Pa, ne vjerujem! Opet si prolio sok! Vidi na što ti sliči soba, zar te nije sram? Ništa to ne valja, sredi ponovo stvari u ormaru. Složi lijepo te knjige i bilježnice!

Jeste li u djetinjstvu dobivali ovakve kritike? Kako ste se tada osjećali? Govorite li ih svom djetetu?

Nitko ne voli kritiku

Na prvi pogled ovo su uobičajeni komentari na neku aktivnost i zaista nemaju nikakvu lošu namjeru. Međutim, reakcije na njih nam govore kako one zapravo utječu na osobu kojoj su upućene. Hajde još jednom razmislite kako ste se osjećali kada su vam roditelji ovo ili nešto slično govorili? Ako vam se javljao bilo kakav loš osjećaj, nelagoda, grč u trbuhu, osjećaj bunta i slično, a nije isključeno i da se sada tako osjećate u istim ili sličnim situacijama, onda su ove kritike negativno utjecale na vas.

Pa što, reći ćete, nitko ne voli kritiku! E, upravo tu sam vas čekala! Ako nitko ne voli kritiku, zašto je onda upućujete djetetu, kakav rezultat očekujete i kako ćete to promijeniti?

Negativan komentar, kritika, zapravo ukazuje da je osoba nešto napravila pogrešno, međutim ako vidi samo grešku kako će onda znati što je rješenje? S druge strane, kada komentirate da je nešto loše, zapitajte se kakav rezultat želite? Da dijete zna da je pogriješilo i da se zbog toga osjeća loše ili da uradi kako treba to što od njega očekujete?

Umjesto negativne, uputite konstruktivnu kritiku

Kao prvo, dijete koje je prolilo sok već zna da se dogodilo nešto "loše", nešto što nije očekivalo i sada iščekuje vašu reakciju. Komentari tipa "Vidi kako si nespretan, hajde pazi malo. E, sad ćeš sve to sam obrisati i nema više soka za tebe!" i slični, od jedne obične situacije stvore mnogo ozbiljniji problem. Još ako se to ponovi nekoliko puta, dijete će izgubiti sigurnost u sebe i svoje sposobnosti, počet će zaista misliti za sebe da je "nespretno", i vjerojatno će početi tražiti da mu roditelj ulijeva i dodaje sok.

Stvarno to želite? Ok, imat ćemo čist pod, ali i nesigurno dijete. Kad roditelju dosadi stalno ulijevati i dodavati čašu sa sokom, na red će doći novi komentari "Pa, zar ne možeš ništa sam? Neću te ja služiti. Ulij si sam ili nema soka!" I što roditelj više navaljuje na dijete, to će se ono osjećati još nesigurnije i upornije u tome da mu netko drugi da sok.

Ovo je jedan banalan i svakodnevan primjer koji jasno oslikava zašto umjesto negativne treba dati konstruktivnu kritiku.

Kako? Jednostavno, promijenit ćete način na koji je kažete.

Ovisno o djetetovu uzrastu i motoričkim sposobnostima, upotrijebite neki od sljedećih primjera:

  • Prolio ti se sok? Sad ću ti pokazati kako obrisati pod (stol), pa onda pažljivo ulij ponovo.
  • Jednom rukom drži čašu, a drugom sok i ulijevaj polako.
  • Ti drži čašu, a ja ću ti ulijevati jer je boca teška.

Svi primjeri ukazuju na rješenje, nema lošeg osjećaja i dijete uči kroz iskustvo.

Isto je i sa spremanjem sobe i ormara. Recite djetetu što točno očekujete da napravi, jer vjerujte vaša i djetetova ideja kako soba treba izgledati su vrlo različite. Također, uvijek uzmite u obzir uzrast djeteta i sposobnosti. Obratite pažnju i na to da ste, ako vas dijete pita gdje što da stavi, a vi odgovorite "Nemam pojma, uredi to kako znaš", dali zeleno svjetlo da zaista uredi sobu onako kako ono hoće!

Roditeljske rečenice poput: Što misliš da majice staviš na jednu policu, a hlače na drugu? Možda bi ti bilo lakše da prvo skloniš sve s poda, pa onda urediš police. Kako bi bilo da ove sitne igračke ipak držiš u kutiji? - dijete motiviraju i navode na razmišljanje u pravcu rješenja, jačaju motivaciju i samopouzdanje.

A valjda nam je to cilj.

Izvor: roditelji.hr