Jennifer Aniston: Da se zna!

''Dozvolite mi da vam za početak kažem da nikad prije nisam reagirala na tračeve. Ne volim na taj način davati energiju svijetu koji se temelji na laži, ali sada želim sudjelovati u razgovoru koji je već započeo i treba se nastaviti. Kako nisam na društvenim mrežama, odlučila sam svoje misli prenijeti ovako, pisanim putem.

Svođenje žena na objekte i neprestano promatranje je apsurdno i uznemirujuće. Način na koji mene predstavljaju u medijima je jednostavno odraz toga kako gledamo i predstavljamo žene generalno – uspoređujemo ih s nekim izopačenim standardima ljepote. Ponekad kulturološkim standardima treba samo nova perspektiva kako bismo ih vidjele onakve kakve zaista jesu – kolektivno prihvaćanje… podsvjesno pristajanje.

Ali, mi biramo na što ćemo pristati. Malene djevojčice širom svijeta upijaju ono što smo mi već prihvatile, pasivno ili ne. I sve to počinje veoma rano. Šalje im se poruka da nisu lijepe ako nisu jako mršave, da nisu vrijedne naše pažnje ako ne izgledaju kao modeli ili kao glumice na naslovnim stranicama magazina – i to je nešto na što svi svjesno pristajemo.

To djevojčice kasnije sa sobom nose i kada odrastu. Koristimo “vijesti” o poznatima da nastavimo s dehumanizacijom žena, fokusirajući se samo na fizički izgled, a to je nešto što je tabloidima postalo poput sporta. Je li trudna? Jede li previše? Malo se zapustila? Je li joj brak u krizi zato što je kamera zabilježila neke “nesavršenosti”?

Prije sam sebi govorila da su tabloidi poput stripova i da ih ne trebam shvaćati ozbiljno, već da je to naprosto sapunica koju ljudi prate kad im je potrebna zabava. Ali ne mogu to više sebi govoriti jer je istina da je uhođenje i objektifikacija koju proživljavamo već desetljećima utjecala na izopačenost toga kako gledamo na vrijednost žene.

Prošlog mjeseca sam posebno shvatila koliko ženu definiramo na osnovi njenog bračnog ili roditeljskog statusa. Sama činjenica da mediji trenutno troše velike količine resursa kako bi otkrili jesam li ja trudna (po milijunti put, ali tko još broji) govori u prilog tome da ženu smatramo na neki način nekompletnom, neuspješnom ili nesretnom ako nije udana ili nema dijete. Umjesto o velikim stvarima, kao što su masovna ubojstva, veliki požari, velike odluke Vrhovnog suda, predstojeći izbori i druge bitne teme, tabloidi se koncentriraju na ovo.

Evo što želim reći: Potpune smo sa ili bez partnera, sa ili bez djeteta. Možemo same donositi odluke o tome što je to nama lijepo na našim tijelima. To je naša i samo naša odluka.

Hajde da donesemo tu odluku za sebe i za sve djevojčice koje se ugledaju na nas širom svijeta. Hajde da donesemo tu odluku svjesno, izvan buke tabloida. Ne moramo biti udane ili postati majke da bismo bile ostvarene.Možemo same sebi napraviti kraj “živjela je sretno do kraja života”.

Dosadilo mi je biti dio te priče. Da, možda ću postati majka jednog dana i, kad sam već potpuno iskrena, ako se to nekad i dogodi, ja ću vam to prva objaviti. Ali ne želim postati majka samo zato što se osjećam kao da mi nešto fali ili da nisam kompletna, kao što bi naša kultura vijesti o poznatima željela da vjerujete. Nervira me što se moram osjećati loše jer mi se tijelo mijenja ili zato što sam pojela hamburger za ručak, ili zato što sam slikana iz čudnog ugla i zbog toga prozvana jednom od ove dvije stvari: “trudna” ili “debela”. Da ne spominjemo onaj bolan osjećaj kada mi prijatelji i kolege krenu sa čestitanjem na fiktivnoj trudnoći, što se često događa desetak puta tijekom jednog dana.

Kroz sve ove godine iskustva naučila sam da se praksa tabloida, iako jest opasna, vjerojatno nikad neće promijeniti. Ali ono što se može promijeniti je naša svijest i reakcija na toksične poruke koje se kriju u tim naizgled bezazlenim pričama koje nam se serviraju kao istina i oblikuju ideju o tome tko smo i tko trebamo biti. Mi možemo odlučiti koliko ćemo vjerovati u ono što nam je posluženo i možda će, jednog dana, tabloidi morati pogledati svijet kroz drugi, humaniji objektiv.”

Jennifer Aniston, www.huffingtonpost.com