Najmanje primjenjujemo ono što je najvažnije
Brojne su studije dosad potvrdile stvari koje ljude čine sretnijima. To su davanje (činjenje stvari za druge), povezivanje s ljudima, vježbanje i briga za svoje tijelo, primjećivanje svijeta oko sebe, neprestano učenje novih stvari, postojanje ciljeva kojima se teži, otpornost i nošenje s problemima, pozitivan pristup, smisao (osjećaj pojedinca da je dio nečeg većeg) te prihvaćanje samog sebe.
Koliko ljudi redovito prakticira te stvari bilo je tema istraživanja organizacija Action for Happiness i Do Something Different koje je obuhvatilo 5000 ispitanika. Ono je pokazalo kako se upravo jedna od stvari koje najviše pridonose osjećaju sreće prakticira najmanje, a riječ je o prihvaćanju samoga sebe.
Da smo u stanju vidjeti potpunu sliku sebe, voljeli bismo se
Posve pojednostavljeno, prihvaćanje samoga sebe jest kad se sami sebi sviđate i kad sami sebe volite, kaže psihologica dr. Jonice Webb. Ono zahtijeva suosjećanje sa sobom te opraštanje sebi za svoje pogreške. Traži da znate tko ste, da znate svoje jake i slabe strane te duboko u sebi osjećate kako ste dovoljno dobri.
Prihvaćanje sebe, odnosno ljubav prema sebi, ističe dr. Webb, ne samo da je primaran sastojak sreća nego i uvjet da se bude sretan. Njezin 20 godina dug rad u području psihologije pokazao je kako je kod goleme većine ljudi koji ne prihvaćaju sebe uzrok to što sami sebe ne poznaju. A nekoga koga ne poznaješ, ne možeš potpuno prihvatiti, kaže dr. Webb.
Njezino je iskustvo isto tako pokazalo kako bi većina ljudi sebe voljela da su u stanju vidjeti kompletnu sliku sebe. No njihova je slika o sebi iskrivljena, površna ili joj nedostaju bitni dijelovi, a nepoznavanje sebe sprječava prihvaćanje sebe – što je temelj osjećaja sreće.
Poznavanje sebe počinje u djetinjstvu, objašnjava dr. Webb. Ima li dijete roditelje koji vide njegovu osobnost, osjećaje, potrebe, jake i slabe strane te stvari koje voli, ono preko reakcija roditelja na sebe uči o tome tko je. Budući da ga roditelji realno vide i razumiju, ono stječe realističan pogled na sebe te razumijevanje samoga sebe.
Majčine i očeve oči
Na žalost, svijet je pun roditelja koji su ili prezaposleni, previše zaokupljeni sobom, previše usmjereni na postignuća da bi vidjeli potpunu sliku svog djeteta. Mnogi od njih uistinu vole svoje dijete i dobri su roditelji, no jednostavno im nedostaje sposobnost potpunog poznavanja svog djeteta.
Često su istu stvar prošli sa svojim roditeljima. Obično to nije ničija krivnja, nego je to jednostavno tako, kaže dr. Webb. Odrastajući u takvoj situaciji, dijete ne vidi i ne poznaje sebe. I kako da onda voli samo sebe i da nađe istinsku sreću, pita dr. Webb.
Četiri cilja
Srećom, upravo kad je riječ o toj prepreci sreći može se postići najveći napredak. Dr. Webb navodi 4 cilja za prihvaćanja sebe:
1. Zagledajte se u sebe kao osobu – što volite, a što ne volite; što vam smeta, a što vas razbjesni; kakav vam je temperament; koji su vaši talenti; što su vaše slabosti; do kojih vrijednosti držite
2. Otkrijte što ne volite na sebi – postoje li područja na kojima se možete poboljšati i postati boljom osobom, postavite cilj da napredujete na njima. Rad na sebi je dopadljiv, jednako kao i pokušavanje, čak i ako katkad ne uspijete.
3. Imajte suosjećanja za sebe – ljudsko ste biće, griješite i imate slabosti baš kao i svi ostali. Učite iz svake pogreške koju učinite te sami sebi priznajte zasluge što ste uopće pokušali. Prihvatite da ne možete biti savršeni.
4. Obratite pozornost na ono što osjećate i zašto – vaši su osjećaji najosobniji dio vašeg bića. Preuzmite odgovornost za svoje osjećajte. Nikad se nemojte prosuđivati na temelju jedne male pogreške, slabosti ili propusta – uvijek se sagledajte u široj slici stvari.
Živjeti bez poznavanja sebe nanosi veliku štetu sposobnosti da se uživa u životu. Budući da nepoznavanje sebe kronično onemogućava prihvaćanje sebe, a time i sreću, potrebno je raditi na navedena četiri cilja.
.png)
.png)
