ŽIVOT NIJE NIŠTA DOLI IGRA: Kako prepoznati ljude grane, ljude listove i ljude korijenje koji u njega ulaze

Sensina kolumnistica Marija Franolić s Youtube kanala 'Marija između tarota i života' otkriva nam tri osnovna tipa ljudi koji ulaze u naš život kako bismo osjetili bol i spoznali sebe ili kako bi nas hranili i jačali

Pexels

Neprekidno smo u iščekivanju nečega što se tek treba dogoditi, a kada se napokon pojavi i ostvari, tada smo u brizi i pitamo se koliko će potrajati. Mogu samo reći: život je igra.

Koliko sam to puta rekla unazad nekoliko godina, bilo bi skroz legitimno da mi na nadgrobnoj ploči bude uklesano „GOVORILA JE KAKO JE ŽIVOT IGRA“. Zamišljam prolaznike koji zaključuju nešto poput: „eto… toliko o toj njezinoj igri, a ipak je završila na kraju poput ostalih, na uobičajen način“. Ali, zar nije i to igra?

Mnogi autori od kojih su neki već pokojni, tvrdili su kako su naši životi samo uloge na pozornici života. Ništa, u trenutku napuštanja ovog oblika, nije onako kako nam se činilo dok smo živjeli. I dalje pomno proučavam autore koji se bave Ugovorima duša, našim savezima od ranije. I često se, u momentu iznenadnog zbližavanja s nekime i povjerenju koje mu dajemo ne možemo oteti dojmu kako se radi o karmi i sudbini. Nedavno sam kupila dva mala plišana zelena vanzemaljca i pomislila koliko bi naši životi bili drugačiji da smo umjesto plišanih medvjedića kao djeca dobili upravo male zelene uz riječi: „ti to možeš. Ti možeš sve. Život je samo igra i stoga - igraj se.“

Kako bismo tada prolazili kroz separacijsku anksioznost? Kao odrasli, zreli i odgovorni ljudi. Kako bismo funkcionirali kad nas dečko ne bi nazvao danima? Bismo li uopće prihvatili osjećaj odbačenosti ili bismo samo slegnuli ramenima, zaključili kako je život igra i potražili neko drugo igralište? Da nam je već tada usađena neustrašivost i hrabrost, uz ispirajući dječji tattoo sticker „Ti to možeš. Ti možeš sve“, kako bismo se osjećali dok drugi odnose, nama pred nosom, naše zasluge i promaknuća? Koliko bismo doista prijanjali da smo još kao djeca stiskali male zelene umjesto lutkica i medvjedića?

S obzirom na to da smo neprekidno u iščekivanju kada će se nešto dogoditi ili još bolje – kada će se netko napokon ukazati. Nakon toga, jer smo posve zaboravili kako je život igra, a svaka igra ima i svoje mjesto, sezonu, vrijeme, u ogromnoj smo brizi da li je to nešto prolazno ili uistinu ozbiljno? U tom konktekstu, pronalazak odgovora može olakšati teorija kako u naš život neprekidno ulaze tri vrste ljudi.

Prva vrsta su ljudi listovi. Oni ulaze u naše živote uglavnom jednu sezonu, eventualno dvije, jer nešto trebaju od nas. Ne možemo računati na njih ili oslanjati se na fantaziju kako će ostati. Oni su naime, nepostojani i slabi. Dolaze uzeti samo ono što sami trebaju. Naklonjeni su nam sve dok se okolnosti ne promijene i postanemo im teški, naporni. Jer i mi imamo potrebe i želje. Mi ne želimo list i ne želimo biti nečiji list, to žele oni.

Druga vrsta ljudi koja ulazi u naš život su ljudi grane. Snažni su, ali je potreban oprez jer čim postane teško, otrgnut će se i odmaknuti. Ne mogu podnijeti nikakvu težinu, eventualnu teškoću, a usred prve veće životne oluje samo će nas napustiti.

