Vjenčali ste se iz velike ljubavi, vjerujući da ćete sa srodnom dušom zauvijek dijeliti dobro i zlo. Dobili ste dijete. Pažljivo, nježno i dugo ste gradili jedan mali, ušuškani svijet. Ulagali ste sve svoje vrijeme, emocije, snagu, živce, novac, pokušavajući svoju obitelj sačuvati od svakodnevnih stresova. A onda je, ni sami niste sigurni kad i kako, krenulo nizbrdo i nije se moglo zaustaviti. Baš zato što se lagano ruši svijet koji ste dugo i s ljubavlju njegovali, pomisao o razvodu i jest tako bolna.

Svako od nas nosi svoj „kofer“ tereta i problema i svaka je veza (bračna, prijateljska, poslovna) priča za sebe. Vaša bračna priča razlikuje se od svih ostalih pa je tako i vaš razvod drugačiji od razvoda ostalih koji su proživjeli isto iskustvo. Upravo zato ne postoje generalna, univerzalna rješenja. Ipak, onima koji se razvode zajednički su osjećaji nesigurnosti, izgubljenosti i brojni strahovi (od egzistencijalnih i briga o daljnjem samostalnom odgajanju djeteta, pa do straha od osude okoline...).

LOŠ BRAK ILI PREKID. Podrazumijeva se da je za djecu idealno da rastu uz oba roditelja koji su uravnoteženi, zdravi (fizički, emocionalno, psihički...), posvećeni djeci i obitelji. Nažalost, dva roditelja pod istim krovom nisu garancija kvalitetnih, harmoničnih odnosa. Zato, kad između roditelja postoje problemi koji se na drugi način ne mogu riješiti, onda je za djecu razvod ipak bolje rješenje. Atmosfera stalne tenzije, vikanja, svađa, povrijeđenih osjećaja, plača, a ponekad i scena nasilja, ne može biti dobra baza za odrastanje emocionalno zdravog i samopouzdanog djeteta. Djeca rastu i budu zdravija i rasterećenija uz jednog roditelja koji je uravnotežen, nego uz dva koji su u stalnim svađama, sukobima, tučama...

PREDRASUDE. Ukorijenjena su uvjerenja da će dijete poslije razvoda, na primjer, ostvariti lošiji školski uspjeh, početi „bježati“ s nastave, pogoršati svoje uobičajeno ponašanje. Vjeruje se i da će dječaci zbog razvoda roditelja postati agresivni, a djevojčice povučene, ili, suprotno tomu, neodgovorne, pa čak i ranije seksualno aktivne od djevojčica koje odrastaju u cjelovitim obiteljima. U nas još vrijedi i uvjerenje da su jednoroditeljske obitelji, najčešće obitelji samohranih majki (jer po našem zakonu djeca poslije razvoda uglavnom se dodjeljuju majkama), štetne za dijete, pa i neodgovarajuće. To nije točno. Te su obitelji jednostavno različite, baš kao što su međusobno različite i obitelji s dva roditelja. Djeca iz jednoroditeljskih obitelji također ostvaruju akademska postignuća i jednako se ponašaju kao njihovi vršnjaci iz obitelji s dvama roditeljima.

POSLJEDICE RAZVODA. Uobičajeno je da se govori o negativnim posljedicama razvoda na djecu. No „prave“ posljedice razvoda ne mogu se otkriti toliko u ponašanju djeteta kao što je školski uspjeh ili drugačiji način komuniciranja, koliko u njegovu unutarnjem doživljaju promjene koja se dogodila. Naime, djeca razvedenih roditelja često nose u sebi ožiljke koje druga djeca nemaju. Imaju ružna sjećanja, potisnute emocije, teškoće u kontroliranju ponašanja, a druga djeca to imaju u manje izraženom obliku ili uopće nemaju. Velik broj djece razvedenih roditelja bio je suočen sa svađama, tučama, ružnim scenama, različitim vrijeđanjima i lažima svojih roditelja. Ponekad su tako dovedena u situaciju da noću ne spavaju, da osjećaju krize identiteta ili su manipulirana da lažu i zauzimaju stranu jednog od roditelja.

POZITIVNE STRANE. Praksa pokazuje i pozitivne utjecaje razvoda na dijete. Ako razvod protječe u mirnoj atmosferi i ako je dijete zaštićeno od stresa, ono ima objektivne šanse zadržati emocionalnu stabilnost. Nakon razvoda, jedan roditelj, onaj koji je dovoljno posvećen djetetu, može umnogome formirati bolju atmosferu odrastanja pa dijete, sada lišeno roditeljskih svađa i bračnih problema, može „procvjetati“. Nerijetko poslije razvoda dijete popravi ocjene u školi, ojača samopouzdanje, stekne i nove prijatelje jer se osjeća slobodnije, samostalnije, raspoloženije.

