Naša nas duša poziva da usporimo jer jedino tako možemo unijeti više zadovoljstva, smisla i smirenosti u život. Mislite da ćete radeći sporo gubiti vrijeme? Zapravo, istina je da ćete postati produktivniji
U utrci s vremenom sve brže okrećemo pedale
Jeste li jučer stigli napraviti sve što ste planirali? Pišete li redovito popise obaveza? Postavljate li si često rokove za dovršetak nekih poslova (očistit ću kuću do dva popodne i slično)? Jesu li postavljeni rokovi, kada malo razmislite o njima, uglavnom nerealni za ispunjenje? Uvijek gledate na kojoj je blagajni najmanji red? Osjećate kronični nedostatak vremena?
Većina nas danas ima manji ili veći problem s vremenom. Uvijek nam se čini da ga je premalo za sve što želimo napraviti i rješenje uglavnom nalazimo u ubrzavanju. Američki fizičar Larry Dossey još je 80-ih godina prošloga stoljeća skovao termin opsjednutost vremenom kako bi opisao opsesivno vjerovanje da „vrijeme brzo prolazi, da ga nikad nema dovoljno i da moramo okretati pedale sve brže da bismo išli ukorak s njim“. Danas smo svi, na ovaj ili onaj način, opsjednuti brzinom i stalno smo u gužvi.
Ubrzavanje nam ne donosi više vremena, nego manje
Kako bi nam pomogli, mnogi stručnjaci nude nove načine i savjete za ubrzavanje u obliku tečajeva brzog čitanja, boljeg organiziranja vremena, brzog vježbanja... Ovi stručnjaci najčešće nam govore kako da brže obavimo neki posao i tako dobijemo na vremenu. No to ne vodi uštedi vremena.
Naime, ljudi pronalaze sve više i više zadataka koji se moraju odmah obaviti, te se tako opet vraćaju na početak i osjećaj da im je dan kratak. Ubrzavanju je, naravno, doprinio i tehnološki razvoj. Računala, internet, mobilni telefoni i društvene mreže doveli su nas u situaciju da smo dostupni u svakom trenutku. Od nas se očekuje da svaki zadatak uradimo gotovo trenutno, dok se pritom broj zadataka umnožava.
Carl Honoré: Dao sam otkaz, prestao trčati za uspjehom i onda je uspjeh našao mene!
Brži filmovi, kraće knjige
Istraživači su otkrili da su nam u posljednjih dvadesetak godina ubrzane i intelektualne aktivnosti. Ako ne vjerujete, pogledajte neki film iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća, vidjet ćete kako scene traju dulje i da se radnja, prema današnjim kriterijima, odvija sporo.
Utvrđeno je da ljudi pokraj pojedinačnih eksponata na izložbama danas provode mnogo manje vremena nego što su to činili nekad, a postoje i glazbenici koji tvrde da se klasična glazba danas svira u tempu koji je brži od onog u kojem je komponirana. Suvremene knjige također su mnogo kraće od romana iz devetnaestog i s početka dvadesetog stoljeća, tako da nam je danas vrlo teško čitati te knjige.
Djeca velike žrtve ubrzavanja
Djeca su svakako velike žrtve ubrzavanja. Ona danas mnogo brže sazrijevaju i pretrpana su obavezama, od privatnih instrukcija do treninga i baleta. Živeći na ovaj način, djeca su lišena uživanja u bezbrižnom djetinjstvu, dokolici i maštanjima koja su njegov neodvojiv dio. Ona su također pod stresom, a još nisu ni razvila adekvatne mehanizme da se s njim suoče. U ovakvim uvjetima teško ih je uopće i razviti.
U suvremenom svijetu preplavljeni smo medijima, informacijama i podacima, a mnogi su od njih potpuno nevažni za naše živote.
Kako usporiti životni tempo današnje djece
Brzina postala važna i u duhovnosti, što je apsurd
Brzina je postala važna i u segmentu samorazvoja i duhovnosti, što je potpuno paradoksalno. Carl Honoré, novinar koji je istraživao fenomen brzine i napisao knjigu Pohvala sporosti, navodi podatke da se u Americi na satovima joge sve više ljudi povređuje jer su nedovoljno zagrijani radili neke zahtjevnije asane. Također je sve više tehnika samorazvoja koje nam obećavaju da će se poslije čitanja jedne knjige ili pohađanja određenog tečaja naš život korjenito promijeniti. Stalna žurba izuzetno je stresna. Ove požuri-poruke dovode naš mozak u režim izvanrednog stanja tako da se on uopće ne isključuje.
Honoré u svojoj knjizi definira termine brzo i sporo na sljedeći način: brzo označava sve što je stresno, agresivno, analitičko, nestrpljivo, aktivno, kontrolirajuće, a sporo označava suprotno – mir, intuiciju, strpljivost, prijemčivost, pažljivost, neaktivnost.
Posebno naglašava činjenicu da ono što radimo sporo može poslije dati brže rezultate, kao i da je moguće posao obavljati brzo iz „referentnog okvira“ sporosti. To znači da možemo ostati smireni i sabrani u situacijama kad smo, primjerice, u velikom zakašnjenju na poslu ili žurimo odvesti djecu u vrtić na vrijeme.
