U svojoj novoj, četvrtoj knjizi Carpe Diem Regained: The Vanishing Art of Seizing the Day, koju će uskoro kod nas objaviti Planetopija, Krznaric obrazlaže kako je istinski duh ove izreke iskrivilo i narušilo moderno, potrošačko društvo neprestano željno novih podražaja. Zamijenili smo istinska, „živa“ iskustva onim indirektnima, iz druge ruke, koje doživljavamo u trgovinama ili pred ekranima...

Kako ste došli na ideju na napišete knjigu o staroj latinskoj izreci Carpe diem?
Otkrio sam da u dvije tisuće godina, koliko postoji, nitko nije napisao ‘biografiju’ te ideje iako je ta fraza vrlo popularna i danas. Mislim da bismo trebali doista razumjeti što nam tako mudar i važan filozofski ideal znači danas, zato sam tome posvetio svoju četvrtu knjigu.

Što vama osobno znači ta izreka?
Odrastao sam povezujući se s idejom da je prilike potrebno iskoristi jer u trenutku mogu proći i biti izgubljene zauvijek. To je značenje tako dobro predočeno u filmu Društvo mrtvih pjesnika, iz 1989. godine, koji sam obožavao kao tinejdžer.

U svojoj novoj knjizi istražujete kako je njezin duh otelo moderno društvo. Možete li dati jedan očit primjer?
Mnogo je načina, a jedan od njih je onaj koji stvara moderno, potrošačko društvo. Just do it je postao just buy it. Izreku Iskoristi dan sve više povezujemo sa sezonskim rasprodajama, kao što je tzv. Black Friday i instantnim web šopingom pomoću jednog klika.

Vaša nova knjiga istražuje kako su potrošačka kultura, beskonačna dostupnost zabave i pokret mindufulness „ukrali“ Carpe diem. Kako je mindfulness, tj. pokret koji promiče osvještavanje i pažljivost u svemu što činimo kroz meditaciju dospio u isti koš s ostala dva problema? Kako ga vi doživljavate i imate li kakvo iskustvo u tome?
Zaključio sam da su tečajevi mindfulnessa silno blagotvorni na osobnoj razini. Pomogli su mi da smanjim stres i anksioznost te naučim više cijeniti trenutke svog života tako što im pridajem više pažnje.

U svom sam istraživanju otkrio da u posljednja dva desetljeća sve veći broj ljudi povezuje Carpe diem s bivanjem sada i ovdje – s pažnjom usmjerenom na sadašnjost. To je, povijesno gledano, velika promjena.

Usprkos brojnim dobrobitima, najveća kritika s kojom psiholozi i učenjaci suočavaju modernu, sekularnu verziju bivanja u trenutku je da nam pruža usredotočenu svjesnost bez ikakvih moralnih pravila. Ne govori nam na što bismo trebali biti usredotočeni. Možemo se usredotočeno brinuti o strancu, ali isto tako možemo biti usredotočeni na vlastite interese ili čak na provođenje nasilja. Doista, tečajevi bivanja u trenutku postali su popularni među bankarima na Wall Streetu, a počeli su se koristiti i kao dio vojnih treninga, i to zbog jednog jedinog razloga – pomažu nam ostati hladne glave kada su ulozi visoki.

S druge strane, budizam je u svoja učenja o bivanju u trenutku integrirao moralni aspekt, pa zašto ne bi isto učinili i moderni, sekularni tečajevi koji promoviraju osvještavanje sadašnjeg trenutka?

Kako onda možemo povratiti snagu Horacijeva savjeta u svakodnevici?
Mislim da bismo postupno trebali prihvatiti činjenicu o svojoj smrtnosti. Moramo početi više pričati o smrti, a ne da se od nje skrivamo gledajući TV, igrajući igrice i pregledavajući novosti na Facebooku. Okus smrti na usnama je najizvrsniji egzistencijalni eliksir.

Što vi osobno radite kako biste živjeli svaki dan kao da vam je posljednji?
Radim upravo suprotno – trudim se živjeti svaki dan kao da mi je prvi.

PageBreak

Jedna od najvećih prepreka ovakvom načinu življenja je odgađanje. Zašto većina nas ima tu naviku, kao da ćemo živjeti zauvijek?
Upravo to radimo, odgađamo svoje planove – i to je katastrofalno. Marketinška industrija stvara svijet u kojemu su svi zauvijek mladi, a starije skrivamo u domove za stare i nemoćne. Rezultat toga je da postajemo sve distanciraniji od smrti, a posljedica je povećanje naše sposobnosti odugovlačenja i odgađanja. Kada ne postoji osjećaj hitnosti, život može postati toliko monoton da miruje.

