Žena koja priča s anđelima

Hrabrost

Prvi susret s anđelom

Moj prvi susret s anđelom dogodio se slučajno, prije desetak godina u mojoj spavaćoj sobi. Odmalena sam vjerovala u njihovo postojanje i osjećala prisutnost „nečega“, ali nikad kao tada. Spremala sam se na spavanje kad se u jednom trenutku sve oko mene počelo mijenjati, zidovi su nestali, sve se proširilo, promijenile su se boje. U prvi mah me uhvatio strah pa sam automatski počela moliti, a onda se pojavio veliki anđeo u blještavom svjetlu s mačem u ruci i sav strah je nestao.

Bila je to vizija, bez poruke. Naknadno sam saznala da je to bio arkanđeo Mihael. Tri sam dana bila u stanju proširene svijesti, sve je bilo ljepše, snažnije, životnije, osjećala sam lakoću postojanja, strast prema životu, veliku radost, gotovo euforiju, čak su mi i boje izgledale jarkije. Sve je imalo nekog smisla, nisam imala pitanja, jednostavno sam uživala u svemu što jesam i svemu što jest. Međutim, nešto poslije počela sam sumnjati u svoj zdrav razum jer nije baš najlakša stvar na svijetu prihvatiti da ti se u sobi pojavio anđeo.

Iako nisam mislila da ću to ikome ispričati, svoj sam susret prepričala sada pokojnom prijatelju koji je bio psiholog, jedna od rigidnijih osoba koje sam poznavala. Potpuno me iznenadilo njegovo oduševljenje i bio mi je velika podrška. Osim njegove potpore, u moj su život počeli ulaziti različiti ljudi, situacije i knjige putem kojih sam saznala da u tome nisam sama.

Ne žuri kući...

Nakon prve vizije, uslijedile su druge, arkanđela Gabrijela, osobnog anđela čuvara Skarabeja, Leonore, Jozefine... Najčešće ih vidim kao svjetlost, ona se otvara, prelijeva i uvijek je snažna. Toliko su lijepi da nema dovoljno riječi da ih se opiše.

Androgini su, neki se pojave s krilima, neki ne, iako ja vjerujem da imaju krila kako bi nas mogli bolje zagrliti. Osjećam njihove dodire, prisutnost, čujem ih. Njihove su poruke vrlo specifične, ali ponekad nam ne moraju odmah biti jasne. Primjerice, jednom mi je anđeo rekao da ne žurim kući pa sam odgađala krenuti, a onda me je zaustavila policija zbog prebrze vožnje. Srećom, prošla sam uz opomenu, a onda sam se nasmijala i zamolila anđele da drugi put kažu: „Vozi polako!“, puno je jasnije.

Otopljena tvrdoglavost

Ponekad daju vrlo specifične upute što netko može učiniti da bi poboljšao svoj život, a ponekad su poruke općenite. Ima situacija u koje se neće miješati, to su one u kojima trebamo biti sami kako bismo narasli, ali kada nam je ugrožen život, a nije vrijeme da napustimo Zemlju, umiješat će se, a da ih to i ne tražimo.

Moja komunikacija s anđelima došla je spontano, a najčešće se odvija kroz pisanje. Običavala sam zapisivati poruke koje sam dobila od svog anđela čuvara, no jedan sam dan počela pisati pitanja i dobivati odgovore. Iznenadili su me odgovori koji su bili puni strpljenja i ljubavi, jednostavni, a ujedno mudri, a ja tada nisam bila nijedno od toga.

Zašto se arkanđeo Mihael meni pojavio tog dana ne znam, ali drago mi je da je tako jer sam nakon toga doživjela duboku i vidljivu promjenu. Postala sam „mekša“, nježnija, mirnija. Valjda su upravo zato moji bližnji tako lako prihvatili da su za to zaslužni anđeli jer „tko bi drugi na mene mogao imati tako snažan utjecaj“. Prije toga sam bila dosta rigidna, tvrdoglava, silovita. S anđelima se sve to počelo polako otapati. Pomogli su mi da poboljšam svoj život na svim razinama, da zavolim sebe, otkrijem svoje talente i vrijednosti. Pomogli su mi da probudim hrabrost i živim autentično.

Mali i veliki Mihael

Svemu tome prethodio je potpuno drugačiji život. Gotovo petnaest godina radila sam u maloprodaji i veleprodaji, na različitim pozicijama, ali se nisam osjećala ispunjeno. Osjećala sam da je nešto drugo za mene, ali nisam znala što. Kao i sve drugo, i to se dogodilo spontano. Dok sam bila na rodiljskom, na poslu mi nisu produžili ugovor, a ja sam osjetila radost i olakšanje. Već tada sam uvelike komunicirala s anđelima i često mi je bilo teško balansirati između tih dvaju života.

U jednom sam razdoblju gotovo i odustala, poželjela sam biti „normalna“ jer sam u nekim situacijama vidjela i osjećala više, a nisam znala kako da objasnim šefovima iz kojeg sam izvora dobila informaciju. Nije baš uvjerljivo kad nekomu kažete da bi bilo bolje učiniti nešto drugo jer imate snažan osjećaj da je to ispravno. Nakon otkaza, više sam se posvetila svojoj udruzi Novo Sunce, počela sam voditi radionice i pomagati ljudima da čuju poruke svojih anđela, educirala sam se u drugom pravcu i učila različite tehnike, poput meni omiljene EFT.

Najava životnog partnera

Osim što su mi anđeli dali smjernice kako da poboljšam svoj život i pružali mi snagu kada mi je bila potrebna, najavili su mi i susret s budućim suprugom. Rekli su mi da ću upoznati osobu koja je „noge“ pa sam prvo pomislila na čovjeka kojeg sam nedavno upoznala, a trenirao je borilačku vještinu koja se bazira na nogama, međutim ispostavilo se da me taj muškarac nije zanimao.

Tek nakon trećeg susreta sa sadašnjim suprugom primijetila sam da šepa. Poruke sam se sjetila tek puno poslije. Prije pet godina dobili smo svog anđela, sina koji je zbog mog lijepog prijateljstva s arkanđelom Mihaelom postao njegovim imenjakom.