Dječje laži - odraz odrastanja

Prve laži oko druge godine života

Kada dijete krene u školu, granica između istine i laži jasno je postavljena i ono razumije da je laganje loše. Učestalost laganja u tom razdoblju ovisi o odnosu s roditeljima, njihovim očekivanjima, emotivnoj stabilnosti djeteta, potrebi da se izbori za svoj status među vršnjacima itd.

Pubertet

U pubertetu laganje okolini, a najviše roditeljima, postaje jako izraženo. Tinejdžeri teško nalaze zajednički jezik s roditeljima i uvjereni su da bi im iskrenost donijela samo nove probleme (svađu, galamu, kazne...) pa radije biraju nešto prešutjeti ili slagati.

Istraživanje sveučilišta Penn State pokazuje da čak 96 % tinejdžera roditeljima laže o ocjenama, svom društvu, odnosima sa suprotnim spolom, o tome kako troše novac... Ukratko, gotovo o svemu.

Iako taj podatak djeluje zabrinjavajuće, u njemu se krije utjeha. Naime, razlog zašto tinejdžeri u tolikoj mjeri lažu jest njihov pokušaj da svoje roditelje zaštite od mogućih razočaranja ili povrijeđenosti. Teško je prihvatiti, ali oni laganjem zapravo na neki način pokazuju ljubav.

Uloga roditelja

Najčešći uzroci dječje neiskrenosti pokušaji su izbjegavanja kazne, potreba za privlačenjem pozornosti, ispitivanje granica roditeljske tolerancije, osobna nesigurnost...

Roditelji nisu spremni priznati, ali djeca su svoje prve laži naučila upravo od njih. Zato najprije razmotrite sljedeće korake…

• Osvijestite svoje riječi. Vi najbo­lje znate u kojoj mjeri i iz kojih razloga lažete. Ipak, odrasli često imaju dvostruke kriterije pa za brojne svoje izjave pronalaze opravdanja i ne tretiraju ih kao neistine. Na primjer, kada dijete pokušate u nečemu spriječiti ili ga želite zaplašiti: Ne pij kavu, narast će ti rep (ili brkovi) ili Ako ne budeš dobar, odnijet će te vještica; kad želite izbjeći razgovor za koji niste spremni: Roda te donijela; kada vam je lakše lagati nego opširno objasniti: Ovdje ne možemo ništa kupiti jer trgovina s igračkama ne radi; kad manipulirate dječjim nesnalaženjem u vremenu: Doći ću za pet minuta. No, dijete nema smisao za humor i ironiju kao odrasla osoba. Ono će to steći odrastanjem. Zato, kad shvati da te rečenice nisu istinite, ono misli da ste vi lagali.

• Budite dobar primjer. Osvijestite svoje svakodnevno ponašanje. Na pri­mjer, kad vas zove prijateljica, ne nagovarajte dijete da laže umjesto vas kako niste kod kuće. Ako to učinite, naučili ste ga nekoliko pogrešnih lekcija istovremeno: da je laganje u redu, kako je to dopušteno čak i vama (a dijete roditelje vidi kao vrhovne uzore), da ste prošli nekažnjeno, kako ste uspjeli u onome što ste zapravo htjeli (niste se čuli s prijateljicom). Kad sve to vidi, očekivano je da će i ono pokušati primijeniti isti model.

• Priznajte koristi pojedinih laži. Takozvane bijele laži najčešće direktno podržavaju roditelji (npr. sugeriraju djetetu da osobi koja mu je dala dar kaže kako mu se on sviđa). Najčešći razlog za bijele laži je pokušaj da se zaštitite od osjećaja drugih.  

• Otkrijte razlog laganja. Ako dijete laže u strahu od vaših kazni, preispitajte kazne. Laže li da bi privuklo pozornost, ojačajte njegovo samopouzdanje, posvetite mu više vremena, dajte mu više podrške, imajte više zajedničkih aktivnosti. Umjesto vike, kazni, uskraćivanja onoga što najviše voli, važnije je da razgovorom otkrijete zašto govori neistine

• Ne kažnjavajte iskrenost. Stalno ističite da cijenite iskrenost i međusobno povjerenje. Naravno, vaša pohvala iskrenosti neće imati pozitivnog učinka ako nastavite govoriti laži i ponašati se neiskreno.

• Pohvalite dijete kad vam povjeri nešto što je za njega neugodno. Ono je time napravilo izbor da kaže istinu umjesto laži i time snosi posljedice, a to zaslužuje priznanje. S druge strane, ako vam kaže istinu, a vi ga kaznite jer vam se ta istina ne sviđa, sljedeći put će vam sigurno slagati.  

Laž – uvjet za uspjeh?

Laž je dio odrastanja djeteta, ali i, smatraju neki stručnjaci, uvjet za uspjeh u budućem životu. Pojedina istraživanja, kao što je ono Instituta za dječje studije Sveučilišta u Torontu, uvjeravaju nas da su sitne laži dvogodišnjaka jasan indikator brzog razvoja mozga te da, što je laž uvjerljivija u tom najranijem uzrastu, to poslije jamči veću razvijenost kritičnoga gledanja vlastitog okruženja, a općenito – možda i veći uspjeh u životu.

Direktor tog instituta dr. Kang Lee smatra da laganje pokreće nekoliko procesa u mozgu, kao što su integracija informacija koje stižu iz različitih izvora i manipuliranje tim podacima u osobnu korist. Ti su procesi povezani s razvojem regija u mozgu koje omogućuju tzv. direktorsko funkcioniranje, odnosno sposobnost istovremenoga konstruiranja uvjerljive laži s jedne i skrivanja istine u nekom dijelu svoga uma s druge strane, snalaženje u trenutačnim situacijama, što su neke od ključnih osobina potrebnih za postizanje uspjeha, prije svega u profesionalnom životu.

• Razgovor. Kažnjavanje laganja ne daje rezultate. Naprotiv, tako samo motivirate dijete da se više trudi, nauči bolje lagati kako sljedeći put ne bi bilo uhvaćeno u laži. Komunikacijom i stalnim uvidom u njegov život kakav on zapravo jest, a ne kakvim vam ga dijete prikazuje, možete izbjeći generacijski jaz. Jednostavno, što imate iskreniji odnos, to će biti manje obostranih neistina. Ipak, takav odnos ne znači ravnopravnost. Vi ćete uvijek biti za nekoliko desetljeća iskustva u prednosti pred svojim djetetom i uvijek imate veće pravo glasa. Obostrana iskrenost znači priznati djetetu da i vi imate slabosti, kako ste griješili i da niste savršeni. Pokažite djetetu da ga razumijete i kako uspijevate biti dostojan sugovornik kad je riječ o iskušenjima i teškim situacijama kroz koje prolazi. Prihvatite njegove mane, slabosti i želju da ih prikrije pred vama u pokušaju da što više sliči vašoj zamišljenoj slici.

Indijski pisac Tagore dobro je to razumio. Njemu se pripisuje citat "Ako zatvorite vrata pred svim manama, i istina će ostati vani".