Bivši šef jednom mi je pričao da je u Kini vidio svakojake majstore energetskih vještina. Čovjek kojega sam poznavao kao skeptika, iznenadio me je tim pričama. Neki su imali sposobnost da samo stanu ispred vas, dobro se oznoje i mašući rukom kao da režu ozdrave vas od tumora. Drugi su mogli vidjeti vašu prošlost i detaljno opisati mjesta i događaje u kojima ste sudjelovali te vas podučiti kako izbjeći buduće nevolje. No postojala je i skupina majstora koja je imala za mene poprilično nevjerojatnu – navodnu sposobnost materijalizacije. I priča on meni kako ovaj kružeći rukom, iz zraka, materijalizira zmiju. Pravu pravcatu! Zmiju, pitate se kao i ja zašto bi netko želio materijalizirati zmiju. I kakva mu je to sposobnost. Šalili smo se – kad je čovjek već u poslu, zašto nije materijalizirao npr. mobitel, fritezu ili nešto drugo što bi bilo zgodno ponijeti kući?
Kada čujemo za čudotvorne sposobnosti poput ovih spomenutih, čovjek ne može a da ne pomisli kako bi bilo lijepo da može stvoriti što god mu padne na pamet. Ovdje se neću doticati aspekta „pazi što poželiš jer bi ti se to moglo i ostvariti“, već bih se osvrnuo na onaj drugi. Što je s onim što nismo poželjeli, a ostvaruju se. Jesmo li utjecali na to, jesmo li mi to privukli, „materijalizirali“?
Ako na trenutak pretpostavimo da doista postoji mogućnost te vrste materijalizacije, što se zapravo događa kada nam kojekakve misli i slike padaju na pamet? Pustimo li po strani hipoteze, svatko je barem jednom imao neki naum koji je postavio kao cilj i postigao ga uz trud i odricanje. To nema veze s materijalizacijom, reći ćete, već s voljom. S druge strane, ako ne vjerujemo da ćemo u nečemu uspjeti, često se tako i dogodi. Logika i procjena situacije dale su svoju ocjenu u vašoj svijesti, na temelju čega ste odredili stajalište o tome hoćete li uspjeti ili ne. No je li tome tako, je li to cijela istina?

Odmor i opuštanje

Ako dan započnemo umorni, nismo li smanjili izglede za uspjeh u bilo čemu što radimo? Ne jedemo li na vrijeme, nećemo imati dovoljno energije istrčati zacrtani maraton. Jednako tako, ne pripremimo li se dobro na energetskoj razini za novi dan, naš pogled i procjena situacije neće biti isti. Svi znamo da smo nekad pozitivni i optimistični, a nekad nam to teže polazi za rukom, čak i u jednostavnijim, rješivim situacijama. Taj dio našeg doživljaja stvarnosti ne ovisi samo o tome koliko smo pojeli ili spavali.
Energetski sustav koji napaja naše tijelo, baš kao što probavni ili dišni sustavi to čine svaki na svoj način, također je vrlo osjetljiv na nepravilnosti. Spavanje, ishrana, mentalna higijena, higijena životnog prostora i samog života – sve to utječe na ishod našeg životnog rezultata. Mentalna higijena je nešto s čime današnji čovjek ima velikih problema. U školi nas uče kako učiti, kako biti dobar brat, sestra, prijatelj, dijete, na poslu kako raditi, biti timski igrač, no nigdje nas ne uče kako se isprazniti od svega što učimo i čime prepunimo mozak. Svatko na svoj način, laički, spontano, sustavom pokušaja i pogrešaka uči kako spavati, odmarati se i opustiti. Neki od nas utapaju misli u ugljikohidratnim kupkama od čokolade, čipsa ili sladoleda, i to po mogućnosti navečer. Drugi to čine sportom – poput egzorcista trče na traci u teretani do iznemoglosti. Čak i dok tonemo u san, misli ukrašavaju naše mentalne zidove i teško ih se riješiti. Treći nebrojenim druženjima i raspravama o tuđim problemima pokušavaju isprazniti mozak, no učinak je suprotan. Ne samo da ne osjetimo olakšanje nego nam je nakon takvog susreta još teže biti sretan i optimističan.

Novi svijet

Uopće ne moramo spominjati magiju s početka priče, ona s ovime nema nikakve veze. No, kao nekim čudom, dan po dan živeći na taj način naš mentalni prostor postaje poput javnog smetlišta. Odlažemo otpad svakodnevno i kad je odlagalište pretrpamo, na njega navezemo svježu zemlju, zasadimo travu i drveće te, kao da se ništa nije dogodilo, krenemo s odlaganjem otpada na neko drugo mjesto. Materijalizacija? Možda nije zmija, ali definitivno je otrovna! Količina tog zbrinuto-nezbrinutog otpada je tolika da počinje utjecati na logiku na koju se spremno oslanjamo. I nekoć netaknuta vizija i jasan pogled pretvaraju se u crnilo industrijske zone. U tome trenutku počinjemo krivo odabirati jer oslanjajući se na logiku koja nam je nekoć bila svjetionik počinjemo postizati rezultate koje zapravo nismo željeli. Rezultati koji se dan po dan počinju širiti poput malih zaseoka u sela, a sela pretvarati u velike gradove u kojima nikada nismo željeli živjeti.
Dan po dan možemo stvoriti novi svijet. I možda nam neće biti dovoljno sedam dana, no moć je u našim rukama. Kako ćemo je upotrijebiti, druga je stvar. Biti svjestan svoje mentalne okoline, svojeg energetskog tijela koje treba redovito čistiti i vrtlariti – plijeviti od korova, značilo bi pokrenuti kotače svemira na našem vozilu u drugom smjeru. Smjeru svijetle budućnosti.
Zato ne čekajte vračeve ni čudotvorne materijalizacije. Počnite čistiti već danas i svjesni stvorite nove svjetove.
Sretno!