Potraga za djelićem koji nedostaje

Mnogi od nas neprestano imaju osjećaj nepotpunosti. Gotovo kao da nam nedostaje vitalni dio koji je odgovoran za sreću i blagostanje. Kad bismo barem mogli pronaći taj djelić koji nam nedostaje, tada i samo tada bismo bili sretni, a slagalica bi bila potpuna. Tak tada bismo se mogli osjećati ispunjeno i ostvareno. Tek tada bismo mogli osjećati radost bivanja.

Stoga nastavljamo potragu, jedan životni vijek za drugim.

Nikada, čak ni na djelić sekunde ne zastanemo kako bismo razmislili; što ako je taj “nedostatak“ koji definiramo kao manjak ili vlastiti defekt, zapravo prednost i ključan dio bivanja u ljudskom tijelu?

Što ako je ta “nepotpunost“ zapravo “otvor“ u nečemu što je samo po sebi potpuno savršeno? Što ako je taj otvor, ta “pukotina“ u našoj percepciji samih sebe zapravo prilika, šansa koja nam je pružena kako bi ostali otvoreni prema novim iskustvima i novim znanjima?

Hoću reći, kada bismo bili potpuni, to znači cijeli, ispunjeni, zatvoreni, završeni i gotovi, koja bi bila svrha istraživanja fizičkog života? Zašto bismo bili ovdje?

Pustite svjetlost da uđe

Nismo ovdje kako bismo patili što smo “nesavršeni“ i “nepotpuni“. Tu smo kako bismo uživali u svim svojim savršenim nesavršenostima. Tu smo kako bismo svojim istraživanjem širili sve što postoji u ovom vremenu i prostoru.

Stoga, gledajte tu nepotpunost kao nešto što je dobro za vas. To znači da ste otvoreni za promjene i za nova iskustva. Vi ste u stalnoj izgradnji. Svi smo. Prigrlite to.

Leonard Cohen je jednom rekao: “U svima nama postoji pukotina. Kroz nju svjetlo ulazi unutra“.

Cijenite svoje čežnje za potpunošću jer je to sila koja vas pokreće u životu.

Uživajte u svojim savršenim nesavršenostima i pustite svjetlost da uđe.