Mabel Katz: Uz čvrstu vjeru, život je neopisivo lak

Zapanjena i oduševljena Mabel je ostala sa sinom i tada su prvi put otvoreno razgovarali, ne samo o njihovu odnosu, već i mnogim drugim ozbiljnim pitanjima koja su njega zanimala. Njena vizualizacija ostvarila se u roku od nekoliko sati i zapitala se je li moguće da smo mi ljudi toliko moćni da u tako kratkom roku, uz pomoć vizualizacije praćene čvrstom vjerom, možemo riješiti dugogodišnji problem.

Nakon tog iskustva, odlučila se osloboditi dugo nataloženog gnjeva i otišla je na seminar za oslobađanje od ljutnje. Uslijedilo je njeno upoznavanje sa psihologijom, ali i metafizikom, čije je principe konačno bila spremna prihvatiti. Ubrzo nakon toga "naletjela" je na ho'oponopono i u trenutku je shvatila da je to ono što je tražila.

Osobni razvoj uz nepokolebljivu vjeru

S obzirom na to da je kao računovođa imala puno svojih zaposlenika i da je veliki dio njenog posla podrazumijevao organizaciju, ponudila je svom učitelju dr. Hew Lenu da mu organizira radionice i predavanja kako bi ho’oponopono postao dostupan i poznat što većem broju ljudi. Tako je organizirala predavanja u Kaliforniji i u Argentini, a svog učitelja pratila je na svim destinacijama u kojima je gostovao.

Kroz predavanja je učila i uživala u blizini tog mudrog čovjeka. I dalje joj nije padalo na pamet da postane predavač, već je na sve radionice išla radi osobnog razvoja. Pomalo mu je počela asistirati u predavanjima, i tako je, iako to nije planirala, to postao njen novi poziv, ili bolje rečeno životna misija. Tek kada se Ihaleakala (havajsko ime dr. Lena) odlučio povući, Mabel je počela raditi samostalno i s vremenom je kreirala vlastita, praktičnija i zabavnija ho’oponopono predavanja. Cilj joj je bio da na svoj način motivira ljude da prihvate nov stil razmišljanja i da se otvore za promjene koje je zahvaljujući toj jednostavnoj tehnici i sama napravila. Svoj entuzijazam s lakoćom je prenosila na polaznike i našla je najbolji način da ezoterične teme približi i onim polaznicima koji su više intelektualni tipovi.

Od Don Miguela Luiza, autora knjige 4 sporazuma sa samim sobom naučila je jednu od najvažnijih lekcija. Na jednom predavanju, on je rekao "Kada počnete vjerovati sebi, u vama počinje rasti nešto što je riječima neobjašnjivo." Za Mabel je to bila Božja energija koju je pronašla u sebi. Bez ikakve zadrške i sumnje prepustila se vjeri u dobro. Pustila je da joj se dobre stvari događaju, da dolaze k njoj, umjesto da ih ona sama traži. U njoj je cvjetao izvor ljubavi koji je privlačio baš ono što je njenoj duši bilo najpotrebnije. "Ne učim druge da počnu vjerovati u Boga. Učim ih da počnu vjerovati u sebe, jer se tada cijeli naš život mijenja na čudesan način."

Je li moguće da je to toliko lako?

"To je baš tako lako! Sada shvaćam da je do svakog zaokreta u mom životu došlo kad sam u sebi donijela neku odluku. I to ne bilo kakvu odluku, već odluku koja je u potpunom suglasju s mojom izvornom prirodom, stvarnim potrebama. Moramo se povezati s dubljim dijelovima sebe jer zaista u sebi imamo sve što nam je potrebno. Sreća je dostupna svima, a ne samo pojedincima. Slušajte, ja nemam diplomu iz ovoga. Sve moje diplome su iz ekonomije, ali ja ovo radim iz srca i zato mi dobro ide.

Iako nikada nisam pohađala tečaj pisanja, mogu pisati knjige za koje su mi mnogi rekli da su im promijenile život. Zato mogu držati motivacijske govore, iako nisam išla na obuku za javni nastup. Držala sam se principa "Feel the fear and do it anyway", otvorila sam se i sa samom sobom izgradila odnos pun povjerenja. Za ostalo se pobrinuo Univerzum."

Kako za vas funkcionira ho'oponopono?

"U ho’oponoponu ne radimo vizualizacije, već dajemo dozvolu Bogu da nam da ono što je za nas najbolje i najsavršenije. Bog uvijek za nas ima najbolje riješenje, koje često ne možemo ni zamisliti. Mi ograničavamo sami sebe, živimo po tuđim uvjerenjima i kada postavljamo ciljeve, ne vjerujemo da su oni ostvarivi. Ali ako pustimo Božju ruku da nas vodi, onda stižemo na ono mjesto koje je za nas savršeno."

Odvajanje od djece

Mabel ima sinove od 32 i 27 godina, s kojima sada ima odnos pun povjerenja i podrške. Ali nije uvijek bilo tako. Kad se razvela od supruga, djeca su ostala s tatom, iako su tada imali samo 8 i 11 godina. To je bila odluka njihova oca, koju je Mabel prihvatila, i iako joj je tada bilo jako teško, sada smatra da je to bila Božja volja.

"Kada smo se dogovorili da djeca ostanu kod mog bivšeg supruga, osjećala sam se jako loše. Ali nisam dozvolila negativnim emocijama da me slome, već sam odmah počela govoriti "hvala, hvala, hvala". I zaista, tako što je uzeo djecu, moj bivši muž mi je pomogao. Otvorila mi se mogućnost da se bavim svojom misijom, za koju ne bih imala vremena i snage da sam ostala kod kuće. Vjerovala sam i da to nije najbolje rješenje samo za mene, već i za moju djecu. Znala sam da će se Bog pobrinuti da moja djeca budu sretna i da izrastu u divne ljude. Tako je i bilo, a ja nemam nikakve zasluge u tome. Dopustila sam da ih Bog inspirira i vodi, i sve je ispalo najbolje moguće."

Širenje božanske energije

Moram priznati da mi se tehnike koje nude laka i brza rješenja nikada nisu sviđale, ali upoznavši Mabel, moj stav se u velikoj mjeri promijenio. Preda mnom je bila osoba koja je spokojna, zadovoljna, koja vibrira blagošću i dobrotom. Iz nje se širi božanska energija, ne zato što o njoj toliko priča, već zato što joj je dopustila da se kroz nju manifestira. Čini mi se da ne dozvoljava da se nad njom ni na trenutak nadvije oblačak sumnje u sebe ili u dobar ishod predstojećih događaja.

U našem razgovoru izgovorila je i dobro poznate afirmativne rečenice "Let it go, and let in God", "Go with the flow", "Feel the fear and do it anyway", ali za razliku od nekih drugih učitelja koje sam čula da govore isto, kod Mabel sam osjetila da to zaista funkcionira i da to jesu principi u koje toliko vjeruje, da ne postoji šansa da za nju ne rade. Mabel je navela i druge da sagledaju veličanstvenost svog bića, kao i veličanstvenost samog života.