Mi još uvijek jasnije percipiramo njih nego oni nas

Da se nešto promijenilo u djeci rođenoj od devedesetih do danas, shvatio sam tek kad sam i sam dovoljno stasao da to primijetim. Ne mogu reći da takvih pomaka u svijesti nije bilo i prije. Uvijek sam ih mogao percipirati i kod odraslih ljudi, ali bili su to pojedinačni slučajevi.

Sad sam sasvim siguran da sve više novorođenčadi dolazi na svijet s naglašenijom osobnosti i finijom energijom koju nisu baštinili od prijašnjih generacija. Takvu djecu nazivaju indigo djecom, kristalnom djecom, daju im razne nazive, pokušavajući nam predočiti tu različitost, tu drugačiju vrstu energije, ali to je samo pitanje naziva. Ja mogu iz svog iskustva i prakse potvrditi da ona doista postoje. Problem je što mi još uvijek jasnije percipiramo njih nego oni nas. Ali i to će se promijeniti.

Od početka 90-ih

Tu energiju koju ćutim mogao bih nazvati višom frekvencijom koja se manifestira ovim osobinama: dublja svijest, izrazita kreativnost i naglašena karakterna stabilnost. Ono što sam kod drugih generacija primjećivao tijekom godina bilo je stjecanje takve percepcije sebe i okoline tek življenjem, iskustvom, meditacijom ili radom na sebi, da bi se onda manifestirale u takvu očitljivost. S novom generacijom je drugačije. Oni daju impresiju o “pomaknutom startu”. I više nisu iznimke koje potrđuju pravilo, nego sami postaju pravilo.

Pojavljuju se učestalo, u valovima od početka devedesetih i danas se rapidno šire. Prije bi u obitelji bilo rođeno samo jedno takvo dijete, a sad primjećujem da ih je i dvoje, troje u jednoj obitelji. To pokazuje dinamičku progresiju, ali bilo bi pogrešno reći da su sva djeca takva. Kod nekih se to i dalje ne primijeti.

Djeca s "dodatnom opremom"

Djeca “pomaknutog starta” puno ranije izražavaju svoju kreativnost i kao djeca lakše detektiraju svoje potencijale, pa bih za njih mogao reći da su već "specijalizirani", odnosno pripremljeniji od početka. Ti novi generacijski valovi djece proširenije percepcije od nas događaju se na globalnoj razini, a ne samo kod nas.

Valovi “pripremljenih od početka” stvarat će u budućnosti masu koja će, kad dođe njihovo vrijeme zrelosti, za 20 do 30 godina, prevagnuti i donijeti promjenu cijelom svijetu. Ta viša vibracija punije i zrelije svjesnosti, "sjest" će svojim oplemenjivanjem i stečenim životnim iskustvom na nove tehnologije i stvoriti onaj pomak u evoluciji ljudskih bića koji će se primijetiti. Mi to ne možemo učiniti. Ne možemo mijenjati društvo i odnose u kojima smo zapeli jer nemamo tu povišenu unutrašnju frekvenciju potrebnu za promjenu. Oni je imaju. Njome će rušiti naše vrijednosti i uspostavljati svoje.

Dobrih će biti više!

Dolazi nam generacija koja zna što hoće i koja će učiniti ono što hoće. Moram ipak upozoriti da će i u toj generaciji biti polariteta, pa će neka od te djece povećane senzibilnosti skrenuti u autodestrukciju ili biti ozbiljno okrutniji nego bilo tko prije njih. Na žalost, bit će razvijeniji i u tom negativnom smislu. Ali tješi me to što vidim da će ta viša, dobra svijest ili svijest o onom što je dobro – nadvladati. Rađat će nam se sve bolji i bolji ljudi, ljudi dobrih karakternih osobina – tako da će dobrih ipak biti više!

Oni će mijenjati društvene paradigme i biti kreatori novog društva, razvijajući novu sferu energija, nešto prema čemu će današnji pojam interneta biti zastarjela tehnologija. Vidim ih danas, neki od njih su već tinejdžeri. U doba njihove zrelosti ostvarit će ono što ja zovem “živom evolucijom”.

Je li moguće da takvo što govori malo dijete?

Njihovim roditeljima, koji mi često dolaze po savjet jer se ne znaju nositi s “različitošću” svojih tek rođenih potomaka, objašnjavam da je to kao s napretkom tehnologije. Kao što je nekad dodatna oprema za automobile bila luksuz, rijetka i skupa - a danas je postala standard, tako je i s djecom. Većina ih “to” već ima pa su zahtjevnija u svakom pogledu. Iskazuju ranu volju, ali na dječji način.

Kad roditelj primijeti da mu dvogodišnje dijete jasno zna što hoće, da je empatično do te razine da se od njega ne može sakriti bilo kakva emocija, od radosti, ljutnje pa do tuge, kad počinje komunicirati neprestano, a ne samo povremeno, slažući misli i rečenice na način za koji je potrebna zrelost – to nije slučajno. Dijete nije samo “bubnulo”. Njihova pitanja idu u filozofske dubine i ne zadovoljavaju se tipično dječjim odgovorima, nego zahtijevaju konkretne odgovore. Naravno da to roditelje buni i plaši jer se ne mogu načuditi da određene komentare čuju iz usta malog djeteta.

Savjet za roditelje

Ovisno o socijalnom ili religijskom elementu prisutnom kod roditelja, znaju mi doći prestravljeni s pitanjima poput: “Je li moje dijete zaposjeo nečiji duh? Razgovara li moje dijete s anđelom? S nekim entitetom? Ne znam odakle mu to! Dijete mi govori stvari koje ni ja ne znam! Imam osjećaj da svoje dijete nemam čemu naučiti. Kao da ono uči mene, a ne ja njega. Ja učim od svog djeteta!”

Moj savjet roditeljima koji su u ovome prepoznali svoju djecu jest da im uz ljubav koju im pružaju, budu prijatelji i da bude njihove interese. Da im ponude izbor, a ne da ih prisiljavaju. Da im budu pratitelji, a ne vođe. To je jako važno. Jer ta djeca neće trpjeti ničiji autoritet. Oni koji to ne shvate, napravit će veliku grešku.

Zbog odrastanja u nerazumijevanju i zabranama, njihova će djeca kasnije pokazivati poremećaje u ponašanju, od potpunog povlačenja u sebe do izrazite agresije. Razmislite malo, ako se naši roditelji nisu mogli nositi s nama i našim “vremenom napretka”, mi ćemo se još teže moći nositi s njima. Jer oni su već u startu “opremljeniji” od nas.

ALEN JAKOVINA, autor članka, najpoznatiji je hrvatski prekognicist koji je u 25 godina rada stekao uvid u 40 tisuća života, a posredno preko njih vidio i 200 tisuća drugih. Samo za Sensu govori o svom iskustvu temeljenom na prekognicističkom talentu koji mu omogućuje da sagleda našu prošlost, sadašnjost i budućnost...

Više na www.alenjakovina.com