Povjerenje u sebe: Kako živjeti autentično, hrabro, inspirativno

Učenje po modelu

Kad smo bili djeca, oponašajući druge, stjecali smo važne životne vještine, međutim, kao odrasli, želimo biti svoji. Želimo znati koje misli su naše, a koje tuđe, usvojene. I to nije uvijek jednostavno. Na neki način to nije ni moguće. Tesla je jednom izjavio kako je već u ranoj dobi otkrio da je sve što njegov um stvara na neki način ranije „ušlo“ u njega – putem doživljaja, čitanja, primanja informacija. Srž kreativnosti zapravo i jest u tome da postojeće pojave, doživljaje, iskustva i znanje povežemo na nov način. Taj novi način povezivanja je ono što je naše.

Što su meme?

Poznati evolucijski biolog Richard Dawkins ovom se temom bavio na vrlo zanimljiv način. U svojoj knjizi Sebični gen iz 1976. godine prvi put je upotrijebio riječ mema i definirao je kao ideju, ponašanje ili stil koji se širi putem kopiranja. Meme su razni stilovi odijevanja u supkulturama, meme su ideologije, vjerski običaji koje svi izvode na isti način. Mema je u svojoj osnovi informacija koja se kopira i širi kao neka vrsta virusa. Ako je ljudi svojim kopiranjem prestanu hraniti, mema može izumrijeti, može mutirati, a može i opstajati nepromijenjena.

Htjeli ili ne, svi smo podložni memama. Lako kopiramo neki tuđi sustav razmišljanja ako vjerujemo kako će nam to pomoći da se osjećamo bolje ili ako smatramo da će nam donijeti neki prosperitet. To je način na koji smo odrastali – oponašajući stilove, ideje, uzore i uzorke ponašanja. No u odrasloj dobi meme nas uglavnom ograničavaju. Ako je nešto kopirano, onda nema dubinu doživljaja, nego mentalnu tvrdoću koju je lako pobrkati sa samouvjerenošću.

PageBreak

Iza svake meme leži nagrada. Tinejdžeru koji kopira stil odijevanja i ukus u glazbi nagrada će biti to što vjeruje da će pred vršnjacima ispasti cool ili će mu nagrada biti osjećaj pripadnosti onima koji slušaju isto. Ženi koja kopira uobičajeni stav da nije dobro imati jedno dijete, nego ih treba imati dvoje, nagrada će biti uvjerenje da je dobra majka koja ispravno razmišlja. Muškarcu koji u razmišljanju i gestama kopira svog direktora nagrada će biti osjećaj da ga je direktor prihvatio i privid uspjeha – kao da je i on na neki način direktor.

Dok u dječjoj, tinejdžerskoj i adolescentskoj dobi meme predstavljaju način učenja i socijalizacije, u odrasloj dobi možemo ih zamisliti kao jednu vrstu psihološkog flastera. Ako se osjećamo nesigurnima i bojimo se iznijeti svoje mišljenje, najlakšim se čini iznijeti nečije tuđe mišljenje. A ako ga iznesemo praveći se pri tom da je to mišljenje naše, onda je u pitanju mema – informacija koja se kopira.

Autentičnost je put

Otkrivanje mema u sebi može biti vrlo zanimljivo jer ne kopiramo slučajno. Onaj od koga nešto kopiramo uvijek ima nešto (emotivno, statusno ili materijalno) što bismo željeli imati i mi. Zato i kopiramo – ne bismo li si to priskrbili kao nagradu. Ako meme prihvatimo kao dio života, one nam mogu postati izvrsni pomoćnici pri osvještavanju svojih slabosti, ranjivosti, onog što bismo najradije sakrili od drugih i što, u konačnici, pomoću mema i uspijevamo sakriti.

Suprotnost od meme bila bi autentičnost. No, to je riječ koja se koristi prilično olako – kao da je autentičnost nešto što imamo ili nemamo, stanje u kojem jesmo ili nismo. Autentičnost je prije smjer, nešto prema čemu želimo ići, a što je samo po sebi beskrajno. Osvještavajući neku memu i napuštajući prividnu (odnosno, privremenu, plitku, tvrdu, mentalnu) snagu i sigurnost koju ona nudi, postajemo za jedan emotivni sloj autentičniji. Na taj se način onda možemo povezivati s vanjskom stvarnošću, s ljudima, idejama koje nas motiviraju na djelovanje i sa svim ostalim što s tim emotivnim slojem rezonira.

Inspirirajmo jedni druge vlastitom jedinstvenošću

Taj novi sloj autentičnosti omogućuje nam da na neki svoj način proradimo nešto što bismo prije automatski počeli kopirati. Nakon što osjetimo i razmislimo o onom što smo vidjeli i čuli, to više nije mema. Ili, ako smo samo površno osjetili i razmislili, možemo reći da je u pitanju mema koja je mutirala. Ali, terminologija je tu manje-više nevažna. Ono što je važno jest: biti na putu autentičnosti. A jedna od smjernica na putu autentičnosti su i meme.

Ako smo osvijestili da se nešto „lijepi“ za nas i da ima tendenciju postati naša mema, tu memu možemo jednostavno isprobati. Možemo je naglas ili u sebi izgovoriti i osjetiti što nam ona zapravo daje. Dojam da smo pametni? Zanimljivi? Važni? Uspješni? Dobri? Vrijedni? Na taj će način potencijalna mema postati providna i prestat će biti tako „ljepljiva“.

Meme i autentičnost možemo shvatiti kao dva suprotna pola. Put autentičnosti put je od podložnosti memama prema hrabrosti da postojeće stvari, doživljaje, pojave povezujemo na nov način. Na taj način od poznatog kreiramo novo, što je u konačnici za druge inspirativno. Mema je nametljiva, a inspiracija oslobađajuća. Inspirirajmo jedni druge vlastitim putovima autentičnosti!