Osoba uvijek mora znati kada je jednom razdoblju došao kraj. Ako inzistiramo ostati duže nego što je to potrebno, gubimo radost i smisao ostalih životnih razdoblja kroz koja trebamo proći. Zatvaranje ciklusa, zatvaranje vrata, dovršavanje poglavlja – kako god to nazvali, bitno je ostaviti u prošlosti trenutke u životu kojima je došao kraj.

Jeste li ostali bez posla? Jeste li prekinuli vezu? Jeste li napustili roditeljski dom? Otišli živjeti u inozemstvo? Je li dugogodišnjem prijateljstvu iznenada došao kraj? Možete potrošiti mnogo vremena u razmišljanju zašto se to dogodilo.

Možete si reći da nećete napraviti više niti korak naprijed dok ne saznate zašto su se neke tako važne i čvrste stvari u vašem životu iznenada pretvorile u prah.

No takav će stav biti iznimno stresan za sve koji su u to uključeni: vaše roditelje, supruga ili suprugu, prijatelje, djecu, sestru.

Svi dovršavaju poglavlja, okreću nove stranice, nastavljaju sa svojim životom i svima će biti teško gledati vas kako ostajete u mjestu.

Stvari prolaze, a najbolje što mi možemo učiniti jest da ih pustimo da odu.

Zbog toga je jako važno (koliko god bilo bolno) uništiti sve suvenire, preseliti se, darovati mnoge stvari domovima za nezbrinutu djecu, prodati ili donirati knjige koje imate kod kuće.

Sve u vidljivom svijetu je manifestacija nevidljivog svijeta, onoga što se događa u našim srcima – a oslobađanje od određenih sjećanja znači stvaranje prostora za nova sjećanja koja će zauzeti njihovo mjesto.

Pustite stvari. Otpustite ih. Odvojite se od njih.

Igru života nitko ne igra s označenim kartama. Zbog toga ponekad dobivamo, a ponekad gubimo.

Ne očekujte ništa zauzvrat, ne očekujte da će vaš trud biti cijenjen, da će genij u vama biti otkriven, da će ljubav u vama biti shvaćena.

Prestanite paliti televizor svojih emocija kako biste stalno iznova gledali određeni program, onaj koji pokazuje koliko ste patili zbog određenog gubitka: to vas samo truje, ništa više.

Ništa nije toliko opasno kao neprihvaćanje prekinutih veza, posla koji vam je obećan ali nikada nije započeo, odluka koje stalno odgađate čekajući “pravi trenutak“.

Prije početka novog poglavlja, staro se mora završiti: recite sebi da ono što je prošlo nikada ne može biti vraćeno.

Sjetite se da je postojalo razdoblje kada ste mogli živjeti bez te stvari ili osobe – ništa nije nezamjenjivo, a navika nije potreba.

Ovo možda zvuči jako očito, može biti i jako teško, ali je iznimno važno.

Zatvorite ciklus. Ne zbog ponosa, nesposobnosti ili arogancije, već zato što se to više ne uklapa u vaš život.

Zatvorite vrata, promijenite ploču, počistite kuću i otresite sa sebe prašinu.

Prestanite biti osoba koja ste bili i postanite ona osoba koja ste sada.

Izvor: paulocoelhoblog.com