Emocionalni bankovni račun
Kad govori o povjerenju, seksualna terapeutkinja Nataša Barolin Belić, voditeljica savjetovališta Korak dalje, opisuje ga vrlo slikovito, kao „emocionalni bankovni račun“ koji otvaramo u trenutku kad s nekim, bilo da je član obitelji, prijatelj ili partner, stupamo u bliskiji odnos. „U svaki takav odnos ulažemo pažnju, brigu i ljubav dokazujući svojim postupcima, ponašanjem i riječima da nam je do osobe stalo i svoj ulog iz dana u dan povećavamo. U partnerskom odnosu, u trenutku prijevare moramo biti svjesni da ćemo tim postupkom odmah otići u crveni minus i da će nam trebati mnogo vremena ne samo da se vratimo u plus nego i da se vratimo na nulu.“
Prijevara je uvijek svjesna odluka. Koji su razlozi?
Kako kaže Nataša Barolin Belić, kada govorimo o prijevari, postoji niz aspekata koje treba razmotriti prije nego što donesemo zaključak zašto se druga strana odlučila na takav korak. „Rado naglašavam da je, kad je u pitanju prijevara, uvijek riječ o svjesnoj odluci i da nikad ne postoji izlika da nismo znali što radimo, ili da je to bilo nešto jače od nas. A da bismo proniknuli u prave razloge za takav čin, treba se vratiti unatrag i utvrditi koji su bili motivi osobe koja je prevarila partnera, jer se u pozadini nerijetko kriju sasvim drugi povodi od onih za koje smo mislili da su pravi razlog prijevare.
Naime, prijevara ponekad može biti motivirana željom za osvetom zbog emocionalne hladnoće ili odbijanja seksualnih odnosa jednog od partnera. Ponekad osoba vjeruje da će moći popraviti kvalitetu veze ako se upusti u prijevaru, a neki put čezne za bliskijim emocionalnim odnosom, koji je s vremenom u vezi nestao zbog rutine zajedničkog života. No nerijetko prijevara može biti posljedica trajno poremećenih odnosa među partnerima ili naprosto povod za prekid veze. Zato treba dobro razmotriti u kojoj je fazi odnos, jer u tom se odgovoru ujedno krije i ključ rješenja ili postupaka obaju partnera. U svakom slučaju, paleta motiva je široka, od nezadovoljstva vezom do činjenice da partner koji je prevario sebi dopušta drukčija pravila ponašanja nego što dopušta drugoj strani.“
„Mnogi se čude kad kažem da nisam za to da partner koji jednom prevari to neizostavno prizna drugoj strani. Važno je vidjeti koji su motivi za priznanje. Priznati prijevaru samo zato da bismo se riješili grižnje savjesti sebičan je čin jer ćemo na taj način sebi olakšati život, a partneru zagorčati. Ali ako je motiv želja da se situacija u vezi promijeni, ako je strana koja je prevarila nakon svojeg čina uvidjela besmislenost te odluke i ako želi poraditi i poboljšati vezu, onda priznanje može biti itekako ljekovito. Postoji i druga krajnost, a to je učestalo varanje partnera i učestalo priznavanje. U tom slučaju odgovornost je na prevarenoj strani da preispita svoje razloge zašto ostaje u nekvalitetnoj vezi i da smogne snage ostaviti takvu osobu. Znam za situacije u kojima su se muškarci koji su se, kad nisu znali kako bi završili vezu ili nisu imali hrabrosti za otvoreno suočavanje s partnericom, odlučili za prijevaru i potrudili se da stalna partnerica za to sazna ne bi li sama prekinula odnos.“
Oprostiti ili ne?
Nažalost, nema jedinstvenog odgovora na pitanje treba li oprostiti. Praksa je pokazala da je bilo slučajeva da je prevarena osoba bila spremna oprostiti tek kada je i sama prevarila partnera. Nadalje, bilo je slučajeva kad je osoba bila spremna oprostiti odmah ako je tajila da je i sama jednom prevarila pa je priznanje partnera doživjela kao olakšanje i rasterećenje od vlastite grižnje savjesti.
A gdje su granice i kako odrediti okvire odnosa? Ne postoje pravila gdje će par postaviti okvire za svoj odnos. Postoji samo jedno pravilo ako par želi ostati zajedno, a to je da se granice u takvim situacijama moraju prilagoditi partneru koji ima niži prag tolerancije. U suprotnom, jedna će strana neprekidno patiti, što će u konačnici kad-tad rezultirati prekidom.
Zreli ljudi cijene mir, radost zajedništva i čistu savjest
Kada govori o vjernosti, Nataša Barolin Belić citira Anthonyja de Mella, isusovca koji je rekao da se od svećenika koji se zavjetuju na celibat i od parova koji se zavjetuju na vjernost do kraja života traži nemoguće jer bi oni u tom trenutku morali unaprijed znati da se cijelog života neće nimalo promijeniti, a to ne mogu znati. Mogu jedino obećati da će se truditi biti vjerni i raditi na održavanju svojih obećanja dan po dan.
„Ipak, stvari nisu tako beznadne“, kaže terapeutkinja Barolin Belić, „jer zreli ljudi koji su zadovoljni u vezama i brakovima doista ne pomišljaju na prijevaru. Cijene mir, radost zajedništva, skladne odnose i mirnu savjest. Jednako tako, ako su partneri zreli i ako među njima postoji dobra komunikacija i duboka povezanost te ako nisu posesivni, tada ne postoje ni tabu-teme i nema zabrana, a čim nešto nije zabranjeno, najčešće prestaje biti najslađe voće.
Temelji povjerenja
‘Emocionalni bankovni račun’ metafora je koja opisuje količinu povjerenja koja je ugrađena u nekom odnosu. To je osjećaj sigurnosti koji imamo s drugom osobom, a temelji se na šest preduvjeta:
1. razumijevanje pojedinca (empatijsko slušanje je temelj pologa na emocionalnom računu jer ništa što učinimo ne može biti polog ako ga druga strana tako ne doživi)
2. briga za male stvari
3. održavanje obećanja
4. razjašnjavanje očekivanja
5. pokazivanje osobnog integriteta
6. iskrena isprika kad se izazove smanjenje računa