O ČEMU OVISI DJETETOVA REAKCIJA NA RODITELJSKI RAZVOD? U različitim uzrastima djeca razvod roditelja doživljavaju na različite načine. Prolaze faze bijesa, tuge, osjećaja napuštenosti, krivnje, nadanja da će se roditelji pomiriti, idealizacije roditelja koji je otišao… Kako će dijete proživjeti razvod roditelja ovisi o njegovu uzrastu, spolu, temperamentu, emocionalnoj povezanosti s jednim i drugim roditeljem, ali i o tome koliko su zadovoljene njegove potrebe u tom razdoblju.

ZATO, KAKO BISTE POMOGLI DJETETU:

  • Osluškujte njegove potrebe. Nije dovoljno izolirati dijete od vaših konflikata i nadati se da ono ne zna što se događa u obitelji i da je tako zaštićeno. Naprotiv, kad je potpuno izolirano, dijete smišlja vlastite zaplete i rasplete, a time se pojačava njegova nestabilnost. Umjesto toga, stalno razgovarajte s njim i pružite mu objašnjenja za promjene koje se događaju. Djetetove primarne psihološke potrebe su da bude sigurno, zaštićeno i voljeno.
  • Razgovor. Nemojte pred djetetom govoriti o razvodu kad o tome samo razmišljate ili kad ste u afektu. Tek onda kad budete sigurni da ćete poduzeti određene korake da do razvoda braka i dođe, to djetetu i recite. Razgovarajte s djetetom, primjereno njegovu uzrastu, i odgovorite na sva njegova pitanja. Za ove razgovore budite pripremljeni. Unaprijed isplanirajte što ćete reći. Budite racionalni, smireni, ne dopustite da iz vas govore samo emocije.


KADA DJETETU OBJAŠNJAVATE ZAŠTO STE SE RAZVELI:

  • „Tehnikalije“. U predškolskom i osnovnoškolskom uzrastu, za dijete je od ključne važnosti da razumije tzv. „tehničke“ stvari: gdje će tko živjeti, kako će se i pod kojim uvjetima viđati. U ovom uzrastu, ono možda i ne zna što razvod znači.
  • Istina. Recite istinu, ali bez opterećujućih detalja. Dobar način je, na primjer: „Nismo se slagali. Pokušali smo, oboje smo se mnogo trudili, ali stvarno nismo uspjeli riješiti naše probleme. Zato smo se dogovorili (ključna riječ: dogovorili) da se raz­vedemo i živimo odvojeno.“
  • Dijete nije krivo. Uvijek govorite djetetu da ono nije krivo i da nije razlog zbog kojeg se razvodite. Naime, u predškolskom uzrastu dijete sve što se roditeljima događa povezuje sa sobom, na primjer, misli da su mama i tata tužni zato što je ono nešto pogriješilo, a ako ste raspoloženi, ono je sigurno da je za to i samo zaslužno. Ako ste se razveli, dijete sebe doživljava kao loše.
  • Ljubav. Roditeljima se ljubav prema djetetu podrazumijeva i misle da to nije potrebno reći. No da bi dijete što manje trpjelo posljedice razvoda, važno je uvjeriti ga, a ne samo da naslućuje kako razvod ne umanjuje ljubav koju oboje osjećate prema njemu. Također, bez obzira na razvod, oba roditelja moraju uložiti trud uvjeriti dijete da ga vole istim intenzitetom i da će to zauvijek tako ostati. Ne zaboravite da vrijedi i obrnuto, jer i dijete ima potrebu voljeti oba svoja roditelja. Bez obzira na to koliko ste možda povrijeđeni, bijesni ili ljuti, te osjećaje zadržite kao vlastite. Zato nemojte koristiti dijete kao posrednika u komunikaciji s bivšim suprugom.

Konačno, vi se niste razveli od svog djeteta, nego od supruga. Razvodom se, možda, srušio jedan svijet koji ste pokušavali pažljivo i s ljubavlju graditi. Kad ta rana zacijeli, shvatit ćete da ste istovremeno počeli stvarati i jedan novi svijet. Zbog svog djeteta u ovaj novi svijet ponovo ćete uložiti maksimum svojih emocija, vremena, živaca, strpljenja… S tom razlikom što se vaša veza s djetetom neće nikad prekinuti i taj svijet nikad neće nestati. Sretno!