Treća su vrsta ljudi korijeni. Važni su jer nam pomažu u okolnostima koje nitko drugi nije u stanju sa nama premostiti. Nije im bitan naš položaj ili utjecaj, nije važno imamo li istaknutu ulogu u zajednici ili smo posve anonimni. Ljudi korijeni žele nam uspjeh u životu i pobjedu u svakoj igri. Ako nam je potrebna briga u vidu vode, hrane, ostaju uz nas. Pomažu nam ojačati od samog korijena pa prema vrhu. Podržavaju nas jednostavno zato što nas vole. Nesebično prate naše prohtjeve i potrebe.

Tarot deckovi oduvijek su ostavljali veliki prostor štapovima, listićima, granama i vrtovima, naročito u novijim izdanjima i ilustracijama. Kako se četrdeset i pet godina poslije i dalje smatram tarot početnikom, s više od stotinu „najdražih“ tarot deckova, moram priznati kako postoji dublje značenje i povezanost grana i listića s onime što trebamo kao tarot čitači prenijeti. Jedna od kontroverznijih kombinacija u tarotu predstavlja odnos Asa štapova i Četvorke mačeva. Postoji pristojno i nepristojno tumačenje, ali ovog ću se puta fokusirati na ono prvo.

As štapova predstavlja ponudu, muški princip, vijest, rast, potencijal, inspiraciju. S obzirom na to da se štap prepun listića ukazuje iz oblaka, a oblaci u tarotu predstavljaju izazove, ali i zbrku, nove prilike, treba ga promatrati s dozom opreza. S druge strane, Četvorka mačeva prikazuje viteza koji leži na grobu. U oko upada detalj kako su tri mača odložena, i to baš ona tri izdajnička, dok je jedan posebno izdvojen. Obično se taj jedan povezuje s detaljem ili kartom koja izađe pored ove, a prilično često to bude upravo onaj štap s listićima (As štapova). Vitez leži jer je usred oporavka, odmora, kontemplacije. Prilično često, u realnom životu, sve te ponude koje napokon dočekamo na kraju se ispostavi – imaju barem jednu grešku. Kad promatram svoja, ali i tarot čitanja drugih autora, As štapova vrlo često povuče za sobom kartu Četvorka mačeva.

Neprekidno smo u iščekivanju pomirenja i kada će se javiti u nadi kako je to posljednji put izbijanja nesporazuma jer ne opažamo kako se neke osobe ne mire s nama radi konačnog primirja i kompromisa. Čine to tek kako bi se iznova mogle posvađati i otići. Drama je ono što ih održava na životu. Nadalje, često se oslanjamo na koncept sudbine i kako je sve sudbina, a time nam promiče vlastiti nedostatak hrabrosti. Kada se napokon ono željeno dogodi, nemirni smo jer želimo to zadržati i postanemo ekstremno ljuti ako nismo u mogućnosti imati to zauvijek. Ljudi koji se upuste u privatno čitanje imaju velike okidače kada dobiju informaciju da će njihova veza trajati još eventualno godinu dana, nakon toga se pojavljuje netko drugi. Prvo što pomisle kako trenutno nisu voljeni. To nije tako. Naime, osjećaji se jednostavno mijenjaju. Poput sezona, godišnjih doba, ciklusa. I to je u konačnici igra. Jer, ponavljam; sve je igra.

Možda se svi moramo u nekom trenutku povući poput viteza iz Četvorke mačeva i razmotriti ponudu. Je li ona ili osoba naš list, grana ili korijen? I kako naš korijen mogu biti tek rijetki, tek oni koji su odlučili brinuti se o našem korijenu, vjerujemo li u rokove uopće? Istraživanja pokazuju kako konzervirani proizvod navodno može trajati zauvijek, ali na konzervu neki se datum jednostavno staviti mora. U prenesenom značenju, želite li konzerva odnose ili dopustiti sebi nova, svježa iskustva? Naravno da ljudi listovi i ljudi grane bole, stoga se uvijek možemo malo odmaknuti i odmoriti. U konačnici, idete li po iskustvo ili očekujete garanciju da će netko makar i na silu postati vaša grana? Što ako je trik u tome da svi kolektivno prihvatimo kako nemamo kontrolu nad igrom baš zbog toga što je samo igra? Zar nije prilično neugodno ako tijekom života umremo iznutra jer smo zapravo imali očekivanje i nakon, primjerice desetog srušenog sna, donosimo odluku i definitivno odustajemo?

