Nove godine tradicionalno započinju poljupcima, šampanjcem i nadobudnim novogodišnjim odlukama. Od 1. siječnja ćemo – prestati pušiti, početi vježbati, biti ljubazni prema suradnicima… Mašta nema granica. Od nove godine sve će se promijeniti, samo tako! Najčešće i vjerujemo da će tako biti sve dok nas svakodnevica opet ne zarobi u svoju kolotečinu. No ako napravimo dobar plan i osiguramo potrebne resurse, možemo početak godine iskoristiti i kao poticaj za željene promjene!
Janice Van Dyck, autorica novele u kojoj opisuje kako je mlada žena oboljela od raka odlučila sama odrediti u kojim će uvjetima završiti svoj život, definirala je četiri vrste početaka:
Počeci „Jedva čekam“ su oni koje smo sami odabrali i odnose se na novo razdoblje u životu – primjerice, sklapanje braka, novi posao, preseljenje… Ti počeci mogu biti vrlo uzbudljivi i puni oduševljenja, a iziskuju i puno energije kako bismo proširili granice svog dosadašnjeg svijeta.
Izjave „Znam da moram početi nešto novo“ govore da smo kognitivno svjesni potrebe za nečim novim, no istovremeno pokazuju i to da izbjegavamo zaista krenuti te kako dio nas to zapravo ne želi.
Počeci „Molim vas, nemojte me tjerati na to!“ teški su jer su drugi ljudi ili životne okolnosti inicirali promjenu, što može proizvesti osjećaj bespomoćnosti.
„Što sad? Odakle da krenem?“ najteži je oblik novog početka, označava da smo neočekivano upali u „rupu“ i tad prvo gledamo kako se iz nje izvući. Uzrok takvih promjena najčešće su bolest, smrt, katastrofe, a praćene su stanjem šoka ili intenzivnim emocionalnim reakcijama i predstavljaju veliki stres.
.png)
.png)
