Postoji trenutak kada shvatimo da više ne možemo. Taj trenutak ne dolazi iznenada, iako nam se tako može činiti. Godinama ga gradimo, gomilamo stres, ignoriramo znakove, guramo se preko vlastitih granica jer vjerujemo da možemo ili moramo. A onda, odjednom, sve stane.
Ja sam taj trenutak doživjela više puta - dvanaest burnouta u deset godina, a posljednja dva završila su na operacijskom stolu. I tada sam odlučila - ne više, dosta je. Ostavila sam sve i krenula ispočetka.
Napustila sam svijet korporacija, hijerarhija, nemilosrdnih rokova, neprekidnih putovanja i beskrajnih sastanaka te krenula putem koji me danas ispunjava. Danas pomažem ljudima kroz poslovno savjetovanje, poslovni i životni coaching te intuitivno-energetsku terapiju. No, tek sada, tri godine nakon te odluke, uviđam koliko sam samu sebe lagala.
Lagala sam si da me posao definira i mogu bez njega, jer bi se bez mene sve urušilo. No, u stvarnosti, to nije govorila profesionalna ja, nego je vrištalo moje unutarnje dijete - ono malo dijete koje je žudjelo za pohvalom, potvrdom da je dovoljno dobro, da vrijedi i zna, da ga se vidi i čuje ili pohvali kako je nešto (napokon) dobro učinilo…
I vjerujem da nisam jedina. Je li tako?
Iluzija da možemo sve
Mnoge žene danas žive u uvjerenju da mogu i moraju biti sve - majke, često i razvedene, domaćice, prijateljice, obiteljske žene i uspješne poslovne menadžerice na visokim pozicijama. I vjerujemo da imamo beskonačno snage i energije, neovisno o umoru, stresu i iscrpljenosti. Ali istina je - ne možemo. Nismo mašine ili strojevi – i strojeve servisiramo, a sebe ne.
A što se dogodi kada zanemarimo vlastite potrebe? Krah, panični napadi, anksioznost, neprestana želja za kontrolom svega i svakoga, jer se bojimo da će se bez nas sve raspasti. Iluzija da smo sve ili ništa. Strah od egzistencije ako kažemo "ne". Strah od osude da će nas drugi smatrati nesposobnima i da nas više nitko neće željeti zaposliti ako se sada raspadnemo, jer više ne možemo.
A tijelo nas upozorava lupanjem srca, boli u prsima, otežanim disanjem i fizičkom boli koja prekriva svaki mišić. Osjećaj kao kada vam se sruši prvi ljubavni san s 15 godina, samo 100 puta jače. I tada shvatimo - ili ćemo stati, ili život hoće stati nas.
Kako pronaći balans?
Svaki organizam traži ravnotežu. Ako radimo 10 sati, trebamo 10 sati odmora. Ali što radimo? Radimo 15, 18 sati, dolazimo kući i radimo tamo još nekoliko sati, a zatim spavamo 4 sata i sutradan ponavljamo isto. Iako takav ritam ne bi izdržala ni životinja, ja sam ga nekako izdržavala - ni sama ne znam kako, ali više to ne bih ponavljala.
Danas biram kako koristim svoje vrijeme. Pazim na svoj ritam, na to što i s kim radim. Još više pazim kako se odmaram, jer odmoru pristupamo kao luksuzu, a zapravo je nužan kao i disanje. Evo nekoliko tehnika koje mogu pomoći:
- Postavite granice – Naučite reći "ne" bez osjećaja krivnje. Ako radite prekovremeno svaki dan i osjećate se iscrpljeno, postavljanje granica znači svjesno odrediti kada završava vaš radni dan i držati se toga. Na primjer, nemojte odgovarati na poslovne mailove nakon 18 sati.
- Planirajte vrijeme za sebe – Ako možete planirati sastanke, možete planirati i vlastiti odmor. Zakažite si sat vremena dnevno samo za sebe – bilo da se radi o šetnji, čitanju knjige ili tišini bez telefona. Vaše mentalno zdravlje zaslužuje isti prioritet kao i poslovni zadaci.
- Prepoznajte znakove stresa – Tijelo nam uvijek daje signale, ali ih često ignoriramo. Ako konstantno imate glavobolje, osjećate umor i nervozu, možda vam tijelo govori da je vrijeme za promjenu. Jednostavan primjer: ako primijetite da dišete plitko i ubrzano dok radite, uzmite trenutak za duboko disanje i opuštanje.
- Delegirajte – Ne morate sve sami. U poslu, delegiranje znači osloniti se na tim i ne pokušavati micromanagirati sve zadatke. Kod kuće, to može značiti podjelu odgovornosti s partnerom ili djecom. Ako ne delegiramo, trošimo energiju na stvari koje netko drugi može obaviti jednako dobro.
- Pronađite podršku – Okružite se ljudima koji vas razumiju i podržavaju. Razgovarajte s prijateljima ili terapeutom, pridružite se grupi koja dijeli vaše interese. Primjer: ako osjećate da vas posao iscrpljuje, podijelite to s nekim tko će vam dati objektivan savjet i podršku.
- Odmarajte se svjesno – Pravi odmor nije skrolanje po telefonu, već isključivanje od svih obveza. Umjesto da provedete sat vremena na društvenim mrežama, odvojite vrijeme za meditaciju, opuštajuću kupku ili boravak u prirodi.
- Balansirajte energiju – Ako ste cijeli dan u pokretu, potreban vam je mir. Ako ste cijeli dan sjedili, potreban vam je pokret. Na primjer, ako radite uredski posao i cijeli dan sjedite, prošećite nakon posla ili odradite kratku tjelovježbu.
Balans nije luksuz, nego je nužan za preživljavanje. Ako ne pronađemo balans, život će nas natjerati da ga pronađemo - kroz bolest, iscrpljenost ili potpunu krizu. Prepoznavanje vlastitih potreba i njihovo poštivanje ne znači da smo slabi, već da smo svjesni sebe.
Danas biram život u kojem moje unutarnje dijete ne žudi za pohvalama, već zna da je dovoljno dobro, da vrijedi i da je voljeno. Mudra starija „JA„ ga pazi, brine i njeguje svakodnevno, a to želim i vama. Birajte sebe, jer ako vi ne izaberete sebe, nitko drugi to neće učiniti umjesto vas.