Oprostiti i krenuti dalje

Uh, kome zapravo najviše želim oprostiti, razmišljala sam grozničavo dok sam sjedila u krugu među sudionicima uvodne radionice u terapiju New Decision i čekala da terapeutkinja i meni postavi to pitanje. "Želim oprostiti sebi što stalno nešto čekam", rekla je sudionica pokraj mene. Hm, pametno, pomislila sam. Oprostiti sebi. I ja bih mogla oprostiti sebi... ali što? Došao je red na mene i morala sam nešto reći, a i dalje nisam imala pojma što. "Mogu li jednostavno reći da želim oprostiti svima koji su me na neki način povrijedili?" upitala sam, nevino gledajući u Kandis Blakely, voditeljicu programa, psihoterapeutkinju iz SAD-a koja je osmislila tu vrstu terapije. Nekako sam znala da to neće biti dovoljno te sam uskoro dobila i potvrdu.

Biti u dodiru s tijelom

Poput same Kandis Blakely, nekadašnje profesionalne plesačice i koreografkinje, danas psihoterapeutkinje s iskustvom i u alternativnim metodama liječenja poput akupresure i masaže, terapija New Decision svestrana je i nadasve neobična. Odlučite li se poraditi na svojim emocionalnim ožiljcima uz pomoć te vrste terapije, nećete se zateći kako seansu za seansom provodite na fotelji ili kauču. Nećete provesti sate i sate ljušteći sloj po sloj emocija, polako dolazeći do srži problema. Neće biti dugotrajnog procesa upoznavanja i postupnog otvaranja psihoterapeutu.

Prije ćete se, poput mene, zateći kako stojite nasred sobe te kako poslušno pružate ruku dok vam terapeutkinja postavlja sljedeće pitanje: "Znate li svoju istinu?" Ostane li vam ruka čvrsta pri njezinu potisku prema dolje, zaključit će kako znate svoju istinu. "Možete li reći svoju istinu?" pitat će vas dalje. Ako vam ruka postane slabija pod potiskom, poput moje, interpretirat će to kao "ne". Potom će vas instruirati koje akupresurne točke trebate stimulirati kako biste se otvorili i stupili u dodir sa svojim emocijama. Nakon toga ćete propjevati kao ptičica. Poput mene. "Uh, uf... Želim oprostiti važnim muškim osobama u svom životu koje su mi lagale", rekla sam nakon tog kratkog tretmana, predajući se i nadajući se da će to biti dovoljno. Takvim je odgovorom terapeutkinja već bila zadovoljnija.

Putovanje Kandis Blakely u područje psihoterapije i pomaganje ljudima počelo je fizičkim ozljedama koje je zadobila nakon godina bavljenja profesionalnim plesom, a nakon toga i prometne nesreće. Tijelo ju je boljelo, no umjesto da se liječi putem konvencionalne medicine, uputila se na kiropraktiku, akupunkturu, akupresuru i masažu. Fascinirana ozdravljenjem koje su joj donijele te alternativne vrste terapije, ubrzo ih je i sama počela izučavati. Stekla je formalnu izobrazbu u kiropraktici i akupresuri, masaži i nutricionizmu. U radu s klijentima, s vremenom je počela uočavati vezu između fizičkog tijela i emocija te se postupno razvijalo ono što će poslije postati terapija New Decision. Kako bi stekla formalnu naobrazbu i nadopunila svoje znanje, vratila se na sveučilište i 1984. godine postala psihoterapeut. Danas kombinira sve to znanje u svojoj jedinstvenoj terapiji.

Što je zapravo New Decision? Kao što joj i samo ime govori (new decision znači nova odluka), ta vrsta terapije podrazumijeva oslobađanje od potisnute prošlosti, od onog što Kandis naziva "tragičnom pogreškom" koju svi nosimo u sebi, opraštanje ljudima koji su nas na neki način povrijedili i donošenje nove odluke kako bismo mogli živjeti dalje punim plućima. "Kad se dogodi nešto traumatično, često to odgurnemo – mislimo da se s tim možemo uhvatiti u koštac poslije", objašnjava ta terapeutkinja. "Mislimo: plakat ću sutra, danas moram oprati rublje."

