Neki od nas su rođeni optimisti, neki su rođeni kao pesimisti, a neki su između, ali imaju naginjanje prema jednoj strani u određenim segmentima života.
Optimistima je nedvojbeno lakše u životu, jer uvijek vide svijetlu stranu života, idu naprijed jer vjeruju u dobro, sretniji su i zdraviji su. Dok pesimisti, ako ne rade na svojim pogledima na život, mogu jako zaglibiti u negativnim razmišljanjima i postati depresivni, jer ne vide svijetlo na kraju tunela.
Surfajući po internetu, slučajno (ne vjerujem baš u slučajnosti) sam otkrila da postoji knjiga Naučeni optimizam, autor Martin E.P. Seligman. Jako me je zaintrigirala. Knjiga u detalje govori o optimistima, pesimistima, kako oboje razmišljaju te kako rođeni pesimisti mogu promijeniti svoje poglede i postati naučeni optimisti.
Ovdje vam navodim neke vlastite filtrirane (kroz moje filtere) crtice iz knjige, za koje vjerujem da vam mogu biti od pomoći:
Naš stil objašnjavanja, kako razmišljamo o uzrocima nevolja koje nas zadese, izravno potječe iz našeg shvaćanja vlastitog mjesta u svijetu:
- Mislite li o sebi kao o vrijednoj osobi koja zaslužuje dobro - optimistično razmišljanje
- Mislite li o sebi kao bezvrijednoj i beznadnoj osobi - pesimistično razmišljanje
Pesimisti nedaće koje im se događaju objašnjavaju trajnima, osobnima i obuhvatnima, naprimjer rečenicom: 'Ja sam kriv, ovo će trajati zauvijek, potkopat će sve dijelove mog života.'
- Trajno - trajat će zauvijek i neće proći
- Osobno - osoba sama za sebe misli je kriva
- Obuhvatno - osoba misli da će ta jedna nedaća utjecati na sve dijelove njezinog života
Optimisti bi imali ovakvu formulaciju rečenice: 'To su samo takve okolnosti i brzo će proći, a osim svega ima još puno dobrih stvari u životu.' Dakle, optimisti nedaće gledaju kao privremene, nikako osobne te su usmjereni na pozitivne segmente u svojem životu. Pesimisti, obzirom da sebe krive za neuspjehe, zbog toga imaju nisko samopoštovanje te misle o sebi da su bezvrijedni, nedaroviti i nevrijedni ljubavi.
Ljudi koji vjeruju da su sami uzrok dobrih događaja više se sebi sviđaju, nego ljudi koji vjeruju da dobro stvari dolaze od drugih ljudi ili okolnosti.
Depresija je naučena bespomoćnost. Depresiju može uzrokovati poraz, neuspjeh i gubitak, te se posljedično stječe uvjerenje da će svi daljnji postupci biti uzaludni. To uvjerenje je posljedica poraza i neuspjeha, ali i situacija koje su izvan kontrole.
- Depresivni ljudi imaju grozne misli o sebi i svojoj budućnosti
Ključ od trajnog izlječenja od depresije je u promjeni stila objašnjavanja što vam se u životu događa. Kognitivna terapija pristupa depresiji na sljedeći način:
- Bitno je prepoznati automatske misli koje vam prolijeću kroz svijest kada se najgore osjećate
- Naučite se suprotstaviti automatskim mislima tako što ćete iznijeti suprotne pokazatelje
- Naučite davati drugačija objašnjenja i koristite ih da biste osporili automatske misli
- Skrenite pažnju s depresivnih misli
- Prepoznajte i osporite depresivne pretpostavke koje upravljaju vašim brojim postupcima
U kraćim crticama potreban je drugačiji način razmišljanja o gubitku i nedaćama, i to na sljedeći način:
- Prepoznajte automatske misli
- Skrenite pažnju
- Osporite pesimistična objašnjenja
Sve ima svoju dobro stranu, tako je dobra strana pesimizma da omogućava točnu procjenu stvarnosti.
Optimisti postižu bolje rezultate od očekivanih jer se više trude kada se nađu pred izazovom, dok pesimisti odustaju kada dožive neuspjeh.
Pesimisti postižu manje od svojeg potencijala, a optimisti svoj premašuju.
Negativna strana krajnjeg optimizma leži u iskrivljenom pogledu na stvarnost i slabijem osjećaju odgovornosti. Talent i motiviranost nisu dovoljni. Bez nepokolebljivog uvjerenja da možete uspjeti, velika darovitost i motiviranost još uvijek se mogu izjaloviti.
