Susrećemo se s engleskim izrazom: „read the room“. U našem jeziku, a ne u doslovnom prijevodu, to bi značilo biti svjesnim situacijom. Onime što se oko nas događa. Mogućnostima procesuiranja informacija. Mozak je sposoban u milisekundi upiti nebrojeno mnogo toga. Prepoznaje ne samo situacije, objekte, forme i boje već i nijanse…najtanje detalje. No, što je ono što sami, uistinu, primjećujemo?
Kako, zapravo, razviti vještine „čitanja situacije“, okolnosti, drugih bića? Nekima će te možda zvučati i suviše jednostavno. Postoje, posvuda oko nas, individue kojima to dolazi prirodno. No, većina mora to otkriti mukotrpnim iskustvom. Onim pokušaja i pogrešaka. Bitno je znati, kako taj, naizgled težak put ima svoje vrline, a osnova njih su učenje i nadograđivanje. Svakim propustom, svakim osjećajem boli, neuspjeha, ako ih, naravno prihvatimo, napredujemo. To su teški procesi, ali ujedno i nužni.
Potrebno je pronaći trenutak. Da, zaista trenutak u kojemu se možemo odvojiti od ostalih. Od buke obaveza, svakodnevice, naloga koji su nam dani ili ih sami zadajemo. To nije nemoguće i može biti u bilo kojem trenutku. Netko će izaći na balkon, udahnuti svježi zrak. Netko će se skloniti u uredsku kuhinju. Netko otići sam na objed i promatrati druge, a netko… se zatvoriti u svoje misli i blokirati na trenutak. U svakom slučaju; uvijek postoji moment eskapizma i taj minimalan vremenski prostor daje nam mogućnost odmicanja, a ujedno sagledavanja situacije.
Kako onda, točno, povećati svjesnost, vlastitu prisutnost?
Kažu, kako svatko može naučiti slikati. Tu ima istine. Pogotovo za žene. Prisjetimo se samo povijesti i idiličnih vremena razvijenih društava. Prisjetimo se što su žene, osuđene na brak i tadašnju funkciju unutar njega, a koja se presporo mijenja, u doba Jane Austen činile. One sretnice, vrijeme su provodile čitajući i slikajući. To se od njih zahtijevalo. Dame su znale jezike, note i znale su slikati. I bile su vješte u tome. Jer, slikanje je vještina koja se stječe uz percepciju. A biti umjetnik je drugo. Poanta je, kroz promatranje, svatko od nas može razviti vještine no, trebamo naučiti promatrati i upiti ih, a zatim i razvijati. To ne znači kako svatko može biti umjetnik, ali znači kako se naučiti sagledati. Prvo gledajući gomilu, a zatim kroz perspektivu viđenog – sebe.
Promatrajući, zapisujući, ocrtavajući – prvotno zamišljajući – druge, učite načine ponašanja i različitost reakcija i identiteta. Što više promatrate, to ste više svjesni sljedećeg: što je to što drugima nedostaje? Za čime žude? Čime se ponose? Što nose u sebi i skrivaju? Neke od tih tema nikada nećete proniknuti, a niti ne morate. Bitno je, baš kao i slikati, naučiti se promišljati. A zatim, primijeniti to na sebe.
Tek tada bit ćete sposobni biti jedinka koja zna osluškivati potrebe drugih, a to će vas iskustvo navesti na put sinkroniciteta s vlastitim Ja. A to je samo početak.
Sljedeći je korak smišljanje. Kako ono što opažate sprovesti? Kako djelovati u skladu s tim? Tek tada, ući ćete u sferu napretka. Vizija vaših ciljeva, otvorit će vrata potencijala. Shvaćajući situacije, prvenstveno ih zamišljajući i oslikavajući u mislima, moći ćete stvoriti ciljeve. Vidjeti ih jasno i osvijestiti svoju stvarnost u odnosu na želje i ambicije.
Jer, ako je vaša svijest oštra i u punoj pripravnosti, primijetit ćete sitnice. Kao što ih i vaš mozak primjećuje i ocrtava, a vi ih, na prvu ne vidite. Ili ih zanemarujete. Ali i tom trenutku, nakratko ste ih svjesni.
Jednom kad uspijete spoznati upravo male stvari, bit ćete spremniji ostvariti uspjeh. Jer, čak i ako nemamo talent biti slikar, možemo vlastite sposobnosti usmjeriti ka tome da razvijemo vještine velikana. Možda nemamo njihovu viziju, ali možemo, poput njih naučiti promatrati, a time anticipirati. Naučimo li činiti to, kontinuirano… naučimo li biti prisutni i razumijevati druge, uspjeh će doći. Ali prvotno treba zapamtiti: valja biti ustrajan pri učenju „čitanja sobe“. Čim prije to savladate, to ćete bolje steći povjerenje i napredovati.
Jer, iako valja raditi na sebi, nitko od nas nije izolirana jedinka i treba se uzdati u druge.
Pitate li se kako započeti? Osluškujte razgovore, u javnom prometu npr., pokušajte raditi skice ljudi, zgrada... I najbitnije, čuvajte ih za sebe, Spoznajte okolinu, kako biste spoznali sebe. U konačnici, pripadate joj i ona vas formira. Saznanjem o njoj, imate priliku doprinijeti, razviti i pripadati. I, naravno, biti uspješni.