana čuje i vidi, no kada se uz podršku terapeuta koncentriraju da u istoj dionici zapaze ono što je zapazila druga strana, shvaćaju da su oboje u pravu.
Tek uz jasno izražavanje vlastitih stavova i osjećaja, uvažavanje stavova i osjećaja partnera, ali i sposobnost da u partneru, umjesto neprijatelja, vidimo svoga duhovnog učitelja možemo rasti kao duhovna bića te svoj odnos učiniti boljim, smislenijim i intimnijim.
Gledajući partnera, gledamo sebe
Upravo u tome i pomaže terapija Imago koja je u posljednjih nekoliko desetljeća mnogima pomogla da gledajući partnera, vide sebe i tako ne samo razriješe krizu u odnosu nego i da u odnosu izgrade nježno prijateljstvo. Osim kognitivno-bihevioralnog pristupa usmjerenog na promjenu mentalnih i obrazaca ponašanja parova, ova metoda obuhvaća i rad na njihovu podsvjesnom prostoru, dodajući svemu duhovnu komponentu, čime se u radu postižu izvanredni rezultati.
Od osamdesetih godina u izgradnji boljeg i bliskijeg odnosa među parovima učinkovitom se pokazala i EFT tehnika za parove, koja je usmjerena na transformaciju neželjenih emocija. No da bi se transformacija dogodila, prvo je potrebno doći do neželjene emocije. Kada partneri jedno drugome izvuku određenu emocionalnu reakciju, kao što su ljutnja, bijes, tuga i sl. (koje nisu ništa drugo nego odražavanje nezadovoljenih potreba), terapeut je dodatno stimulira dodirivanjem određenih točaka na tijelu, gdje su emocije zabilježene.
Spremnost obiju strana na promjene
Na taj način on prodire još dublje do neželjene emocije, izvlači je na površinu te potiče čišćenje toksične energije iz tijela koju je emocija stvorila. Kada se toksična energija pročisti, korisnik osjeća olakšanje te je u stanju iskusiti mir, ljubav i radost, a to su naša prirodna stanja. Iz tih prirodnih pozicija on tada pristupa partneru te je svoj odnos u stanju sagledati u posve drugačijem svjetlu.
Iako će, uz spremnost obiju strana na mijenjanje, u radu na poboljšanju odnosa biti korisni i individualni pristupi, uvijek će učinkovitiji biti oni koji uz individualan rad kombiniraju i rad s oba partnera zajedno. Tako se u odnosu dublje prodire i ostvaruje sinergijski efekt.
Ostati i više se truditi ili otići?
No ponekad se, unatoč našim svjesnim naporima da s partnerom izgradimo bolji i intimniji odnos, to neće događati. Procijeniti je li bolje ostati u odnosu i još više se truditi ili je bolje iz njega otići, nešto je što je većini ljudi najteže. Vrlo često i ostajemo i odlazimo iz potpuno pogrešnih razloga: ostajemo jer se bojimo biti sami ili pak odlazimo jer se u postojećem odnosu bojimo ući dublje, kako i u njemu ne bismo bili još više povrijeđeni. No tada iste povrijeđenosti unosimo u novi odnos ili pak uopće ne ulazimo u nove odnose.
Ponekad će, nakon niza neuspješnih odnosa, doista biti potrebno proći i period samovanja, ne bismo li tijekom tog vremena mogli objektivno sagledati svoje emocije, svoj život te svoje uspone i padove u odnosima. No to ne bi trebala biti naša trajna odluka ili trajna životna pozicija jer nitko od nas nije stvoren da bude sam. Kako je i H. Hendrix rekao: iz odnosa se rađamo, u odnosima bivamo povrijeđeni te se jedino u njima možemo i iscijeliti.