Živimo u vremenu i svijetu u kojima, premda iznimno tehnološki povezani, sve više osjećamo odvajanje od zajednice i ranije ulazimo u krize identiteta koje proizlaze iz opterećenja.

Obavijeni smo i medijski „bombardirani“ senzacionalističkim pričama, kulturološkim i političkim ratovima, sukobima mišljenja. Nemoguće je odcijepiti se od stvarnosti, a zahvaljujući empatiji, emocionalna reakcija koja se reflektira na mentalno stanje pojedinca je neizbježna. Okruženi onime što opterećuje, zabrinjava, potencijalno nas uvodi u spektar negativnosti i budi u nama osjećaj bespomoćnosti, izgubljenosti i tuge. Time se dodatno povećava stres, a ako se stanje nastavi i osoba uđe u začarani vrtlog ovih emocija, to može pokrenuti i kronične bolesti.

U porastu je osjećaj usamljenosti i izoliranosti, a time se uvećavaju i brojke koje bilježe pojavu autoimunih bolesti i ovisnosti. Gabor Maté definirao je četiri osnovna okidača ovakvih stanja, a mi vam uz njegovu disekciju donosimo i načine kako se s njima nositi.


URBANIZACIJA

Napuštanje ruralnih područja i širenje gradova uz povećanje populacije dovodi do razdvajanja. Premda gradovi nude više sadržaja, mnogi se teško prilagođavaju novim sredinama, a u kasnijim je godinama teže sklopiti istinske prijateljske veze i graditi povjerenje. Umjesto prijateljstva, ostaju površna poznanstva. Sve se teže dogovaraju druženja te je nekima zbog ritma života teško održavati i postojeće odnose. Gube se osnovne ljudske konekcije i jača osjećaj usamljenosti, beznačajnosti.

Umjesto kombiniranja tradicije i napretka, širimo vidike, zatvaramo se u vlastite zidove i ograničavamo. Jer, to je sigurnije.

Čak i ako niste skloni samostalnim izlascima ili ste suviše umorni od napornog radnog tjedna, prisilite se iskoristiti dane koji su pred nama. Izađite na ulicu, odite na kavu u kvartovski kafić, upoznajte se sa susjedima. Javite se prijateljima s kojima se niste vidjeli i dogovorite sastanak. Odlučite se za kreativnu radionicu. Boravite među ljudima, osluškujte njihove razgovore i upijajte informacije. Komunicirajte s njima. Introvertiranim osobama to nije jednostavno, ali tada se za neku aktivnost obratite najbližima. Zasigurno i oni žude za vašim društvom.

ROBOVANJE VLASTITOJ BOLI

Čovjek je rob navika, a nažalost, suviše teško i bolnih osjećaja koje teško otpušta. Sposobnost osjećanja boli vezana je uz nadu za ozdravljenjem, dostojanstvom, prihvaćanjem. Nerijetko se ona pokušava zatomiti kako njenim nestankom ne bismo prestali osjećati. Ona je nit koja nas drži povezanima sa dubokim segmentima sebe.

Bol, tuga, razočaranje… splet osjećaja koji su međuzavisni i s kojima se treba suočiti. Treba ih spoznati. Samo na taj način, može se krenuti dalje. Nema ništa loše, niti sramotno u proživljavanju i ispuštanju ovih emocija. One daju odgovore na mnoštvo pitanja koja u nama vibriraju i koje treba pozvati na površinu. Prihvatite bol, proživite ju i osjetite u cijelosti. Ne dopustite joj da vlada vama, već ju otpustite. Tada će postati sjećanje, a vi ćete krenuti ka realizaciji osobe kakva trebate biti.

MASKIRANJE RANJIVOSTI

Gabor Maté smatra kako traume iz djetinjstva, socijalne nejednakosti i nepravde koje proživljavamo dovode do skrivanja točki u kojima smo najranjiviji, što dovodi do ovisnosti. Pokušaja zatupljivanja nikada u potpunosti proživljenih emocija. Umjesto suočavanja s njima, većina ljudi odabire „lakši“ pristup – bijeg, koristeći se alatima koji im omogućavaju da ne osjećaju išta, zatupljuju. No, baš kao što su neki robovi, ovisnici o svojoj boli, tako postoje i oni koji u ovisnosti ulaze kako bi ju maskirali, sakrili. Oba slučaja imaju samo jedno rješenje, a najkorisnije je i nužno, krenuti od razgovora sa stručnjacima.

PRIKRIVANJE

Smatra se kako osobnost, karakter… ličnost jednostavno krije onoga koji uistinu jesmo. Kako starimo shvaćamo kako smo mnogo kompleksniji i veći od tog vanjskog viđenja. Postajemo svjesni svojih slojeva i njihovih potreba. No, kako bi se oni uistinu razotkrili, a zatim i ugradili u osobnost, potrebno je raditi sa stručnjacima koji mogu pomoći otključati te nevidljive segmente. Mnoge takav pristup plaši i teško pomišljaju na dodatan rad na sebi, a zato se nikada u potpunosti ne realiziraju.

Ne treba bježati od sebe, vlastitog identiteta, mana niti vrlina, ali treba ih znati prepoznati i njegovati ih. Iskonska sreća leži u poznavanju svijeta i potencijala koji se ne nalazi oko vas, već u vama.

 Sensa.hr / A.S.