U trenutku kada na svaku ponuđenu situaciju krenete gledati kao na igru shvatit ćete da smo moćni baš onoliko koliko smo i nemoćni. Ponekad, netko posve savršen naiđe u nekom kaotičnom trenutku. Primjerice usred razvoda. I ne samo to; ta osoba npr. odlazi na specijalizaciju u USA. U redu, prihvatite igru, iako ima rok. Zapitajte se, nakon što detektirate osobu list, idete li po iskustvo ili neotvorenu limenku koja će služiti zauvijek? I uostalom, služiti će zauvijek jer je niste probali. Slično možete promatrati i neugodna životna poglavlja poput sudskih procesa i postupaka, naročito u sporim ostavinskim raspravama kada vam je novac zaista trebao već najmanje tri puta, ali se nalazi u vortexu. Novac je u oblaku, samo se još nije spustio u vašu realnost, stoga naravno, s vremena na vrijeme zalegnete poput mrtvog viteza. Ako detektirate kako je situacija ipak grana, odmah će vam biti mnogo lakše. Duboko u sebi znate kako svaki sudski proces ima svoj rok. Taj nam se rok nikada ne sviđa, ali možemo se igrati cijelo vrijeme i tako energetski ubrzati sezone i faze. A ta će nam pak igra omogućiti više sreće jer, ako nemamo sreće (zagubljena dokumentacija sured selidbe arhiva, primjerice) trajat će kao da se radi o korijenu.

Osobno i bez karata mogu detektirati na temelju nekih pokazatelja tko je ušao u moj život. Iznenađujuće mnogo puta dajem šansu ljudima listovima, naročito ako se radi o muškarcu. Kao prvo, uvijek se oslanjam na Izvor. Moja je baterija na koju se punim Stvoritelj i nitko i ništa ne može me ispuniti kao kad u tom nekom trenutku postajem jedno sa Svemirom. Kad se spojim na Kreaciju, nedodirljiva sam. Ne trebam osobu list da me ispuni. Drugo, nikad se u mojem životu nije pojavio netko, a da nešto nisam naučila, otkrila, iskusila. Razumijem kako drugi ljudi imaju slobodnu volju, a ja sam moćna onoliko koliko razumijem da sam nemoćna. Zagrlim svojeg malog plišanog vanzemaljca jer znam da sve dok sam živa, dolazi nakon ovog lista neki drugi list. Jer igra nikad nije gotova.

Za one koji su ovih dana razočarani svojim ljudima listovima i ljudima granama, promiče vam nešto uistinu korisno: razočarenje donosi mir jer je ubijena sva nada u nama. Kroz koji dan, kad bol prođe, znajte da ćete lakše živjeti. Razočarenje donosi olakšanje, samo ne baš odmah. Stavite ispred sebe konzervu, list i grančicu. Razmotrite koliko je zapravo sve apsurdno u ovoj igri koju nazivamo život. I odlučite zagrliti svako iskustvo u kojem zasigurno možete spoznati nešto novo, a samim time i kreirati željenu verziju života.

Ne uskraćujte si iskustvo samo zato jer zauvijek nije dio igre. U konačnici, prisjetite se koliko ste puta prihvatili neki sezonski posao ili ugovor na određeno jer vam je trebao posao? Sjećate li se kako ste bili zahvalni jer ste, ako ništa drugo, barem privremeno imali za račune? Zašto mislite kako vam ne treba iskustvo samo zato što je sezonskog karaktera? Detektirajte osobu, osjetite zahvalnost, vratite konzervu natrag na policu i zaisgrajte taj listić. Sretno!

*Za privatno tarot čitanje Mariji se možete obratiti putem maila marijafranolic93@gmail.com