No naše tijelo to zapamti. Tijekom vremena te se emocionalne rane skupljaju i počinju se manifestirati u držanju tijela. Tako, primjerice, vidimo ljude kako bokove drže na određen način. Ljudi idu kroz život misleći da to nitko ne primjećuje. No to je naravno vidljivo. Kažemo, ona se stvarno drži ukočeno, nesigurno... Naposljetku, ako tijelo dovoljno glasno vikne: "nije mi dobro", znamo da smo bolesni i u procesu liječenja te bolesti počinjemo istraživati. Terapija New Decision pita osobu u kojem trenutku života je rekla: "Ne mogu više" i vraća je u taj trenutak kako bi mogao početi terapijski proces..."

PageBreak

Ogledalo, ogledalce

Osim kineziologije i akupresure, u terapiji New Decision važnu ulogu ima i ogledalo koje terapeutu pomaže da ustanovi pojedinosti o traumatičnim događajima koji nekoga koče, posebno o osobama uključenim u te događaje, a poslije pomaže i u procesu otpuštanja bolnih osjećaja poput ljutnje, krivnje i tuge. Dakle, upustite li se u tu vrstu terapije, bježanja nema – nakon nekoliko uvodnih pitanja, naći ćete se kako promatrate vlastiti odraz, što je – iz vlastita iskustva mogu reći – vrlo moćno iskustvo.

Prema riječima Kandis, ogledalo je učinkovito u osvještavanju naše "tragične pogreške" jer "kad gledate u ogledalo, gledate u vlastitu dušu. Vrlo je teško lagati sebi u tom okruženju. Pogotovo ako je uz vas terapeut koji vam ne sudi, već jednostavno stvara sigurno ozračje u kojemu možete spoznati svoju istinu. Uz sve to, radimo i kineziologiju pa i tijelo počinje osjećati, oči počinju vidjeti slike iz prošlosti, na neki se način vraćate u taj trenutak u vremenu. Sve se događa istovremeno i teško je izmigoljiti istini."

Opraštanje na djelu

Kako to u praksi izgleda, imala sam priliku vidjeti u sklopu drugog dijela cjelodnevne radionice koju sam pohađala u zagrebačkom centru Apali, dijela u kojem je Kandis na sudionicima demonstrirala metodu New Decision. Među ostalima, u sredinu kruga istupila je i žena koju ću zbog zaštite privatnosti nazvati Veronika. Nakon nekoliko uvodnih pitanja i rečenica, Veronika se našla pred ogledalom. Terapeutkinja ju je zamolila da gleda u svoje oči i prisjeća se važnih osoba u svojem životu (u lijevo ili desno oko, ovisno o spolu osobe o kojoj je razmišljala u danom trenutku).

Uz pomoć testa mišića ruke, ustanovila je da je Veronika ljuta na sebe jer stalno nešto odgađa, ali da je ljuta i na svoju majku koja je previše radila i nije se radovala životu pa je taj obrazac prenijela i na nju. Nakon osvještavanja, krenulo je opraštanje i otpuštanje. "Majko, ja ti opraštam što mi nisi pokazala radost življenja. Razumijem da ni ti nisi poznavala radost pa kako bi to onda mogla podijeliti sa mnom. Otpuštam svoju ljutnju..." Dok je to izgovarala, Veroniku su nekoliko puta preplavili osjećaji, a oči joj ispunile suze.

Kako kaže i sama Kandis, terapija New Decision nije za one slabijeg srca. Ona svoju metodu naziva i "operacijom", odnosno "kirurškom metodom" koja u nekoliko koraka dolazi do srži problema. "Ako je nekome potrebno vrijeme i nježnost psihoterapije, pošaljem ga klasičnom psihoterapeutu. No ako je već godinama na psihoterapiji i već mu je dosta, kažem mu, dođite k meni i ja ću vam pomoći." Vjerojatno spadam u prvu skupinu, jer kad je na mene došao red da sjednem pred ogledalo, ni uz najbolju volju nisam mogla osvijestiti svoju tragičnu pogrešku.

Uz pomoć ciljanih pitanja i testiranja mišića moje ruke, Kandis je ustanovila da moja tragična pogreška ima korijene u razdoblju kad sam imala sedam ili osam godina. Ustanovila je i da me u tom razdoblju povrijedila ženska osoba. Možda prijateljica koja mi se u toj dobi rugala? Ispitivala me nježno dok sam gledala u svoj odraz u ogledalu. Na trenutke sam osjećala snagu gledanja u vlastite oči, osjećala sam se kao da promatram svoje najskrivenije emocije i sjećanja. No sve je nekako ostalo maglovito – iz tog se razdoblja, osim možda primanja u pionire, nisam apsolutno ničega sjećala.

Model: Korina V. (Talia)