Za čime najviše žalimo kada ostarimo?
Istraživanja koja se vezuju uz kraj života otkrivaju da ljudi najviše žale što nisu provodili više vremena s najmilijima, što su previše radili, što su prevelik dio života posvetili ispunjavajući tuđa očekivanja, što nisu bili vjerni sebi te što nisu bili otvoreni i iskreni prema drugim ljudima kada su u pitanju njihove vlastite emocije.

Što možemo učiniti kako bismo živjeli ispunjen život sa smislom, kako ne bismo žalili za propuštenim prilikama?
„Biti svjestan vlastitog života, osjećaja pobune, osobne slobode, i to do maksimuma, to je življenje, i to do maksimuma!“ napisao je Camus. Mislim da bi življenje prema izreci Carpe diem značilo razviti visoku razinu svjesnosti kada su u pitanju odluke koje svakodnevno donosimo, a ne da mjesečarimo kroz život. Na kraju svakog dana možemo se osvrnuti i zapitati se: „Jesam li potpuno svjesno donosio današnje odluke, kod kuće, na poslu, kao roditelj, kao prijatelj, kao građanin?“ Tada možemo razmisliti o tome što naši odabiri govore o našim vrijednostima i prioritetima. Ako ću, primjerice, radije odgovoriti na e-poštu nego igrati se s djecom, što to zapravo govori o meni, do čega mi je više stalo? Naši nam odabiri govore tko smo. Odabirem, dakle jesam.

U knjizi opisujete i pet načina kako oživjeti pravi smisao bivanja u trenutku. Možete li ih navesti?
Proteklih nekoliko stoljeća iznjedrilo je pet ključnih načina kako iskoristiti dan i mislim da je nužno da ih ponovno oživimo. To su:
1. Prilike – naučimo ugrabiti priliku koja nam se pruži možda samo jednom u životu, bilo da je to napredak u karijeri ili šansa da spasimo posrnuli odnos
2. Hedonizam – iskoristimo dan uživajući u njemu svim osjetilima, od ljubavi, koja je besplatna, do kulinarskih istraživanja
3. Prisutnost – uključuje svjesno bivanje u sadašnjem trenutku pomoću različitih metoda, kao što je, na primjer, meditacija, ali i neke dinamičnije aktivnosti poput  adrenalinskih, ekstremnih sportova ili nekih plesnih nastupa
4. Spontanost – uključuje bacanje u vjetar zacrtanih planova i rutine kako bismo više eksperimentirali sa svojim načinom života.
5. Politika – kao područje kolektivnog –   odnosi se, primjerice, na izlazak na ulice kako bi se svrgnuo diktator ili na pokretanje društvene akcije protiv klimatskih promjena.

Koga biste odabrali za primjer utjelovljenja duha svjesnog življenja i što od te osobe možemo naučiti?
Jedna osoba o kojoj često razmišljam u posljednje vrijeme je pokojna afroamerička spisateljica Maya Angelou. Živjela je izvanredan život po tom motu, radila je kao plesačica u noćnom klubu, vozačica tramvaja, spisateljica TV scenarija, politička aktivistkinja, prostitutka i kuharica. Od nje možemo mnogo naučiti o poduzimanju poslovnih rizika. No njezin život je također poučan i kad je riječ o opasnostima koje nas vrebaju dok slijedimo moto Iskoristi dan. Mislim da su njezine karijerne odluke negativno utjecale na njezin odnos sa sinom, koji je zbog toga odrastao u vrlo turbulentnoj atmosferi, primjerice – pohađao je 19 različitih škola u 11 godina!

Zanimljivo je da ste knjigu odlučili objaviti uz pomoć crowdfunding kampanje (prikupljanjem novčanih priloga od neodređene skupine ljudi) umjesto uobičajeno, putem izdavača. Je li poduzimanje rizika također dio ovog pristupa životu?
Da, bila je to velika odluka za mene: odbio sam ugovor sa službenim nakladnikom kako bih umjesto toga prikupio novčane priloge. Sviđa mi se demokratska ideja kojom moć dajemo čitateljima, puštajući ih da sami odluče vrijedi li ideje u knjizi objaviti, posebno u doba kada se mnogi veliki izdavači fokusiraju na izdavanje kuharica i biografija nogometaša. Srećom, dobio sam fantastičnu podršku ljudi! Istina je da živjeti po Horacijevu savjetu u osnovi uključuje rizike. Naravno, ljudska bića trebaju sigurnost, ali mi nismo samo homo prudens (čovjek koji ne poduzima nikakve rizike) već smo i homo aleatorius (kockar, hazarder) – u svakom od nas čuči osoba sklona rizicima.