Što razlikuje narcisa i psihopata? "Ima u tim pojmovima puno preklapanja, ali ipak su različiti. Svaki psihopat je narcisoidan, ali nije svaki narcis – psihopat, to je ključna razlika. Narcis je osoba kojoj nedostaje empatije, umišljena je, neprestano joj je potrebno priznanje drugih i arogantna je. To je poremećaj samopouzdanja. Kada narcis učini nešto loše, on osjeća krivnju i sram jer se brine što će drugi misliti o njemu.
Ako vara ženu, mislit će: 'Vjerojatno to ne bih trebao činiti'. Psihopat je potpuno drukčija osobnost. On je sve što i narcis, jedino što ne osjeća ni krivnju ni stid. On ne osjeća žaljenje kad učini nešto loše. Zato su psihopati odlični serijski ubojice, plaćeni ubojice, ljudi koji uništavaju biznise. Njih nije briga koga će povrijediti i to otvoreno priznaju, dok narcis misli: "Nadam se da nitko neće biti povrijeđen", pojašnjava dr. Ramani Durvasula.
Ključna razlika između psihopata i sociopata
"Ljudi najčešće griješe u razlici između psihopata i sociopata jer je sociopat sličan psihopatu. Čini loše stvari i nije ga briga. Ključna razlika između ta dva tipa poremećaja je u tome što je psihopat rođen s njime, a sociopat je takav postao tijekom života. Iz istraživanja o psihopatiji, koja se u našem dijagnostičkom priručniku naziva i antisocijalni poremećaj osobnosti, proizlazi da su to ljudi koji imaju ponešto drukčiji autonomni živčani sustav.
Autonomni živčani sustav zapravo drži simpatički živčani sustav, koji je naš sustav 'bori se ili bježi'. Dakle, kada se autonomni živčani sustav kod normalne osobe aktivira, što se događa kada prekršimo neko pravilo ili učinimo nešto sramotno ili nepristojno – srce nam počne brzo kucati, znojimo se, zjenice postaju nemirne i gledamo uokolo jer se bojimo posljedica. Psihopati nemaju te reakcije, zato mogu lagati na detektoru laži...", navodi dr. Ramani.
Centar za empatiju ne funkcionira
Dr. Ramani ističe kako pozitronska emisijska tomografija PET (metoda kojom se prikazuje funkcionalno stanje tkiva i organa) kod psihopata pokazuje da centar za empatiju u mozgu ne funkcionira. Moguće je psihopata podučiti da osjeća empatiju, ali to traje kratko. Psihopati obično imaju očeve koji su imali mnoge antisocijalne sklonosti, pa je nešto od toga naučeno, a nešto naslijeđeno. Obično imaju plitak, ulizivački šarm i inteligentni su pa se često izvuku sa svojim sebičnim djelima.
"Da bismo dijagnosticirali antisocijalni poremećaj osobnosti, potrebno je da on bude primijećen u dobi do 15 godina u obliku nasilja prema drugoj djeci, krađe, agresije, podmetanja požara, izostanaka iz škole i slično. Takvu djecu nimalo nije briga za posljedice. To ih čini psihopatima ili osobama s antisocijalnim poremećajem osobnosti.
Bio je dobro dijete...
Sociopati podsjećaju na psihopate, ali razlika je u tome što su oni takvi postali. To su na primjer djeca odrasla u lošem kvartu koja nauče biti kriminalci, zastrašivati, ali to im nije ugodno činiti. To su također djeca koje očevi uče lošem ponašanju. Oni nauče kontrolirati tjelesne reakcije kada znaju da čine nešto loše. Kada osoba dovoljno dugo krši pravila i živi u uvjetima bezakonja, prilagođava se novim pravilima. To čine sociopati.
Ako za nekoga govore: 'Bio je dobro dijete, ali je upao u loše društvo' vjerojatno je riječ o sociopatu", pojašnjava dr. Ramani koja nikada nije imala pacijente sociopate ni psihopate jer oni ne vide nikakvu korist od toga da idu na psihoterapiju. "Jedino kada psihopat ili sociopat dolazi na psihoterapiju je kada sud tako odredi", navodi ona.