Četiri psihološke potrebe
Život je složen, raznolik i imamo potrebu iskusiti ga na različite načine, no često se događa da uđemo u kolotečinu i život nam postane dosadan. U srednjim godinama većina nas se posveti rješavanju egzistencijalnih briga i roditeljstvu pa druge potrebe i želje stavljamo u drugi plan. Ipak, moramo paziti da nas ti prioriteti suviše ne istroše jer se takvi „potrošeni“ na kraju nećemo moći dovoljno dobro posvetiti ni roditeljstvu, ni poslu.
A ono što nas „puni“ upravo je posvećivanje drugim važnim aspektima života koji nam neće direktno donijeti novac i koji nisu vezani uz obaveze roditeljstva. Ispunjen život moguće je voditi jedino ako vodimo računa o širokoj lepezi svojih psiholoških i emotivnih potreba. Američki psihijatar William Glasser, začetnik realitetne terapije i teorije izbora, osim temeljne potrebe za preživljavanjem, navodi još četiri psihološke potrebe:
-potrebu za pripadanjem, povezivanjem, ljubavi
-potrebu za moći, važnošću, kompetencijom
-potrebu za slobodom, autonomijom
-potrebu za zabavom, učenjem.
Sve ove četiri psihološke potrebe iznimno su važne, a nezadovoljstvo, dosada i osjećaj ispraznosti vrlo su često posljedica dugotrajnog zanemarivanja jedne ili više njih.
Pripadanje, povezivanje, ljubav
Odnosi su važan dio našeg postojanja. Još prije rođenja, u majčinu trbuhu bili smo u odnosu s majkom, a poslije smo kroz odnose učili o svijetu, a ono što nam je najviše trebalo je osjećaj povezanosti i pripadnosti, osjećaj da predstavljamo važan dio cjeline zvane obitelj. Ta potreba za pripadnošću, povezivanjem i ljubavi traje cijeli život i navikavanje na lošu vezu ili na otuđenost od ljudi znatno osiromašuje unutarnji život i ograničava nas u izražavanju i življenju sebe.
Premda je mnogima riječ „moć“ odbojna, osjećaj da nešto možemo i da imamo samopouzdanja svima nam je važan. Jednako tako, mnogi bi ljudi potrebu za važnošću okarakterizirali kao nešto egoistično i loše, međutim, težnja da svojim bližnjima i prijateljima budemo važni i želja da ostavimo neki važan trag u životu – bilo putem ambicije ili putem potomstva – sasvim je prirodna.
Dobrom osjećaju, također, dugoročno pridonosi ulaganje truda u razvijanje jedne ili više svojih sposobnosti. To nije u skladu s „kratkotrajnim pogledom“ na postizanje ugode jer, „kratkoročno gledano“, dobar osjećaj možemo povezati s trenutačnom ugodom – spavanjem, šetnjom ili gledanjem televizije. Bilo da se odnosi na razvijanje posla, bilo na, recimo, učenje sviranja gitare, osjećaj kompetentnosti je nezamjenjiv i u direktnoj je vezi s vjerovanjem kako smo jedinstveni i da je u svijetu kakav jest samoostvarenje moguće.
Sloboda, autonomija
Na potrebu za slobodom i autonomijom lako je zaboraviti. A onda, i ne znajući što nam se događa, počnemo shvaćati da smo se izolirali i udaljili od partnera ili da bježimo iz kuće uz izgovor da moramo nešto obaviti. Malo je parova koji su svjesni koliko je važno njegovati slobodu i autonomiju. Kad jedan od partnera izražava ovu potrebu, drugoga to odmah, iz vlastitih nezacijeljenih emotivnih povreda, asocira na napuštanje ili odbacivanje. Iz takvog pogrešnog tumačenja zatim izvire poriv za kontrolom partnera, što onda uzrokuje sukobe i narušavanje povjerenja koje je temelj osjećaja bliskosti.
Zabava, učenje
Mnogi od nas najlakše zaborave na ovu potrebu, a zapravo je esencijalna za stvaranje i održavanje dobrog osjećaja u doživljaju sebe i vlastitog života. Zabava se suviše često poistovjećuje s neozbiljnošću, a učenje se doživljava kao obaveza koja prestaje završetkom školovanja. Malo tko bi se složio s time da je potreba za zabavom jedna od osnovnih psiholoških potreba, a ona nas osvježava, rasterećuje i daje nam elan za suočavanje s ozbiljnim životnim zadacima. Zato je važno da zabava (u određenoj mjeri, naravno) uvijek bude dio života. Kao i učenje. Istraživanje svijeta i usvajanje novih znanja održava nas radoznalima, što u ovom kontekstu možemo shvatiti i kao sinonim za živahnost.
Važnost cjeline
Kako bismo stvarali i održavali dobar osjećaj u doživljaju sebe i vlastitog života, važno je voditi računa o sve četiri psihološke potrebe jer su one međusobno povezane. Ispunjavanjem potrebe za moći prestajemo se osjećati ovisnima ili slabima, što nam automatski pomaže da lakše izrazimo potrebu za slobodom i autonomijom. Ispunjavanje potrebe za slobodom i autonomijom, pak, otvara nas prema zabavi i novim iskustvima, a ispunjavanje potrebe za zabavom i učenjem nas vodi u druženje i dijeljenje svojih novih saznanja s drugima.
Ovo je samo jedan od načina na koji su ove psihološke potrebe povezane. One na mnogo razina utječu jedna na drugu, isprepleću se i jedna o drugoj ovise. Kada jedan dio cjeline zapostavimo, to se odražava i na druga područja. Zato je ovo dobra prilika da preispitate svoj odnos prema ove četiri psihološke potrebe i otkrijete jeste li neki od dijelova ove cjeline zapostavili. To vam može pomoći da vratite ravnotežu u život i osjetite ga u njegovoj cjelovitosti.
.png)
.png)
