Mokrenje u krevet ima poruku: „Plače mi se“. Zamjena je za neisplakane suze, a znamo da je djevojčicama plakanje dopušteno više nego dječacima. Za noćno je mokrenje u krevetu potreban san koji otkriva unutarnje slike duše i na taj način otvara ventil da bez kontrole i bez straha isteče ono što opterećuje.

Često se to događa najstarijoj djeci u obitelji koja se zbog rođenja mlađih osjećaju odbačeno te trebaju i žele majčinu pažnju, a istovremeno je nesvjesno kažnjavaju. Majka se, naime, mora njima baviti i na način da mijenja i pere posteljinu. Često se simptom pojavi u obitelji koja naizgled živi u harmoniji, ali dijete osjeća napetost. Ponekad se ovaj problem bazira na sasvim jednostavnim strahovima.

Jedan dječak s kojim sam radio bojao se strogih pravila svoga tate koja su propisivala što se sve ne smije. Dječak je stalno bio u strahu da će biti otkriven pa bi, primjerice, sakrio ispod madraca mobitel koji nije smio koristiti, skrivao je da je gledao televiziju i drugo. Taj preko dana nakupljeni pritisak otpuštao je noću pražnjenjem mjehura.

Pitanja za roditelje:
Kako možemo svojem djetetu dati više prostora da može izraziti svoje osjećaje? Zašto je pod pritiskom? Je li to pritisak izvana ili ga ono samo sebi stvara? Što ga brine, što nismo primijetili, kako mu tu možemo pomoći? Gdje mu je potrebno više pažnje i topline? Očekujemo li previše od njega pa zbog toga pati? Pati li zbog naših ili svojih ambicija?