Ovu su teoriju Jessica i Timothy odlučili provjeriti pa su po najprometnijoj ulici u East Villageu polijepili plakate o nestalim osobama s vlastitim slikama. Satima su zatim sjedili na jednom od najpopularnijih uličnih uglova ne bi li ih netko prepoznao. Neki ljudi bi se zaustavljali, pogledali slike, ali bi zatim prolazili pokraj njih, a da ih i ne pogledaju.
„Osjećala sam se nevidljivo i usamljeno, ali nisam se mogla ljutiti. Zapravo sam osjećala krivnju. Znala sam da bih se i ja isto tako ponašala“, napisala je Jessica, shvativši kako se osjećaju beskućnici i prosjaci.
Predlaže nam da otvorimo oči, osvijestimo svoju apatiju i pozornije potražimo one kojima je potrebna pomoć. Iako je mnogo onih koji po ulicama prose, mnogima možemo pomoći i na drugačije načine. Poklanjanjem svog vremena ili svojim znanjem i vještinama možemo pomoći pojedincima ili poduprijeti cilj u koji vjerujemo.
.png)
.png)
