Najstari prikaz slona (ne mamuta) potiče iz 3. tisućljeća prije Krista. Nalazi se na žigu Mohenjo-Daro, a nađen je u pakistanskoj dolini Inda. Žigovima se dokazivalo vlasništvo nad robom, pa su se zbog trgovine vrlo brzo širili okolnim područjem. Bilo je to vrijeme prvog sumersko-babilonskog carstva u Mezopotamiji. Na leđima slonova i njihovom pečatnom prikazu doslovno su izgrađeni svi veliki gradovi od Nila do Eufrata i od Inda do kineske Žute rijeke.
Vladar elementa zemlje
U Indiji, postojbini slona, prvi put se počinje u religiji pojavljivati kod Arijevaca koji njime zamjenjuju božanske kočije boga gromova Indre. Indra se prikazuje kako jaše nebom svog bijelog Airavatu, slona s četiri kljove, koji je u najranija vremena svemira došao iz Oceana mlijeka. Iz tog oceana bogovi crpe nektar besmrtnosti. Airavata na čelu nosi dragi kamen koji predstavlja nebesku munju. Zato Tajland, Laos i Kambodža bijelog slona doživljavaju kao onog koji nosi kišu i obilnu žetvu.
Slon je i jedno od imena božanstva Šive kad ga se opisuje kroz kraljevsku vlast. Moć slona donosi mir i napredak, a to što se u jogi pokazuje kao simbol prve čakre govori i da je vladar zemlje kao elementa. Ganešu, božanstvu čovjeka sa slonovskom glavom, otac je Šiva, onaj koji mu je odrubio glavu i na njeno mjesto stavio slonovsku te mu time darovao spoznaju unutarnjeg i vanjskog, početka i svršetka.
Tamo gdje su slonovi, tamo je pobjeda
Simbolizam slona nalazimo i u samom početku budizma, što ga stavlja u red duhovnih pravaca koji za začetnika imaju nebesku silu, a ne fizičkog oca. Kraljica Maya zato je Budhu začela sa slonićem. Kad se rodio, Budha je izmjerio univerzum čineći sedam koraka u sva četiri smjera.
Tu u Indiji počinju, osim što slona tretiraju kao radnu životinju, trenirati slona kao ratnu životinju i izrađivati mu posebne oklope. Tadašnja poruka: “Tamo gdje su slonovi, tamo je pobjeda” jedan je od razloga zašto ljudi vjeruju u slona kao dobro znamenje i poklanjaju ga za sreću, pa onda tu sreću usedmerostručuju.
Dignuta surla znak sigurnosti, spuštena plodnosti
Egipatski faraoni također su iskorištavali slona kao ratnu životinju - od koje su cjenjenije bile samo njegove kljove, a uglavnom su ih nabavljali iz Libije. Postoji hijeroglif, egipatsko znakovno pismo, koji zajedno znači slona i slonovaču, ali i otok Elephantine u Nilu.
I Kinezi imaju slovo oblika slona. Od slonove kože radili su štitove, a od omekšane i zavoje, jeli su njegovo meso i koristili ga u liječenju. Postavljali su kipove slonova dignute surle sa svake strane ulaznih vrata kao znak čuvanog i sigurnog prostora, a unutar kuće one sa spuštenim surlama kao simbol plodnosti.
Za dugovječnost
Za to vrijeme u ostalim dijelovima tada poznatog svijeta počinju se pojavljivati umjetnička ili obrtnička djela koja prikazuju slonove, ali je na njima vidljivo da njihovi autori nikada nisu vidjeli slona i da su ga radili samo po opisu. Sam Aristotel davao mu je 200 godina života, pa odatle dolaze i današnji “slonovi za dugovječnost”.
U medicini jedanaestog stoljeća, dijelove slona upotrebljavali su i Arapi. Dimom zapaljenog slonovog loja liječila se glavobolja, pokrivanjem gole kože slonovom skidala se temperatura, a prah od kljova koristio se za sušenje gube.
I Papa je imao slona
Da je vjerovanje u slona kao dobar znak prihvaćeno i u kršćanstvu pokazuje goblen koji je škotska kraljica Mary izvezla dok je boravila u tamnici, a prikazuje bijelog slona. Statue slonova u to vrijeme već ukrašavaju katedralu u francuskom Rheimsu, ali i parišku katedralu Notre Dame.
Ubrzo, kao i u Indiji, postaju znak bogatstva i namijenjeni su samo plemstvu ili velikodostojnicima. Čak je i Papa Leo X imao svog slona kojeg mu je poklonio portugalski kralj Manuel. Zabilježeno je da je u Europi u16. i 17. stoljeću slon bio najpriželjkivaniji poklon jer je govorio o statusu onoga tko poklanja i onoga tko poklon prima.
.png)
.png)
