Priča za djecu

Opusti se, sasvim se smiri i slušaj – pozorno slušaj ovu priču o četiri princeze koje su živjele u veličanstvenoj palači u dalekoj zemlji. To su bile jako znatiželjne djevojčice, pa kad su čule za stablo čija ljepota ostavlja bez daha, čeznule su da ga vide. Ali to nije bilo obično stablo – to je bilo čarobno stablo. Želiš li čuti zašto? Idemo vidjeti možemo li to otkriti!
Dakle… tri mlade princeze bile su dobro obrazovane o svemu u svojoj zemlji – naročito o svim životinjama, cvijeću i drveću kojeg je tamo bilo. Imale su čak i zoološki vrt u palači, s egzotičnim pticama i životinjama iz cijelog svijeta. A zbirku stabala i cvijeća u vrtovima palače, govorilo se, ne može se ni sa čim usporediti. Zato su princeze bile jako iznenađene kad su jednog dana čule kako vrtlar spominje neko posebno stablo na posjedu oko palače, znano pod imenom kraljevac, jer nijedna od njih nije na to stablo nikad naišla. Jako ih je zainteresiralo to što su čule i odlučno su zaključile da ga moraju vidjeti. Istog dana, nakon nastave, potražile su vrtlara i zamolile ga da ih odvede do  tog čudesnog stabla.
“Bit će mi zadovoljstvo, Vaše Visosti!” rekao je vrtlar. “Ali stablo kraljevca je čarobno stablo: ljudi ga mogu vidjeti samo na svoj rođendan. U sve ostale dane, nevidljivo je. Zato vas mogu voditi  jednu po jednu i svaka će morati pričekati svoj rođendan.”
Princeze su se složile i zaključile da je jedino ispravno i pristojno da najstarija ide prva.
I tako su na rođendan najstarije princeze, jednog jasnog proljetnog jutra, vrtlar i djevojčica krenuli u potragu za stablom kraljevca. Hodali su neko vrijeme, a onda stigli do ruba kraljevske šume gdje je, kako je vrtlar rekao, raslo stablo. Princeza je ugledala visoko, vitko drvo koje raste po strani, ali vrtlar nije vidio ništa, pa je ona znala da je to zaista čarobni kraljevac. Stajala je začarana prelijepim stablom: njegovi zeleni listići razmatali su se kao blistavi smaragdi i princezu ispuni njihova vedra energija. Kad su krenuli natrag, vrtlar ju je zamolio da ne govori o tome, da ne bi svojim sestrama pokvarila čaroliju stabla.
Kad se proljeće prelilo u ljeto, druga po redu princeza slavila je rođendan i vrtlar ju je poveo do stabla kraljevca. Kad ga je ugledala, ostala je bez daha jer to je bila eksplozija tamnocrvenih cvjetova koji su sjali kao rubini. Princezi se zavrtjelo kad je osjetila nebeski ugodan miris čarobnih cvjetova, što ju je ispunilo silnim osjećajem sreće. Vrtlar je i nju zamolio da ne govori o stablu dok ga sve djevojčice ne vide.
Vrući ljetni dani pretvarali su se u jesen kad je vrtlar poveo treću princezu da na svoj rođendan vidi stablo kraljevca. Njezine su se oči raširile kad je ugledala njegove grane prepune sočnih purpurnih plodova koji su visjeli s drveta kao divovski ametisti.
Čarobno stablo bilo je tako primamljivo da se ona osjećala kao da je hrani svojom dobrotom i velikodušnošću. I opet, vrtlar ju je, kao i njezine sestre, zamolio da ne govori o stablu dok ga sve četiri princeze ne vide.
I na kraju, dok je zima tjerala posljednje jesenje lišće sa stabala, stigao je rođendan četvrte, najmlađe princeze. Tada je vrtlar i nju odveo u posjet stablu kraljevca. Ona je tražila da je odvede noću jer ga je htjela vidjeti na mjesečini. I zaista, njegove srebrne grane, mokre od rose, izgledale su spektakularno, iskričavo, kao da su omotane srebrnim nitima koje su posute dijamantima. Osjećala se kao da je mistično stablo obavija svojom toplinom i čarolijom.
Dan nakon posjeta najmlađe princeze, četiri djevojčice otišle su zahvaliti vrtlaru zato što ih je sve vodio do čarobnog kraljevca. S olakšanjem, zato što napokon mogu o tome razgovarati međusobno, najstarija princeza je rekla: “Nikad neću zaboraviti to prelijepo stablo s listićima koji sjaje kao smaragdi na popodnevnom suncu.”
“Ali, sestro, ti si pogriješila!” uzviknula je druga po redu princeza. “Stablo kraljevca bilo je prekriveno velikim tamnocrvenim cvjetovima, a njihov jaki miris ispunio me silnim osjećajem sreće.”
“O, ne, sestre, obje ste jako pogriješile”, tvrdila je treća princeza. “Stablo kraljevca bilo je prepuno sočnih purpurnih plodova koji su sjali kao divovski ametisti.”
“Pa, sestre, ja mislim da ste vi vidjele neka druga stabla!” javila se najmlađa sestra. “Grane kraljevca bile su prekrivene nitima blistave rose koje su me opčinile svojom čarolijom.”
Da sestre nisu bile tako pristojne, moglo je doći do svađe. No one su se, umjesto toga, samo pitale nisu li vidjele četiri različita stabla.
Vrtlar se nasmijao. “Vaše Visosti”, mirno je rekao, “vidjele ste, dakako, isto stablo kraljevca i doživjele njegovu čaroliju. Ali svaki put kad biste došle, stablo je bilo urešeno u skladu s godišnjim dobom vašeg rođendana. Da biste zaista mogle cijeniti ljepotu tog stabla, trebale biste ga posjećivati u svako doba – a to je, naravno, nemoguće, zbog njegove nevidljivosti!”
Princeze su se nasmijale. Zaboravile su da njihovi rođendani padaju u različita doba godine i da se stablo u skladu s tim mijenja. Nikakvo čudo što je svaki put izgledalo drugačije!
Djevojčice su shvatile i da mogu otkriti više o čarobnom kraljevcu samo ako slušaju i uče – jedna od druge i od svakog tko je bio dovoljno sretan da ga vidi.

POUKA
Ono što vidimo možda nam u prvi tren neće odmah dati cijelu sliku. Mudri ljudi znaju da moraju učiti i od drugih i njihovih opažanja, kao i od vlastitih, da bi otkrili istinu o nečemu