Ono što pomislite kada stvari krenu po zlu, ono što si govorite kad se nađete pred zidom odredit će događaje koji slijede: hoćete li odustati ili ćete popravljati situaciju.
- Nedaće mogu biti bilo što - pritisak da se ostvari veća zarada, osjećaj odbačenosti, šefovo kritiziranje, bračni partner koji vas stalno drži na oku, odbijanje od osobe koja vam se sviđa, kvar nekog aparata (perilica rublja, perilica suđa,…), otkaz,….
- Kada god naletite na nedaće jave se vaša uvjerenja, vaša objašnjenja i tumačenja zašto su stvari krenule po zlu. Prvo što učinimo kada naiđemo na nedaću jest da je nastojimo objasniti. Objašnjenja pomoću kojih sebi tumačimo nedaće presudne su za naš sljedeći korak. Ako vaša uvjerenja i objašnjenja imaju oblik osobnih, trajnih i obuhvatnih čimbenika, vrlo moguće da ćete odustati i paralizirati se.
- Kada naša objašnjenja imaju suprotan oblik, osjetit ćete snagu
Sada prelazimo na najvažniji dio - kako prijeći s pesimizma u optimizam
Redoslijed događaja je sljedeći:
1. Prvo imamo nedaću koja nas zadesi,
2. Uvjerenja koja slijede - kako objašnjavamo tu nedaću, te
3. Posljedicu - kako se u konačnici osjećamo
Ako možete promijeniti uvjerenje i objašnjenje nedaće, promijenit će se i posljedica. Time ćete prijeći s pasivnog, tužnog ili ljutitog reagiranja na živahno i vedro. Za taj prijelaz ključno je osporiti svoja negativna uvjerenja. Pomoći će vam ako uvjerenje koje imate preispitate na način da se upitate imate li dokaz da je baš tako, zatim koje su alternative umjesto tog uvjerenja. Uzmimo i da je točno to negativno tumačenje - pitajte se hoće li biti smak svijeta ako je tako - svladajte vještinu odustajanja od katastrofičnog načina razmišljanja i za kraj se zapitajte - ima li koristi baš sada razmišljati o tom problemu? Možete li razmišljanje o tom problemu odgoditi za neko drugo vrijeme u danu, te je li uopće potrebno o tome razmišljati?
Kada bi vam pijanac na cesti dobacio 'Nećeš uspjeti!', 'Ne možeš dobiti ono što želiš!', 'Ne valjaš!', biste li mu vjerovali? Vrlo vjerojatno ne biste, nego biste prošli dalje.
Ali što se događa kada sami sebi dobacujete te iste osude? Povjerujete im. Ne osporavate ih. Mislite, ako ih govorite o samome sebi, nesumnjivo su istinite. To je velika pogreška.
Stvari koje govorimo sami sebi kada nas zadesi neka nevolja mogu biti jednako neosnovane kao i trabunjanje nekog pijanca s ceste. Naša refleksna objašnjenja obično se ne temelje na stvarnosti. Ona su loše navike koje izranjaju iz omaglice prošlosti, iz pradavnih konflikata, iz ograničenja koja su nam stavljali roditelji, iz kritiziranja koje nam je dao netko izvana, a koje smo smatrali neupitnim. Zato jer nam se čini da izviru iz nas samih - odnosimo se prema njima kao da su neosporna. Bez i najmanjeg prosvjeda dopuštamo da upravljaju našim životom.
Vještine prevladavanja teškoća, prelaženja preko zida, velikim se dijelom sastoji od učenja kako osporiti vlastite prve pomisli kojima reagiramo na neku teškoću. Te navike objašnjavanja su toliko duboko ukorijenjene da je potrebno prilično vježbanja kako bismo naučili učinkovito osporavanje. Da biste naučili osporiti svoje automatske misli, prvo morate naučiti osluškivati vlastiti unutarnji dijalog.
Kada počnete osporavati svoja automatska negativna uvjerenja, posljedice više neće biti utučenost i letargičnost, nego živahnost i poboljšanje raspoloženja.
Ovo gore su moji zapisi iz knjige Naučeni optimizam. Neka vam je korisno. Pri tome bitno je znati da promjena dolazi sa primjenom.
Više o Nikolininom radu pogledajte na www.sretanzivot.hr